Četvrtak, 18.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Preispitivanje modernih nomada

Preispitivanje modernih nomada
Перформансом „Селидба кући” Иван Бошковић се обратио птицама селицама у сваком од нас: Берлин (Фото Бранислав Јешић)

Od našeg dopisnika

Frankfurt, Hajdelberg – Kako je biti stranac u Nemačkoj, koliko je teško prihvatiti nove kulturne norme i funkcioniše li multikulturalnost u praksi, samo su neka od pitanja kojima su se umetnici poreklom iz Srbije bavili na ovogodišnjem festivalu Serbinale u Berlinu. Baveći se temom „Moderni nomadi” ovaj festival ne samo što je razvio umetničku diskusiju o kompleksnim pitanjima identiteta i integracije migranata u Nemačkoj, već je treću godinu po redu predstavio u ovoj zemlji kulturu i umetnost iz Srbije.

Prema rečima umetničke direktorke festivala Jelene Miletić, temom „Moderni nomadi” želeli su da doprinesu vrlo aktuelnoj globalnoj diskusiji na temu migranata, potrage za novom domovinom i novim identitetom.

„Učesnici poreklom sa prostora bivše Jugoslavije, koji žive i rade u Berlinu, kroz svoje životne priče pokušali su da publici približe svoja nomadska iskustva”, kaže za „Politiku” Miletićeva. „Za nas, najveći uspeh predstavlja činjenica da je publika Serbinala iz godine u godinu i brojnija i mešovitija, uz naravno našu najverniju publiku – gastarbajtere sa naših prostora, koji nisu krili dobro raspoloženje”.

Uprkos skromnoj finansijskog pomoći države i fondacija, organizatori festivala uspeli su kroz performanse, debate i izložbe da bar na tri dana predstavljaju srpski kulturni centar u Berlinu, koji bi – da postoji – bio most za spajanje srpske kulture sa Nemačkom.

Mia David i Zorana Đaković Miniti su svojom izložbom „Gostoprimstvo” nastojale da presipitaju koliko se ljudi koji dođu da žive u drugu zemlju osećaju strancima, kao i kako život u dijaspori utiče na idenitet i integritet. Da li je dostojanstvo određeno pasošem koji nosimo, pitaju se umetnice čija izložba je okupila radove Aleksandra Jestrovića, Dejana Markovića, Tanje Ostojić, Marte Popivode, Sare Radonje i Ivana Boškovića. Dok se Bošković performansom „Selidba kući” obratio pticama selicama u svima nama, majstor za tetoviranje Super Timor je sa svima podelio svoju strast prema umetničkom izražavanju kroz tetovažu.

Debata „Nužnost ili izbor: migracije i identitet”, čini se, podjednako je inspirisala i angažovala paneliste i publiku kada su se suočili sa pitanjima o tome šta ih određuje i koliku ulogu u tome imaju roditelji, škola, okolina, kultura sopstvene zajednice, religija, politika, kao i šta se dešava sa identitetom kada svesno promenimo okruženje i kulturu u kojoj živimo. Iskustvo u ovim presipitivanjima su podelili učesnici debate koji žive u Nemačkoj a došli su sa prostora bivše Jugoslavije, kao što su di-džej Robert Šoko, multimedijalna umetnica Jovana Popić, novinar i muzičar Danko Rabrenović i modna dizajnerka Sanja Lukjančenko.

Nagrađivana umetnica Jovana Popić kaže da ono što je uočila u toku debate i što ju je potreslo bila je izuzetno jaka potreba svih učesnika ali i same publike da sa svima podele svoju individualnu priču, svoja iskustva i utiske, i da postave neka za njih važna pitanja.

„Iako svako od nas ima identitet koji je slojevit i satkan od velikog broja različitih idetiteta koje simultano posedujemo, u razgovoru je postalo je očigledno da su analitična pitanja vezana za nas zajednički, nacionalni identitet, kao i za naše zajedničko iskustvo, za sve učesnike i za publiku bili važna i emotivna tema. Atmosfera je bila gotovo napeta. Ona je govorila o tome koliko se pitanje slojevitosti identiteta svakog pojedinca, procesa u kome se taj identitet gradi, neprestano propituje u životima mladih srpskih emigranata u Berlinu”, kaže Popićeva i dodaje da je kroz debatu postalo jasno da postoji i intenzivna želja da se ti sadržaji podele sa ostalima. „Živeći kao savremeni umetnik u multikulturalnom društvu grada kao što je Berlin, sa iskustvom građanskog rata i kao svedok krhkosti vrednosti i paradigmi društva iz kojeg sam potekla, za mene je to bio prvi put otkada sam ovde, što je gotovo 12 godina, da sam osetila tu vrstu kompleksne pripadnosti, zajedništva u takvoj jednoj grupi”.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.