Utorak, 30.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Gr(e)ci­zmi u srp­skom je­zi­ku

Ne­ki pri­me­ri po­ka­zu­ju da grč­ko je­zič­ko na­sle­đe tre­ba iz­no­va pro­u­ča­va­ti
Gr(e)ci­zmi  u srp­skom je­zi­ku
Из атељеа Тера Данубијус М. Вукановића Мишела Фото Милош Ћирић/девојачко писмо

Helen­ska, vi­zan­tij­ska i neo­he­len­ska tra­di­ci­ja u kul­tu­ri na­ro­da ju­go­i­stoč­ne Evro­pe pred­sta­vlja­ju nji­hov ne­raz­dvoj­ni deo. Grč­ki isto­rij­ski, kul­tur­ni i je­zič­ki sup­strat te­melj je sve­ko­li­ke bal­kan­ske nad­grad­nje, iz­ra­žen du­blje i vre­men­ski da­le­ko­se­žni­je ne­go što je to slu­čaj u mno­gim van­bal­kan­skim kul­tu­ra­ma. Ži­vot i obi­ča­ji, je­zič­ka i knji­žev­na mi­sao slo­ven­skih i ne­slo­ven­skih na­ro­da na ovim pro­sto­ri­ma iz­gra­đi­va­ni su pre­te­žno po grč­kom uzo­ru i na re­cep­ci­ji grč­kog je­zič­kog na­sle­đa. Pri to­me se iz­dva­ja­ju sle­de­ći vi­do­vi re­cep­ci­je: 1. ne­po­sred­ne ve­ze na­ro­da ko­ji su tu kul­tu­ru stva­ra­li, 2. uti­ca­ji hri­šćan­ske kul­tu­re i cr­kve­ne knji­žev­no­sti sred­nje­ga ve­ka, 3. me­đu­sob­ni do­di­ri pu­tem mo­der­nog kla­sič­nog obra­zo­va­nja za­sno­va­nog na pro­u­ča­va­nju grč­kog je­zi­ka i pre­vo­da sa grč­kog i 4. sa­mo­stal­ni stva­ra­lač­ki pro­do­ri u sve­ko­li­ku he­len­sku ci­vi­li­za­ci­ju od Ho­me­ra do na­ših da­na.

Ov­de pr­ven­stve­no mi­sli­mo na se­man­tič­ke od­li­ke gr(e)ci­za­ma bu­du­ći da je za ana­li­zu po­zajm­lje­ni­ca iz jed­nog je­zi­ka u ne­kom dru­gom po­treb­no „da bar je­dan od njih – ili je­zik-da­va­lac ili je­zik-pri­ma­lac – ka­sni­je evo­lu­i­ra, ta­ko da se hro­no­lo­gi­ja na osno­vu tih raz­li­ka mo­že la­ko utvr­di­ti“. To se po­seb­no od­no­si na vre­me pre­u­zi­ma­nja grč­kih po­zajm­lje­ni­ca, kao i na pu­te­ve ko­jim su nam te re­či do­šle. Ne­ka­da su grč­ke re­či ula­zi­le u srp­ski (ili pi­sa­ni je­zik cr­kve...) kao knji­ške, u dru­gim slu­ča­je­vi­ma su ta­kve knji­ške re­či pre­šle u na­rod­ne go­vo­re, tre­ći put je po­sre­do­vao cin­car­ski ili ko­ji dru­gi et­nič­ki ele­ment.

Ne­ki gre­ci­zmi spa­da­ju u one do­sta ret­ke slo­je­ve je­zič­kog na­sle­đa iz vre­me­na pr­vih kul­tur­nih do­di­ra Sr­ba i Gr­ka. Taj uti­caj bio je na­ro­či­to sna­žan u do­ba Ne­ma­nji­ća. On se kod Sr­ba na­sta­vlja i u vre­me tur­ko­kra­ti­je, po­seb­no u do­ba stva­ra­nja na­ci­o­nal­nih dr­ža­va Sr­bi­je i Grč­ke na po­čet­ku de­vet­na­e­stog ve­ka.
Sa me­to­do­lo­škog sta­no­vi­šta naj­jed­no­stav­ni­ji su slu­ča­je­vi ka­da ima­mo grč­ki ori­gi­nal, od­no­sno srp­sko­slo­ven­ski pre­vod. Reč je o se­man­tič­kim pre­ve­de­ni­ca­ma – kal­ko­vi­ma. Škol­ski pri­me­ri za to su iz­ra­zi: ru­ko­vo­di­lac  (grč­ki he­i­ra­go­gos) i sun­co­kret (he­li­o­tro­pion). U tu ka­te­go­ri­ju spa­da i lek­sič­ka gru­pa ko­ju sa­či­nja­va­ju iz­ra­zi: dr­ža­va (kra­tos), dr­ža­ti (kra­tein), sa­mo­dr­žac (auto­kra­tor), de­mo­kra­ti­ja (de­mo­kra­tia) – na­rod­na dr­ža­va.

„Reč ško­la kre­nu­la je sa ju­žnog Bal­ka­na na svo­je kul­tur­no pu­to­va­nje pre vi­še od dva­de­set ve­ko­va“, sma­tra lin­gvist Mi­lan Bu­di­mir. Sa ovim is­toč­ni­kom sta­ro­bal­kan­ske kul­tu­re kre­nu­li su na sve stra­ne sve­ta i dru­gi grč­ki ter­mi­ni: bi­bli­o­te­ka, gra­ma­ti­ka, dra­ma, ele­gi­ja, ep, ka­te­dra, ko­me­di­ja, za­tim li­ri­ka, ma­te­ma­ti­ka, mu­zi­ka, sim­fo­ni­ja, ton, tra­ge­di­ja, fi­zi­ka, har­mo­ni­ja.
Ovo su sa­mo ne­po­sred­ni slu­ča­je­vi ko­ji ni­su mno­go iz­me­ni­li pr­vo­bit­ni ob­lik, ali reč po­tes, ko­ju Vuk Ka­ra­džić be­le­ži kao „nji­ve i pa­šnja­ci oivi­če­ni pri­rod­nom ogra­dom“, ni­je ni­šta dru­go ne­go grč­ko hypot­he­sis, ne­što re­du­ko­va­no, na­ma po­zna­ti­je kao hi­po­te­za. Ta­ko je i ter­min li­va­da sta­ro­grč­ki aku­za­tiv le­i­ba­da, a no­vo­grč­ki no­mi­na­tiv li­ba­da; slič­no to­me su iz­ra­zi će­ra­mi­da i ja­gu­ri­da (ne­zre­lo, ki­se­lo gro­žđe); sle­de za­tim iz­ra­zi: la­star (vla­sta­ri), grab (gra­bos), po­lja­na (po­u­li­a­na). 

Po­seb­no je za­ni­mlji­va reč avli­ja, za ko­ju se i da­nas sma­tra de je u pi­ta­nju tur­ci­zam, iako je to sta­ro­grč­ki ob­lik auli (lat. aula), u no­vo­grč­kom iz­go­vo­ru avli, tur­ci­zi­ra­no na­stav­kom ja, kao de­li­ja, ka­pi­ja.
Vid­ni­je tra­go­ve grč­kog je­zič­kog na­sle­đa, pre­ma is­tra­ži­va­nji­ma Sto­ja­na No­va­ko­vi­ća i Pa­vla Ivi­ća, na­la­zi­mo u De­čan­skoj hri­so­vu­lji i Du­ša­no­vom za­ko­ni­ku. Da na­ve­de­mo sa­mo ne­ke pri­me­re: ir­mos (cr­kve­na pe­sma), je­lej (po­sve­će­no ulje), li­ti­ja (po­vor­ka), omi­li­ja (cr­kve­na be­se­da), hri­so­vu­lja (po­ve­lja), pro­stag­ma (na­red­ba), me­ta­ni­je (ka­ja­nje), me­te­ha­ti (uče­stvo­va­ti), pe­tra­hilj (deo ode­žde pra­vo­slav­nog sve­šten­stva). 

Poj­mo­ve iz kla­sič­ne li­te­ra­tu­re či­ne gre­ci­zmi: ad­ski (ko­ji pri­pa­da do­njem sve­tu), am­vro­si­ja (hra­na vi­šnjih, da­je be­smrt­nost), nek­tar (hra­na grč­kih bo­go­va), za­tim ara­tos (pro­klet) i s tim u ve­zi gla­go­li ara­to­si­lja­ti se i ra­to­si­lja­ti se (oslo­bo­di­ti se, re­ši­ti se be­de); ne­ki na­ši in­fi­ni­ti­vi na­sta­li su sa grč­kim aorist­nim na­stav­kom –isa: ok­tro­i­sa­ti, igu­ma­ni­sa­ti, me­ta­ni­sa­ti, bal­di­sa­ti, lip­sa­ti.
Ov­de po iz­bo­ru još do­no­si­mo one bo­lje pro­u­če­ne i u na­šem je­zi­ku fre­kvent­ni­je gre­ci­zme, kao i ne­ke pr­vi put za­be­le­že­ne: ar­hi-, pre­fiks u slo­že­ni­ca­ma – ima zna­če­nje sta­ri, glav­ni, ve­li­ki, če­sto i pe­jo­ra­tiv­no, npr. ar­hi­len­šti­na (ve­li­ka len­šti­na) ili ar­hi­lo­pov (lo­pu­ža, lo­pur­da); ar­ga­tin – rad­nik, otu­da i ar­ga­to­va­ti – ra­di­ti; aspi­da – ču­va pr­vo­bit­no zna­če­nje – zmi­ja, ble­nu­ti od ble­po – gle­da­ti za­be­zek­nu­to; du­nja – re­duk­ci­jom grč­kog ob­li­ka ki-do­nia; ži­ta­ri­ca od si­ta­ri; zo­na od zo­ni, u zna­če­nju zo­na, po­jas; je­re­mi­čak – usa­mljen pla­nin­ski cvet, bez sum­nje od sta­ro­grč­kog ob­li­ka  eri­mi­kos – usa­mljen; ka­ni­ti (se), pe­jo­ra­tiv­no ska­nje­ra­ti se od ka­no – či­ni­ti, na­ka­ni­ti se; ka­ra­ka­ča – kod nas još ne­za­be­le­že­ni ob­lik pre­ma grč­kom ka­ra­kak­sa, što zna­či svra­ka, gun­đa­va že­na; ko­ka­lo (ko­ka­lo) – ve­li­ka kost; ku­nić (ku­ne­li) – ze­ka, ze­čić; ku­nja­ti (dre­ma­ti), u ve­zi je sa grč­kim ko­lev­ka – ku­nia; kur­nja­ti – u reč­ni­ci­ma ne­za­be­le­že­ni ob­lik od grč­kog kur­ni­a­zo u zna­če­nju pre­spa­va­ti, obič­no se od­no­si na ko­koš ko­ja pre­no­ći na dr­ve­tu ili na tr­sci (kur­nja); ka­že se i za čo­ve­ka: „Gde si ku­ra­njao no­ćas?“ ku­tla­ča (ve­li­ka ka­ši­ka), ali od grč­kog de­mi­nu­ti­va ku­ta­la­ki; pe­ri­voj (pe­ri­vo­li) – ba­šta, vrt; pr­ći­ja – od pro­i­kio (mi­raz); ro­vit (ru­fih­tos); sa­ra­ga (psa­ra­ki); si­nor (si­no­ro); ški­lji­ti (ski­li – pas) – ški­lji kao pas; još ne­za­be­le­že­na reč na­mi­la­ti si­no­nim je gla­go­lu iz­vo­lje­va­ti, a do­la­zi od grč­kog pre­zen­ta na mi­lo uče­sta­log zna­če­nja da ka­žem, da ka­žem...; mo­že se još ču­ti u šu­ma­dij­skom go­vo­ru (u oko­li­ni Kra­gu­jev­ca).

Broj od oko 900 grč­kih po­zajm­lje­ni­ca, ko­li­ko ih je Pe­tar Skok iden­ti­fi­ko­vao, ne pred­sta­vlja ko­nač­no sta­nje nji­ho­ve pro­u­če­no­sti. Ako se još ima u vi­du da je to uglav­nom bi­lo sta­nje lin­gvi­sti­ke do 1939. go­di­ne, a da su po­sle to­ga do­šla zna­čaj­na is­tra­ži­va­nja ne­mač­kog sla­vi­ste Mak­sa Fa­sme­ra, na­šeg Iva­na Po­po­vi­ća i nji­ho­vih sled­be­ni­ka, broj gre­ci­za­ma uve­ćao se za pre­ko 350, što je oko 1.300 ukup­no. 
U isto­ri­ji je­zi­ka, a ta­ko i u sin­hro­nij­skom pre­se­ku sta­nja u sa­vre­me­noj lek­si­ci, ne tre­ba se za­do­vo­lji­ti sa­mo eti­mo­lo­gi­jom ili iden­ti­fi­ka­ci­jom pre­u­ze­tih re­či. Neo­p­hod­no je od­re­di­ti i nji­hov udeo u da­toj obla­sti lek­sič­kog si­ste­ma, nji­ho­vo me­sto u od­no­su na re­či do­ma­ćeg po­re­kla. Za­tim, raz­ja­sni­ti – po re­či­ma Pa­vla Ivi­ća – ka­ko se po­zajm­lje­ni­ce ukla­pa­ju u se­man­tič­ka po­lja u ko­ja su ušle. Ima li ne­po­treb­nih si­no­nim­skih pa­ro­va u ko­ji­ma je je­dan član do­ma­ća reč, a dru­gi po­zajm­lje­ni­ca. Po­se­ban za­da­tak bio bi so­ci­o­lin­gvi­stič­ki: ob­ja­sni­ti zbog če­ga su na­sta­li baš ta­kvi od­no­si ka­kve po­ka­zu­je lek­sič­ka gra­đa. 
Ne­ki pri­me­ri po­ka­zu­ju da grč­ko je­zič­ko na­sle­đe tre­ba iz­no­va pro­u­ča­va­ti. Bo­lji po­zna­va­o­ci me­di­te­ran­skih kul­tu­ra sma­tra­ju da su ve­ze iz­me­đu Slo­ve­na i Sre­do­ze­mlja mno­go sta­ri­je od do­la­ska Slo­ve­na na Bal­kan.¶
*Pro­fe­sor Fi­lo­lo­škog fa­kul­te­ta Uni­ver­zi­te­ta u Be­o­gra­du (u pen­zi­ji)

Komentari3
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.