U znaku pozorišta

Specijalno za "Politiku"
Brojni pozorišni festivali u Poljskoj, pre svega Festival poljske klasike u Opolu i Festival poljske savremene drame R@port u Gdinji, pokazuju koliko se u ovoj zemlji poklanja pažnja pozorištu. "Meseci festivala" u Poljskoj su april i maj: prošle godine, kao član žirija, učestvovala sam na opolskom, a ove godine kao dobitnik Nagrade "Stanislav Ignaci Vitkjevič", za popularisanje poljskog pozorišta i drame u Srbiji, na gdinjskom festivalu. Oba festivala iznenađujuće su posećena. Kako od strane onih koji prate pozorište, tako i od srednjoškolaca i studenata. Jer, u okviru Programa narodne prosvete dopušta im se besplatan ulaz.
Na predstavi Ruževičeve "Kartoteke" u režiji Kazimježa Kuca iz svih gradova trograđa, slavnih iz vremena Solidarnosti, kako je direktor festivala Jacek Bunš u pozdravnom govoru u Muzičkom pozorištu rekao, bilo ih je preko trista.

Pored najnovijih poljskih drama (Vojćišek, Tomašuk, Maslovska, Kovalevski, Vilkvist, Kačmarek, Modzelevski, Novakovski, Demirski, Sala) u režiji najmlađe generacije režisera (Vojćišek, Tomašuk, Kovalevski, Vilkvist, Pjotrovjak, Kos, Penćikjevič, Stšempka, Kotanjski), prikazane su i Ruževičeve drame ("Kartoteka", "U pesak", "Odlazi", "Stara žena izleže" i televizijske drame "Koještarije", "Izašao iz kuće", "Dušica", "Rajski vrt", "Razbacana kartoteka") koje je pratila veoma bogata izložba plakata pojedinih predstava od 60-ih godina 20. veka do danas. I, pre svega, naučna konferencija na temu "Ruževičevske revizije" i panel diskusija "Verni/Neverni (Ruževiču)" koje su imale za cilj da u okviru 85. piščevog rođendana još jednom razmotre njegov model "otvorene dramaturgije" koja je nastavak međuratnih avangardnih koncepcija Leona Hvisteka i Vitkacija.

"Otvorene" u smislu stvaranja "nemogućeg pozorišta" koje na svojevrstan način povezuje realizam i poeziju, a "sređenu dramsku strukturu zamenjuje skupinom fragmenata", odnosno dramama-scenarijima koji su doživeli niz najrazličitijih realizacija, kako u Poljskoj tako i u svetu, a da je njihov autor ostao "inspirativan" do danas. O čemu su na naučnoj konferenciji govorili najveći poznavaoci Ruževičevog dramskog umeća: Z. Majhrovski, M. Sugjera, A. Krajevska, J. Ćehovič, B. Gučalska, A. Halupnjik i dr.

Pored brojnih pozorišnih festivala valja istaći i pojavu niza novih pozorišta, nastalih posle sloma komunizma. Ipak, država finansira veoma mali broj pozorišnih kuća. Pre svega one s dugom tradicijom i tzv. narodna pozorišta. Ostala finansiraju regioni ili fondacije. Da bi opstala, kako se često ističe, morala su stvoriti nov jezik i novu publiku. Prelomnom godinom smatra se 1997, odnosno predstave Kšištofa Varlikovskog i Gžegoža Jažine, koje su postale neka vrsta manifesta novog pozorišnog jezika, otvorile nove prostore u poljskom pozorištu krajem XX veka i izvršile najveći uticaj na formiranje novog jezika i novih pozorišnih formi tokom poslednje decenije, ostajući tačka odnosa i za sledeću generaciju koja je debitovala posle 2000.

Nazivaju ih "mlađi sposobniji", "novi nezadovoljni", "brutalisti". Poljski ozbiljno i poluironično. I za jednu i za drugu generaciju karakteristično je da su veoma angažovane savremenim problemima Poljske i sveta (političkim, društvenim, kulturnim i ličnim). Podjednako u institucionalnim i tzv. nezavisnim pozorištima (varšavskim: Promena, Laboratorija drame, L Madam, Stara barutana, Pozorišni studio (četvrt Praga), Polonija (privatno pozorište Kristine Jande), Kupatilo (Krakov), Baza@rtem. Intermedijalni forum pozorišta, Sinema, Komuna Otvock, Malta, Dramsko pozorište Ježija Šanjavskog u Valbžihu, Pozorište Helene Modžejevske u Legnjici, Savremeno pozorište u Ščećinu, Savremeno pozorište u Vroclavu, poznanjska: ulično pozorište Sfera tišine i of-pozorište Usta Usta, gdanjsko Primorsko pozorište, Pozorište Montovnja (Montažnica), Otmičari tela, Garđenjice, Udruženje Vjeršalin, Međunarodni pozorišni festival "Malta", Festival "Hrabri Radom", Krakovske pozorišne reminiscencije, i dr. U velikim i malim gradovima, čak selima (Garđenjice, Suprasalj). U oblasti režije, glume i scenografije.

Prvu nagradu na ovogodišnjem Festivalu R@port (već drugi po redu) dobila je predstava Pjotra Tomašuka "Bog Njižinjski", jednog od osnivača danas možda najslavnijeg poljskog Pozorišta Vjeršalin iz Suprasalja. Govori o tragičnom životu i stvaralaštvu Vaclava Njižinjskog, o mestu umetnika u svetu vrednosti. Temelji se na njegovim potresnim dnevnicima koje je pisao u duševnoj bolnici, u poslednjoj fazi svog života, na knjizi Tadeuša Nasjerovskog "Kad razum spava, u mišićima se rađa ludilo" i Liturgiji pravoslavne crkve. S obzirom na originalnost i savršenstvo i predstava "Bog Njižinjski" i samo Pozorište Vjeršalin, osnovano 1991, zaslužuju da predstavljaju Poljsku na ovogodišnjem Bitefu, ako je to zbog njegovih brojnih gostovanja na najznačajnijim svetskim pozorišnim festivalima moguće. Jer, spada u pozorišta koja ni po čemu ne zaostaju za Pozorištem laboratorija Grotovskog, Kantorovim Krikot 2 ili Garđenjicama Ježija Stanjevskog.