Srpska deca u Splitu zaboravljaju ćirilicu

Iako već desetak godina nema progona i učestalih incidenata na nacionalnoj osnovi, preostali Srbi danas u Splitu teško žive. Kako kaže Momčilo Rusić, predsednik Veća srpske nacionalne manjine Splitsko-dalmatinske županije, najveći problem je nemogućnost da se dobije posao.

"Posla u Splitu nema dovoljno ni za Hrvate, a kamoli za Srbe, zbog čega mnogi mlađi odlaze i to naročito u Srbiju. Još je nemoguće da Srbin dobije posao u državnoj službi, kao što je elektroprivreda, pošta ili carina", priča Rusić koji je u Beograd došao na promociju "Srpsko-dalmatinskog magazina", časopisa koji je posle 133 godine obnovio rad i time pokazao Srbima u Dalmaciji da srpski jezik i ćirilica još postoje.

"Naša deca polako zaboravljaju ćirilicu koja se ne uči u hrvatskim školama. Zato izdavanjem ’Srpsko-damatinskog glasnika’ hoćemo da ohrabrimo Srbe u Dalmaciji da se ne stide svog nacionalnog porekla i jezika i da nam se pridruže u ovom projektu", objašnjava Rusić koji je ujedno i sekretar splitskog pododbora SKD "Prosvjeta".

Prema poslednjim podacima, u Splitu (200.000 stanovnika) ima 3.850 Srba, a u celoj županiji 6.730. "Smatram da to nisu realni podaci koje smo dobili iz biračkih spiskova i verovatno ima grešaka. U Dalmaciji ima barem duplo više Srba, ali mnogi, da bi izbegli probleme, žive prikrivajući nacionalni identitet. Zato moramo da ih ohrabrimo da se izjasne", ističe predsednik Veća srpske nacionalne manjine Splitsko-dalmatinske županije.

Najveći problem je u dalmatinskom zaleđu i Vrlici. Na svoja imanja se vratilo četrdesetak, uglavnom starijih, Srba, ali problem je što u tom kraju od 1997. godine nema struje. Kako priča sekretar splitskog pododbora "Prosvjeta", kada je posle akcije "Oluja" izmeštena policijska stanica, lopovi su poskidali sve žice i tako uništili elektromrežu u celom kraju koja deset godina nije obnavljana.

Veliki problem je što srpska deca u Splitu ne uče ni veronauku. Novi sveštenici koji služe u maloj crkvi Svetog Save još nisu uspostavili kontakt sa roditeljima, tako da deca uglavnom idu časove katoličke veronauke.

"Uoči Drugog svetskog rata 1939. godine započela je gradnja crkve posvećene Svetom Savi u Splitu. Podignuto je šest-sedam metara zidova i tu se stalo. Svojevremeno je arhitekta Branko Pešić, 1985. godine, napravio novi projekat crkve, ali gradska uprava nije dozvoljavala da se otpočne gradnja. Koliko znamo, Dalmatinska eparhija nije obnovila zahtev za izdavanje nove građevinske dozvole kako bi crkva napokon bila završena", kaže Momčilo Rusić koji više od 30 godina živi u Splitu.

Predsednik Veća srpske nacionalne manjine smatra da bi SPC na ovom prostoru trebalo više da se angažuje, jer sve su učestaliji slučajevi da se mlađi Srbi venčavaju u katoličkoj crkvi. Ima primera, a to važi za bivša vojna lica koji su Srbi, da prilikom sahrana služe katolički sveštenici.