Utorak, 23.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Cena svega i vrednost ničega

Cena svega i vrednost ničega

U razuđenoj umetničkoj biografiji Igora Antića (1962) Novi Sad i Pariz su uporišne tačke značajne za njegovo formiranje i karijeru. Posle školovanja na novosadskoj Akademiji umetnosti on je 1988. godine nastavio da se usavršava i stvara u Parizu, a njegovi mentori u ključnim formativnim godinama za ličnost koja se traži bili su prvo Vlada Veličković, a potom Pontus Hulten. Od 1990. Antić je predano koncentrisan na građenje internacionalne karijere. Svakako, njegov vitalan umetnički diskurs prepoznat je, a značajne nagrade i priznanja (npr. Fondacije Polok–Krasner), bile su pomoć u realnom vremenu da se i finansijski održi stvaralačko-životni ritam.

Između ostalog, deo Antićeve umetničke prakse predstavlja i angažovanje na realizaciji značajnih projekta; u Vojvodini izložba „Trans urdžensi ” na 1. Bijenalu mladih u Vršcu i 11. Bijenalu vizuelnih umetnosti u Pančevu. Tada su zapažene njegove ubedljive arhitektonske konstrukcije in situ koje su bileu znaku istraživanja odnosa mesta i umetničkog rada. Razumevajući stvaralaštvo kao otvoren sistem i stalno učenje, Antićev višemedijski rad obeležen je slikarstvom (koje je napustio), crtežom, videom, fotografijom, ambijentom, instalacijom. Intenzitet njegove aktivnosti protekle jeseni – tri postavke sa promocijama knjiga Igor Antić 1 i 2 – potvrđuje autorov stav da je umetničko sazrevanje obrnuto od starenja.

Umetnik Antić – angažovani, živi instrument – metodom dokumentarnog karaktera u rasutoj pažnji istorijskih činjenica iščitava kodove zaboravljenih, potisnutih istina. U Galeriji Matice srpske realizovao je ove jeseni istraživački projekat „Praznine” uz moto da se sve vrednosti vrte oko praznine.

Na liniji kontinuiteta i žive umetničke prakse, Antić izoštrava prostor za nove dijaloške forme (sa kulturom, umetnošću, politikom, arhitekturom, istorijom, ekonomijom, konzumerizmom, konvencijama) bazične u konceptu i ove prve samostalne izložbe u Beogradu. Rad provokativnog naslova „O čemu mi to pričamo”, otvara pitanje o genezi poljuljanih ideala sažimajući pobrkane vrednosti na svim poljima. Manipulacija ljudima i vrednostima, vremenom i prostorom, društvom i individualnošću postaje opšte mesto dominacije kapitala. Antić referiše na faktore uticaja i moći – političke, finansijske, potrošačke – u kojima je umetnost tek jedan od elemenata manipulacije na tržištu vrednosti. Postavkom dominira paradigmatični rad „Umetanja #3”, kolor fotografija zastave uvećane novčanice od 500 eura i foto-dokumentom sa Mon Blana, gde je ova zastava pobodena. Idejni koncept postavke potenciran je i naslovima drugih radova – „Sve vrednosti se vrte oko praznine I-III”, instalacija od papirnih kesa sa citatima o vrednostima za nevidljive potrošače.

Na jednoj kesi navedena je i danas referentna rečenica Oskara Vajlda: „Ljudi danas poznaju cenu svega i vrednost ničega”. Drugi deo instalacije su kese sa štampanim logoima čuvenih brendova, ili plastičnih ambalaža pištolja. „Sami naspram stihije” je čitljiva i crno-humorna zidna instalacija od 100 crno-belih fotografija preuzetih iz medija na kojim su predstavljeni svetski politički lideri u čijem govoru tela i gestikulacijama treba odgonetnuti njihov odnos prema umetničkom delu sa kojim su fotografisani. Čak je i naš političar fotografisan prilikom posete likovnoj koloniji, u kojoj je i sam dobio priliku da kreira. Efekat bizarnosti sa kojima se srećemo i koje prepoznajemo u stihiji vizuelnih informacija iščitava se i u videu „Činjenice–posledice–hipoteze #43”, koji se bavi skandalom u vezi sa čuvenim „Brilo kutijama” Endija Vorhola i problemima mogućih manipulacija autentičnošću. Nastali tokom proteklih desetak godina ovih deset radova na beogradskoj izložbi čitaju se kao paradigmatski autorski postupak angažovanog umetnika-istraživača koji svoje audio-vizuelne i tekstualne komentare zasniva na dokumentarnoj građi i prepoznanju kodova vremena.

U svom problemskom fokusu i angažovanom dokumentarističkom istraživanju zaboravljenih istina projekti „Praznine” i „O čemu mi to pričamo” kompatibilni su i predstavljaju dva lica istog novčića.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.