Sporenja oko statusa Jehovinih svedoka
Kada je pokrajinski sud u Berlinu pre dve godine u pravima izjednačio Jehovine svedoke sa Katoličkom i Protestantskom crkvom Nemačka je bila u šoku. Uprkos brojnim optužbama da su "nedovoljno lojalni državi", jer sprečavaju svoje članove da izlaze na izbore, služe vojsku, salutiraju zastavi i primaju transfuziju krvi, sledbenici učenja Čarlsa Tejza Rasela su posle 15 godina parničenja pobedili. Legalizacija na području nemačke prestonice omogućila im je da prikupljaju "crkveni porez", pravo na poreske olakšice, ali i da osnivaju humanitarne organizacije.
Ali, uprkos dobijenoj legitimaciji javnog religijskog društva, Jehovine svedoke u Nemačkoj još nazivaju "američkom hrišćanskom sektom". Sporenja oko statusa Jehovinih svedoka postoje i u Francuskoj. Parlamentarna komisija je ovu organizaciju 1996. godine markirala kao "opasnu sektu". Četiri godine kasnije je Vrhovni sud Francuske Jehovinim svedocima dao status javnog religijskog društva koje ne ugrožava mir i naložio policiji da ih više ne nadgleda. Prošle godine nova skupštinska komisija ponovo je uzela "na zub" Jehovine svedoke. Prema izveštaju NVO "Ljudska prava bez granica", otkako su ih parlamentarci ponovo označili kao sektu u Francuskoj, objekti gde se okupljaju Jehovini svedoci vandalski su napadnuti 67 puta.
Zanimljiv je i slučaj Rusije. Prema izveštaju "Sajber kast servisa", sud je u martu 2004. godine zabranio delovanje Jehovinih svedoka u Moskvi, sa obrazloženjem da "razaraju porodice, šire religijsku mržnju i odbijaju medicinsku pomoć". Ali, pod pritiskom Stejt departmenta koji je tražio od Rusije da poštuje religijske slobode sud je nekoliko meseci kasnije skinuo zabranu sa delovanja ove religijske organizacije.
Zato ne čudi što i kod nas postoji konfuzija oko statusa Jehovinih svedoka. Zakon o crkvama o verskim zajednicama ne priznaje netradicionalne verske zajednice, ali su one registrovane kod organa javne uprave, a takav primer su i Jehovini svedoci.
Prema zakonu, postoji sedam tradicionalnih crkava i verskih zajednica – one koje u Srbiji imaju viševekovni istorijski kontinuitet i čiji je pravni subjektivitet stečen na osnovu posebnih zakona. To su Srpska pravoslavna crkva, Rimokatolička crkva, Slovačka evangelička crkva, Reformatska hrišćanska crkva, Evangelička hrišćanska crkva, kao i Islamska i Jevrejska verska zajednica.
Netradicionalne verske zajednice se razvrstavaju na denominacije i male verske zajednice, ali se, kako kaže publicista Mirko Đorđević, izbegava izraz sekta, jer ima pejorativan karakter. Prema njegovom mišljenju netradicionalne verske zajednice ne predstavljaju opasnost za društvo.
"Verske zajednice koje se pozivaju na versku netrpeljivost ili prihvataju načela koja su pretnja drugačijem su zabranjene. Na primer, satanisti, zajednice koje koriste drogu, oružje, nasilje. To nije religijski problem, već socijalno-patološki problem", objašnjava Đorđević.
Zdenko Kovačević, iz Službe za štampu Jehovinih svedoka kaže da su 1953. godine u tadašnjoj FNR Jugoslaviji bili zakonski priznati kao hrišćanska verska zajednica. Prema njegovim rečima oni su prošle godine podneli zahtev za registraciju Ministarstvu vera Srbije, ali je zahtev vraćen na dopunu.
Kapetan MUP-a Zoran D. Luković u knjizi "Verske sekte – priručnik za samoodbranu" za Jehovine svedoke kaže da su jedna od najbrojnijih, najrasprostranjenijih i najdisciplinovanijih sekti u svetu. "Neka jedan član porodice, kluba, firme postane Jehovin svedok, ostali više ne mogu ostati mirni"; piše Luković.
I za Pravoslavnu i Katoličku crkvu Jehovini svedoci propovedaju pseudohrišćansko, odnosno jeretičko učenje. Zato što odbacuju dogmu o Svetoj trojici, uče da Isus Hristos nije razapet na krstu, već da je obešen i da je vaskrsao samo duhovno, a ne telesno. Ne poštuju hrišćanske simbole i Deva Marija za njih nije Bogorodica. Suština učenja je hilijazam, odnosno vera u skori dolazak Hristovog zemaljskog hiljadugodišnjeg carstva. Po njihovom učenju, večni život na nebu "rezervisan" je samo za 144.000 pravednika koji su odabrani.
Za Pravoslavnu crkvu Jehovini svedoci su sekta, a katolici osim ovog termina koriste i nazive novi religijski, odnosno alternativni pokret. Katolički veb portal www.katolici.org definiše ih kao relativno malu versku zajednicu koja se posebnim učenjem odvojila od vladajuće crkve i obično se ističe rigoroznim moralom, fanatizmom i žarom u pridobijanju novih sledbenika. Kult je, po njihovom shvatanju, manja religijska grupa, slabije organizovana od sekte i obično privremena i ne zasniva se na određenoj doktrini.
U Italiji ima oko 700 alternativnih pokreta i više od 100 sekti, a, kako javlja Radio Vatikan, strance najviše vrbuju Jehovini svedoci, evangelisti i pentakostalci. Ovaj problem razmatrala je prošle godine i Italijanska biskupska konferencija. Biskup Luiđi Negri kaže da su ovi pokreti veliki izazov za crkvu, kao što su bili gnostici koji su se pojavljivali tokom istorije crkve. "Ne treba da ulazimo u dijalog sa sektama, kao što to ne činimo sa ideologijama. Moramo se suočavati sa osobama koje učestvuju u takvim iskustvima, slično kao sa pobornicima neke ideologije", poručuje biskup Luiđi Negri.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


