Četvrtak, 18.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
NEOPHODNO VELIKO ZNANjE

U lov i drm!

Po­sto­je pro­fe­si­je u ko­ji­ma je ve­ro­vat­no­ća da se na­ne­se ne­po­sred­na i ne­ret­ko ne­po­pra­vlji­va šte­ta dru­gom li­cu ve­li­ka
U lov i drm!
Илустрација (Фото А. Васиљевић)

Ni­je pi­ta­nje da li bi ne­ko do­pu­stio da mu ar­he­o­log, na pri­mer, ope­ri­še žuč­nu ke­su, pra­vo je pi­ta­nje da li bi ne­ko­me, da je ar­he­o­log, uop­šte pa­lo na pa­met da ne­ko­ga ope­ri­še. Po­sto­je pro­fe­si­je u ko­ji­ma je ve­ro­vat­no­ća da se na­ne­se ne­po­sred­na i ne­ret­ko ne­po­pra­vlji­va šte­ta dru­gom li­cu ve­li­ka. Za­to je neo­p­hod­no ve­li­ko zna­nje i is­ku­stvo da se ta­kvi is­ho­di iz­beg­nu, pa se la­i­ci, osim ako su šar­la­ta­ni i hoh­šta­ple­ri, u ta­kve po­slo­ve ne upli­ću ni ka­da ih sti­caj okol­no­sti na to na­te­ra, već ih pre­pu­šta­ju oni­ma ko­ji su za to struč­ni.

Slu­čaj o ko­jem pri­po­ve­dam do­veo je jed­nog ar­he­o­lo­ga u si­tu­a­ci­ju da pro­ce­nju­je do­ka­ze i od­me­ra­va ka­znu po pri­ja­vi za ko­ju je ugled­ni prav­nik, na osno­vu svog vi­še­de­ce­nij­skog is­ku­stva i pre­gle­da ar­hi­ve slič­nih si­tu­a­ci­ja, od­mah­nuo ru­kom i re­kao da je to „ne­što s mle­kom”. No, ono što je za is­ku­snog prav­ni­ka non­sens, za na­šeg ar­he­o­lo­ga je bi­lo do­volj­no da usta­no­vi da je u kon­kret­nom slu­ča­ju „ne­sum­nji­vo utvr­đe­na” či­nje­ni­ca. Ako se bu­de do­sled­no dr­žao slo­va za­ko­na, ka­ko to pod­no­si­o­ci pri­ja­ve tra­že, i ako sa­mu pri­ja­vu tre­ti­ra kao što je već uči­nio, kao ne­sum­njiv do­kaz, tu­že­nom sle­du­je ot­kaz o ra­du. Uko­li­ko, me­đu­tim, na osno­vu svog ar­he­o­lo­škog is­ku­stva pro­ce­ni da po­sto­je od­re­đe­ne olak­ša­va­ju­će okol­no­sti, on­da bi ta ka­zna mo­gla bi­ti i bla­ža.

Da po­ja­sni­mo, ov­de ni­je reč o pri­či iz 1945. go­di­ne, ka­da su, u ne­do­stat­ku prav­ni­ka i od­su­stvu prav­ne dr­ža­ve, re­vo­lu­ci­o­nar­ni su­do­vi na či­jem če­lu su bi­li biv­ši po­li­tič­ki ko­me­sa­ri udar­nih bri­ga­da po krat­kom po­stup­ku su­di­li i pre­su­đi­va­li ko je sa­ra­đi­vao sa oku­pa­to­rom, ko je go­vo­rio pro­tiv na­ro­da, dr­ža­ve i re­vo­lu­ci­je, jed­nom reč­ju, ko je ne­pri­ja­telj na­ro­da. Ne, ovo je sa­svim ta­ze pri­ča ko­ja se de­ša­va na Uni­ver­zi­te­tu u Be­o­gra­du na ne­ka­da slo­bo­dar­skom Fi­lo­zof­skom fa­kul­te­tu. Je­di­na slič­nost sa 1945. je to što su da­na­šnji tu­ži­o­ci i su­di­je ide­o­lo­ški is­prav­ni i za­slu­žni uče­sni­ci šuć­mu­ra­ste re­vo­lu­ci­je.

Vra­ti­mo se za­to u do­ba sa­da­šnje. Ne­ko će re­ći, ako je sve po za­ko­nu, šta tu ima da se pri­ča, pu­sti­mo in­sti­tu­ci­je da ra­de svoj po­sao. Ta­ko, na pri­mer, jav­no raz­mi­šlja je­dan od pod­no­si­la­ca pri­ja­ve o ko­joj je reč.

Za­i­sta, za­kon pred­vi­đa mo­guć­nost da ru­ko­vo­de­ći or­gan di­sci­plin­ski ka­zni oso­be ko­je one­mo­gu­ća­va­ju nor­ma­lan rad fa­kul­te­ta ili zlo­u­po­tre­blja­va­ju po­lo­žaj za sti­ca­nje od­re­đe­ne ko­ri­sti. Za­kon, me­đu­tim, ne pred­vi­đa da se nje­go­ve od­red­be ši­ro­ko i na­ka­rad­no tu­ma­če za po­tre­be po­li­tič­kih i lič­nih ob­ra­ču­na. Po­seb­no ne pred­vi­đa da se kao „ne­sum­nji­vi do­ka­zi” za to upo­tre­blja­va­ju, na pri­mer, sen­za­ci­o­na­li­stič­ki na­slo­vi iz dnev­nih ta­blo­i­da. U su­prot­nom bi či­ta­va upra­va tog fa­kul­te­ta već odav­no do­bi­la ot­kaz.

Ipak, po­mi­sli­će do­bro­na­mer­ni či­ta­lac da tu ne­što mo­ra da ima. Ne bi valj­da ne­ko bez raz­lo­ga di­sci­plin­ski go­nio lju­de. Isti­na, što bi re­kao brat Đu­ra: „U nas u se­lu kad god ne­ko ne­ko­ga mr­zi, sa­mo ga po­zo­ve u lov i … drm!” E, ta­ko se i na fa­kul­te­tu sa­mo pod­ne­se di­sci­plin­ska pri­ja­va i … drm! U kon­kret­nom slu­ča­ju, ko­li­ko sam upo­znat, lič­na mr­žnja ni­je osnov­ni mo­tiv. Ona je, mo­žda, mo­ti­vi­sa­la jed­nu ili dve oso­be. Reč je o oni­ma ko­je sva­ko kao krst vu­če na gr­ba­či či­tav ži­vot. One što se kao vi­rus her­pe­sa ili čir na do­njim le­đi­ma za­pa­te ko zna ka­da, pa se uvek po­ja­ve ka­da opad­ne imu­ni­tet ili se po­ja­vi no­vi vi­rus. No, u kon­kret­nom slu­ča­ju, što bi se re­klo u fil­mo­vi­ma, „ni­šta lič­no”. Po­sao na fa­kul­te­tu je po svo­joj pri­ro­di i na­či­nu na ko­ji je or­ga­ni­zo­van ta­kav da se lju­di u ve­ći­ni slu­ča­je­va, sre­ćom, i ne po­zna­ju. Stvar je, da­kle, du­blja i, što bi se re­klo, prin­ci­pi­jel­no ne­prin­ci­pi­jel­na.

In­ter­ak­ci­o­ni­stič­ka te­o­ri­ja, na pri­mer, tvr­di da je pre­stup dru­štve­na kon­struk­ci­ja, ono što moć­ne gru­pe ozna­če kao pre­stup ka­ko bi fo­ku­si­ra­le dru­štvo i okru­že­nje na re­ak­ci­ju pre­ma po­či­ni­o­cu. Ne­ki dru­gi auto­ri go­vo­re o sim­bo­lič­kom na­si­lju ka­da moć­ne gru­pe po­ku­ša­va­ju da na­met­nu svoj po­gled na svet, vred­no­sti i nor­me kao je­di­ne is­prav­ne i pri­rod­ne, a to či­ne ko­ri­ste­ći i zlo­u­po­tre­blja­va­ju­ći prav­ni si­stem.

Ov­de je, da­kle, reč o to­me da jed­na moć­na gru­pa po­ku­ša­va da se ob­ra­ču­na sa ne­kim ko u du­žem vre­men­skom pe­ri­o­du do­vo­di u pi­ta­nje njen, ina­če sum­njiv, le­gi­ti­mi­tet. Moć te gru­pe ogle­da se u spo­sob­no­sti da ani­mi­ra od­re­đe­ni broj stu­de­na­ta i sup­til­no upra­vlja nji­ho­vim po­stup­ci­ma; da blo­ka­du fa­kul­te­ta pred­sta­vi kao de­lo stu­de­na­ta ko­je oni sa­mo ma­te­rin­ski i očin­ski po­dr­ža­va­ju; da ve­ći­nu za­po­sle­nih ube­di da je blo­ka­da fa­kul­te­ta mo­ra­lan, a isto­vre­me­no i po­li­tič­ki pro­pul­zi­van čin; i da na­kon sve­ga, ka­da stvar i aka­dem­ska go­di­na de fak­to pro­pad­nu, osta­nu ne­ka­žnje­ni. Pa šta je za ta­ko moć­nu gru­pu ma­ni­pu­la­to­ra da od bi­lo če­ga na­pra­ve slu­čaj ko­ji u sen­ku ba­ca čak i naj­tra­gič­ni­je do­ga­đa­je ko­ji­ma su sa­mi ku­mo­va­li?

No, bu­di­mo bla­gi, ma­da re­vo­lu­ci­ja to od njih zah­te­va, ni­je reč o bez­du­šnim i svi­re­pim lju­di­ma. Ni­je da ni­su sla­li upo­zo­re­nja, ali ka­da ni­su uro­di­la plo­dom, re­ši­li su da ne­po­ćud­ni­ka po­zo­vu u lov i drm. Na­rav­no, to što se ta­kve od­lu­ke po pra­vi­lu na su­du po­ni­šta­va­ju njih ne za­ni­ma. Ne­će oni na­dok­na­di­ti šte­tu sa ka­ma­tom iz sop­stve­nog dže­pa, ni­ti će iko od njih, sa­kri­ven iza gru­pe, bi­ti lič­no od­go­vo­ran. Va­žni­je od sve­ga je da se nji­hov po­gla­vi­ca pri­ka­že kao pra­va žr­tva, a ne, isti­na ne­volj­ni, sa­u­če­snik u tra­ge­di­ji. Va­žni­je je da se po­ša­lje po­ru­ka svi­ma ko­ji ne mi­sle kao oni da svo­je mi­šlje­nje za­dr­že za se­be. Va­žni­je je, uosta­lom, da se ne uka­lja ore­ol nji­ho­ve bez­gre­šno­sti i bra­man­ske ob­red­ne či­sto­te.

*Pro­fe­sor Fi­lo­zof­skog fa­kul­te­ta u Be­o­gra­du

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek uređivačku politiku lista

 

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.