Nedelja, 28.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Totalno prisluškivanje

"Veliki brat", bar onaj američki, više ne sme biti tučen po ušima zbog prisluškivanja tuđih razgovora, oči mu neće zasuziti zbog prelistavanja tuđe elektronske pošte i arhiva  – i kada to čini bez sudskog naloga.

Odlukom američkog Senata i Kongresa, donetom uoči minulog vikenda, tamošnje obaveštajne službe stekle su zakonsko pravo i pokriće da bez konkretne sumnje, naravno i bez odgovarajuće dozvole suda, preventivno prisluškuju sve razgovore, nadziru sve vidove elektronske komunikacije, unutar i izvan SAD – od Vašingtona, preko Velingtona (na Novom Zelandu) do Volfsburga (u Nemačkoj),  pod plaštom globalne borbe protiv terorista i terorizma – zabeleženo je u komentaru hamburškog nedeljnika "Cajt".

Nemački nedeljnik nije propustio priliku da ukaže da  "legalizacija" sveobuhvatnog nadzora komunikacija predstoji i zemljama Starog kontinenta – u skladu sa preporukama Evropske komisije. Istaknuta je uloga namenjena Nemačkoj, kao pioniru projekta odbrambenog nadzora, koju bi druge članice EU trebalo da slede.

Legalizacija postojeće prakse

Kada je, najpre u Senatu, potom i u Kongresu, izglasana dozvola obaveštajnim službama SAD, da u cilju efikasnijeg suprotstavljanja terorizmu nadziru sve vidove komunikacija, širom sveta, analitičari su ustanovili da novina i nije predstavljala inovaciju. Od jeseni 2001. godine, posle serije terorističkih atentata širom SAD, unutar američkih granica sprovodi se takozvani aktivni nadzor svih komunikacija, bez sudskog ovlašćenja. Sa druge strane, proširenje ovlašćenja na komunikacije širom sveta, samo je, u pravnom smislu, dopunilo američki zakon iz 1978. godine. Slovom tadašnjeg regulativa nisu bili obuhvaćeni savremeni elektronski mediji – kompjuteri, elektronska pošta, mobilni telefoni...

Čemu, dakle, halabuka oko legalizacije postojeće prakse? Dosadašnji zakonski okviri u SAD nisu nudili stopostotnu zaštitu tajnim službama pred zakonom. To potvrđuje slučaj američke nevladine organizacije ACLU, posvećene zaštiti ličnih sloboda.

Koristeći formalno-pravni propust obaveštajaca – od 2001. godine naovamo, ne samo da su prisluškivali milione američkih građana van okvira borbe protiv terorizma, već su, suprotno ovlašćenjima, odlagali sve podatke, bilo da je reč o terorizmu, suzbijanju kriminala, ili "sticanju saznanja" o moralnoj, pravnoj i političkoj podobnosti prisluškivanih – ACLU je izvojevao pred sudom u Detroitu zabranu prisluškivanja bez povoda i sudskog naloga. Posle odluke Senata i Kongresa o proširenju ovlašćenja, apelacioni sud u Sinsinatiju juče je proglasio detroitsku presudu – nevažećom.

Pionirska uloga Nemačke

Legalizacija sveobuhvatnog nadzora komunikacija na Starom kontinentu mogla bi da baci u zasenak američki primer. Nemačka godinama ispituje nivo prihvatljivosti radikalnih mera nadzora.

Posle zavođenja niza mera u suprotnosti sa važećim ustavom – od registracije svih telefonskih razgovora i drugih vidova, pre svega elektronske komunikacije, preko beleženja kretanja teretnog saobraćaja, uz pomoć podataka iz naplate putarine – ministar unutrašnjih poslova Volfgang Šojble priprema zakon o proširenju ovlašćenja prisluškivanja do najintimnijih sfera privatnosti. Ubuduće bi bilo dozvoljeno i snimanje najintimnijih trenutaka bračnih parova u spavaćim sobama. Šojbleov kompromisni predlog: "Trebalo bi voditi dva protokola o prisluškivanju – jedan za bezbednosne službe, drugi za predstavnike suda." Sudovima bi bio omogućen indirektni nadzor prisluškivanja, data mogućnost da zabrane korišćenje delova protokola.

Ministrov naum prihvaćen je sa malo simpatija u javnosti. Da li je Šojble samovoljno prekoračio limit dobrog ukusa i ustavno-pravne održivosti predloga?

U zapadnim medijima ukazuje se na takozvane pilotske projekte "Baze (obaveštajne) alijanse", u Parizu. Iza zidina Vojne škole u francuskoj prestonici sastaju se visoki funkcioneri američkih i evropskih obaveštajnih službi da bi razmotrili mere koje vode daljem napretku sistema opšte bezbednosti.  Odgovor na pitanje, zašto se upravo Nemačkoj prepušta uloga pionira projekata, koje bi druge članice EU trebalo da slede, prepušten je čitaocima.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.