Sreda, 17.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Nevidljivi narod Srbije

Postoji zajednica u Srbiji kojom se malo bave mediji i NVO (čast izuzecima). Oni su skoro nevidljivi, jer se malo govori o njima i o njihovim socijalnim i statusnim problemima, iako su brojna i vitalna zajednica u našem društvu. Oni imaju svoja udruženja i radio stanice, muziku i nostalgiju za rodnim krajem. To su prognani i izbegli prekodrinski Srbi, ali i oni koji su došli pre ratova manje više svojom voljom. Iako su značajne razlike među Srbima iz Hercegovine, istočne Bosne, Like, Dalmacije, Korduna, Banije i Slavonije, kao i onih iz urbanih i ruralnih krajeva, oni ipak dele mnogo zajedničkog. Pre svega sličnu i tešku sudbinu rata i izbeglištva i početak „od nule”, najčešće na periferiji velikih gradova.

Ova grupacija srodnih zajednica ima značajnu, iako ne i vidljivu ulogu u srpskom društvu. To je vitalan deo našeg društva kojeg je izbeglištvo primoralo da se dodatno aktivira i pokaže svoje vrline i vrednosti, znanja i veštine. U nekim privrednim granama poput transporta i građevinarstva ova zajednica ima značajnu ulogu. Ljudi koji pripadaju prekodrinskim Srbima su često veoma vredni, vispreni i sposobni ljudi i u zanatstvu i u biznisu (manja i srednja preduzeća), ali i u poljoprivredi (stočarstvo i povrtarstvo) i trgovini. Kao „dođoši” oni su se fokusirali na privatni biznis i realni sektor. Iako iz ove zajednice ima dosta pripadnika intelektualne elite, pa i pripadnika državnih struktura, većina ipak na tržištu zarađuje hleb nasušni sopstvenim radom u privatnom sektoru.

Kakav oni odnos imaju prema Srbiji? Oni su živeći van matice nekako idealizovali svoju daleku prestonicu Beograd. Teško je ovdašnjim ljudima opisati čežnju i nadu koju su oni gajili prema „svetoj zemlji” Srbiji. Neki od njih su došli kao izbeglice i prognanici kod svojih rođaka i prijatelja i lakše su se snašli posle prvog udara koji je kidao sve postojeće veze u kraju odakle su poreklom. No, oni koji su došli u izbegličkim kolonama, pa su ih iz Beograda kao zatvorenog za njih „prosledili” u neke druge krajeve gde su godinama živeli na periferiji, u izbegličkim centrima su imali teško i turobno iskustvo. Za mnoge od njih Srbija je od majke postala maćeha, surova i hladna kao hale u kojima su našli utočište. Iako ogromna većina pripadnika „prekodrinskog korpusa” ima izuzetno jak patriotski naboj, kod mnogih se zapatilo i razočarenje i ogorčenje. Neki su zbog toga novu otadžbinu potražili negde daleko, neretko i preko okeana.

Kakav je odnos Srbije prema njima? Rekli smo da je kod mnogih pripadnika prekodrinske srpske zajednice stvoren utisak da se Srbija prema njima odnosila maćehinski, da ih u ratu nije dovoljno pomagala, a posle progonstva su vrlo brzo bili marginalizovani i zaboravljeni. Ovaj utisak deli i nemali broj „starosedelaca” u Srbiji. Imali su i velike probleme s dobijanjem državljanstva, pa su neretko lakše dobijali papire u stranim zemljama no, u svojoj matici. Kao što kaže dr Nele Karajlić, kao neformalni glasnogovornik prognanih sarajevskih Srba, mnoge bogate zapadne države su besplatno dobile hiljade vitalnih, sposobnih i obrazovanih ljudi. Za mnoge od njih Srbija očigledno nije imala interes da ih integriše.

Bilo je i diskriminatorskog odnosa prema ovoj zajednici. Stereotipi o Krajišnicima koji su prosti i neobrazovani, a pritom i „ratni profiteri” proširili su se među delom ovdašnjeg stanovništva. Kao što su izbegle Srbe s Kosova neki uvredljivo zvali Šiptari, tako su i Srbe iz Hrvatske zvali Hrvati. Već je Mira Marković početkom devedesetih pisala kolumne o onima „koji su okupirali moj grad”. Taj negativni stereotip se naročito uvrežio unutar zajednice domaćih „liberala” koji su u izbeglicama videli remetilački faktor koji je hronično vezan za miloševićevski režim i nacionalistički je opredeljen. Najčešći motiv animoziteta prema izbeglicama bila je ljubomora i osećaj konkurencije onih koji su videli kako novi sugrađani vredno rade, grade kuće i kompanije ili pak karijere. Kuće su podizali solidarno „na mobu”, a i kompanije uz podršku rođaka i prijatelja.

No, najgore od svega je što su neke političke ili ideološke grupacije podgrevale postojeće negativne stereotipe i vodile jedva skrivenu kampanju kojom su izbeglice prikazivale u vrlo negativnom svetlu. Oni su u njima videli instrument održavanja „zlog” miloševićevskog režima na vlasti, a na ideološkom planu oni su za njih bili neizlečivi konzervativci, nacionalisti i primitivci. U tome su prednjačili beogradski „liberali” koji sebe vole da zovu drugosrbijancima i novosadski autonomaši. Zanimljivo je kako su oni koji sebe vole da vide kao perjanice tolerancije i borbe protiv šovinizma u praksi prema pripadnicima svog naroda pokazivali izuzetnu netoleranciju i neku izopačenu vrstu šovinizma. No iako su se ovakvi nakaradni stavovi uporno negovali oni nisu imali velikog uspeha. Većina nije podlegla promociji „liberalne” netolerancije i ksenofobije. Ali ovo jeste doprinelo da ova zajednica ostane društveno nevidljiva ili marginalna te da do sada ne uspe da artikuliše svoje interese i iskaže svoje stavove i frustracije. Kojih, nažalost, nije malo.

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

dušan
stojeći.Nema ta populacija marginalan položaj jer ona neće kao takva opstati.Čim prestane da govori ijekavskim govoram - nestaje i uklapa se u maticu. Stereotipi su u Vojvodini nikad jači.Mi smo navodno otimači funkcija!ja lično sam, doživeo , vezano za sticanje državljaqnstva, da njepre budem izbaran za sudiju a kada sam prestao to da budem dobio sam državljanstvo Srbije! Znači li to da sam sudio kao stranac ? javila se i m ržnja malih razlika kod rodbine , ranije kolnoziranih (iza rata).To je bilo najgore za trpiti...Itd
dušan
Iskustva,,prekodrinskih Srba" u Srbiji su mučna.Znam situaciju u Vojvodini.kao što rešče moja majka- oni nas mrze a ovi nas ne vole.Povremeno sam i ja , iako nisam izbegao nego mnogo ranije došao u Vojvodinu, imao utisak da je Srbija sprava za mučenje,,prekodrinsklih Srba".2003.g., novosadske lokalne televizije su davale uputstva za ovu populaciju kako da se prvailno odnose prema komšijama.Osnovno uputvstvo je bilo da ako već moraju da budu Srbi da to budu tiho.U Vojvodini se ne galami.najveći greh u Vojvodini je glasan govor.Dijapazon (dozvoljeni) emocija kod Vojvođana čestose kreće od "u redu" do : ,,Nije u redu".Preko toga - ništa.Zaboravlja se da su Srbi iz Hrvatske najdublje inklinirani deo srpskog korpusa na zapad.Nije nam nedostajalo obrazovanje, građanska prostojnost i dr.Moje je mišljenje da je dolazak u Srbiju tužan promašaj.da je bio neko pametan posle pada Krajine pa da pozove celokupan korpus te nesretnu popoulaciju na egzodus u zemlje Zapada sada bi ekonomski bili mnogo

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.