Sreda, 08.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Eldorado za strane plaćenike

Eldorado za strane plaćenike
Седиште БИА у Београду Фото Д. Јевремовић

U Srbiji gotovo da i nema prijava za špijunažu. 

Prema podacima iz godišnjeg izveštaja Republičkog javnog tužilaštva, u 2013. godini nije bilo nijedne presude za špijunažu. Zabeležena je jedna obustava istrage, zatim jedna stara istraga koja još nije završena, kao i dve žalbe na dve prvostepene osude na zatvorske kazne, o kojima još nije odlučeno.

– Špijunaža se uopšte ne prijavljuje. O tome govori podatak da nije bilo čak ni odbačenih krivičnih prijava – rečeno je „Politici” u Republičkom javnom tužilaštvu.

To, međutim, ne znači da špijuna u Srbiji nema. Nedefinisana nacionalna bezbednosna politika i nesređena oblast tajnih podataka može da bude, ali i ne mora da znači, eldorado za „strane plaćenike” i „domaće izdajnike”. Osim toga, špijunaža danas više nije klasična i staromodna, kao u filmovima o Džemsu Bondu i Iliji Čvoroviću. Nema kaskaderskih provala u tajne arhive ni sumnjivih sastanaka na obali reke.

Danas su na delu sajber špijunaža i industrijska špijunaža. Meta interesovanja su ideje, rešenja, projekti i poslovni nagoveštaji, a modus operandi podrazumeva informacione tehnologije.

– Špijunaža je visokointelektualna delatnost, u kojoj se ciljevi postavljaju po deset i pedeset godina unapred, a neke institucije i organizacije planiraju svoje delatnosti i nekoliko vekova unapred. Jer, špijunaža nije samo prikupljanje informacija. To je samo prvi segment špijunske delatnosti. Na osnovu prikupljenih informacija sledi subverzivno delovanje s čitavim spektrom političkog nasilja. Tako je, na primer, devedesetih godina, vrlo uspešno razbijena Jugoslavija – kaže jedan od sagovornika „Politike” iz vrlo dobro obaveštenih krugova.

Podseća da su naši državni organi fokusirani na borbu protiv korupcije i narko-mafije, a da bi istrage špijunske delatnosti morale da budu dugotrajne i dobro osmišljene.

– Kada se uđe u trag špijunskoj delatnosti, bezbednosne službe moraju da odluče da li će ići na krivično gonjenje i dokazivanje krivičnog dela ili će slučaj rešiti nekim drugim metodama, koje uključuju i ustupanje informacija do kojih je špijun došao ili čak razmenu informacija i kombinovanje drugih metoda – kaže naš sagovornik.

Činjenica da pred domaćim pravosuđem ima vrlo malo postupaka za krivično delo špijunaže može da ukaže na tri moguća zaključka: da je Srbija odlično zaštićena od špijuna, da službe vrlo dobro obavljaju kontraobaveštajnu delatnost ili – da se niko ozbiljno ne bavi zaštitom ustavnog poretka i bezbednosti Republike Srbije.

Slobodno se može reći da je ovaj treći zaključak najpravilniji.

Mediji su poslednjih godina izveštavali o nekoliko „špijunskih afera”. Slučaj „Perišić” je najpoznatiji, ali je pred sudom obustavljen zbog suđenja generalu Momčilu Perišiću u Haškom tribunalu. Već više od godinu dana posle oslobađajuće presude u Hagu očekuje se da suđenje za špijunažu može da se odvija pred beogradskim sudom.

– Još nemamo inicijativu tužilaštva da se postupak protiv Perišića nastavi. Ovaj predmet je preuzet iz vojnog pravosuđa, koje je u međuvremenu ukinuto. Takođe, u našoj evidenciji je aktivan i predmet protiv grupe Jugoslava Petrušića, poznate kao grupa „Pauk”, koji je vraćen na ponovno suđenje – kaže Dušica Ristić, portparol Višeg suda u Beogradu.

Vojno tužilaštvo u Beogradu u martu 2002. godine podiglo je optužnicu protiv Perišića, kao penzionisanog generala Vojske Jugoslavije, za krivično delo špijunaže u korist SAD, navodeći da je uhvaćen kako američkom obaveštajcu Džonu Nejboru u motelu „Šarić” na Ibarskoj magistrali predaje poverljiva dokumenta. Osim Perišića, tada su privedeni i potpukovnik Miodrag Sekulić i Vladimir Vlajković. Nejbor se pozvao na diplomatski imunitet i odmah je pušten na slobodu. Proces protiv trojice okrivljenih sada je u nadležnosti Višeg suda u Beogradu, ali još nije počeo jer se čeka inicijativa tužilaštva.

Posle slučaja „Perišić” mediji su pompezno najavljivali nastavak špijunskih afera u vojsci. Potpukovnik Dragoljub Živković priveden je 2003. godine zbog sumnje da je radio u korist Rusije, a optužen je za špijunažu, lažno predstavljanje i falsifikovanje isprave. Kako saznajemo u Višem sudu u Beogradu, postupak protiv Živkovića okončan je 2006. godine – oslobađajućom presudom. Špijunaža nije mogla biti dokazana, pa mu je na teret stavljeno odavanje vojne tajne, ali ni za to nije bilo dokaza, pa je oslobođen.

Špijunske afere potresale su u prošlom veku vrhove vlasti bivše Jugoslavije. Tako, recimo, čuveni profesor iz Sarajeva Nenad Kecmanović nije mogao da bude član Predsedništva SFRJ jer je „viđen da je ručao s britanskim ambasadorom”.

Danas u Srbiji nisu nimalo neobična formalna i neformalna druženja političara i viđenijih intelektualaca sa stranim ambasadorima. Danas je Srbija na sigurnom putu ka zajednici evropskih naroda, a samo najbolje upućeni ljudi u obaveštajnim službama znaju koliko je Srbija zabrinuta za svoju nacionalnu bezbednost.

Aleksandra Petrović

-----------------------------------------------------------

Topografski planovi BIA pred sudom

Jedan od malobrojnih postupaka za špijunažu i odavanje državne tajne, koji je godinama vođen pred Višim i Apelacionom sudom u Beogradu, završen je oslobađajućom presudom za okrivljene koji su obavljali geodetske radove za Bezbednosno-informativnu agenciju (BIA). Reč je o direktoru jednog beogradskog preduzeća za arhitektonske i inženjerske poslove, i o studentu koji je bio angažovan da obavlja geodetske radove za BIA.

Direktor je bio okrivljen da je „učinio dostupnim katastarsko-topografske planove i planove vodova podzemnih instalacija za lokaciju u Ulici kraljice Ane bb”, koji predstavljaju državnu tajnu, tako što je dobijene podatke snimao u folderu BIA, a nije ih uništio na svom računaru. Student-geodeta bio je optužen za špijunažu, zato što je podatke narezao na CD, koji je odneo u Budvu, pa je tako „tajne podatke učinio dostupnim stranoj državi”. Oslobođeni su jer, kako stoji u konačnoj presudi, nema dokaza da su izvršili krivična dela odavanja državne tajne i špijunaže.

-----------------------------------------------------------

KARLOV UGAO

• Nas ima ko da špijunira ali nema šta.

• Amerikanci i Nemci su bliski obraz uz obraz ili bolje – uvo uz uvo.

• Američki prisluškivač za Merkelovu automatski se uključuje na reči Putin i Vučić.

• Naši su prisluškivali Nikolića jer je naš.

• I Tita su prisluškivali njegovi – Amerikanci i Rusi.

• Rusi spremaju špijunski centar na Kubi. To je vic s bradom.

• Nemci, radi sigurnosti, vraćaju pisaće mašine. Mi bismo mogli Resavsku školu.

• Amerikanci prisluškuju celu planetu ali mi smo nebeski narod.

• Ako prisluškuju Velju Ilića, mora da im krči zvučnik.

• Mi nemamo Votergejt ali imamo voter preko glave.

Dragutin Minić

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.