Marijanine suze
Simbol Francuske, Marijana, u suzama je posle ovonedeljnih tragičnih događaja u Parizu. Ne plače od straha, već od tuge za ubijenima i ranjenima, ali plače i iz frustracije. Frustracije jer su oni koje je Francuska primila, bilo u novije ili davno prošlo vreme, tako fundamentalno pogrešno razumeli svoju novu domovinu i njeno duboko uverenje da liberté, égalité i fraternité moraju da upravljaju državnim poslovima. Za Francuze te reči nisu samo politička retorika, one su železom otisnute na političkom telu Francuske u vatri koja je zapaljena u Bastilji I koja je oslobodila ovu zemlju represije jedne brutalne monarhije.
Francuska ni u ovoj generaciji, kao ni u ranijim, nije ispunila stremljenja Revolucije. Kao što je retko koja demokratska država na svetu ispunila nade I očekivanja svog naroda. Upravljanje državom je uostalom proizvod kompromisa. Svejedno, za mnoge od nas Francuska ostaje svetla tačka u sve mračnijem svetu, jer ta zemlja gaji duboko ukorenjen osećaj individualnosti sa kojim se neki teško mire, ali ga mnogi među nama prepoznaju kao fundamentalnu vrednost.
Nesrećni mladi ljudi iz najsiromašnijih predgrađa Pariza, nezaposleni I bez motivacije, lako postanu plen onih koji kroz mržnju tvrde da predstavljaju osvetnički raspoloženog boga koji će tobož da nagradi zločine izvršene u njegovo ime nebeskim rajem I desetodnevnom slavom na ovom svetu. Njihovi lutkari tvrde da će tobož pravednički gnev I osveta uništiti francusko društvo I omogućiti im da preinače Francusku kako bi oni hteli.
Osim što opasno I duboko pogrešno tumače svoju miroljubivu I inkluzivnu religiju, ti trgovci brutalnošću I neznanjem ne razumeju da je upravo ono što oni najviše mrze u Francuskoj, ideja slobode, jednakosti I bratstva biti to što će Francuskoj omogućiti da preživi 13. novembar još složnija I jača. Marijanine su suze iz frustracije što je toliko njih umrlo I povređeno zbog potpunog nerazumevanja onoga što Francuska znači Francuzima I ostatku sveta.
Poslednja rečenica ratnih memoara generala De Gola govori o Francuskoj koju pritiskaju istorija, ratovi i revolucije ali koju duh preporoda obnavlja iz stoleća u stoleće.
Francuski preporod će biti jači posle tragedije u Parizu. Živela Francuska.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


