Petak, 26.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Javne tajne ostrva Mikonos

U magiji grčkog dragulja za koji se pogrešno misli da je raj rezervisan samo za gej parove, svetski džet-set i skorojeviće, podjednako uživaju turisti iz svih društvenih slojeva i kultura
Javne tajne ostrva Mikonos
(Фото Раде Аксентијевић)

U duhu najbolje pravoslavne tradicije, i na Mikonosu tokom Uskrsa crkve, kapele i manastiri drže širom otvorena vrata za javnost.

Odjeci crkvenih pesama u sudaru sa aromom specijalne vrste hleba iz malih pekara i pečene jagnjetine iz mnogobrojnih restorana, mešani sa mirisom mora, čine onaj tako prepoznatljiv deo svečarske atmosfere koja tada vlada na ovom ostrvu i manje-više u svim drugim delovima Grčke.

Šta je to što ovo jedno od najmanjih ostrva iz grupe Kiklada u Egejskom moru čini tako posebnim? Ekstravagancija, kosmopolitski duh, kult noćnih provoda i žurki i prateće predrasude vezane za homoseksualnost najčešćih i najbrojnijih gostiju.

Iako je u pitanju jalovo ostrvo na vodenoj raskrsnici Grčke i Turske, 150 kilometara udaljeno od Atine, bog ga je, kažu, namenio ljudima, podarivši mu čudesne zlatne plaže uz kristalno more.

Da li je dolazak čuvene prve dame Amerike Džeki Onazis šezdesetih godina ili grupe nekonvencionalnih i gej parova osamdesetih bila, zapravo, prekretnica u oblikovanju, ulepšavanju i modernizaciji ostrva, niko sa sigurnošću ne može da tvrdi.

Izvesno je, međutim, da je sve počelo sa masovnijim dolaskom domaćih turista sa kontinenta tridesetih godina.

A onda su na ostrvo počela da pristižu imena iz svetskog džet-seta, poznate javne ličnosti, proslavljeni dizajneri, gej parovi, treneri, manekenke, glumice i starlete, u potrazi za dobrom zabavom i žestokim glasnim ritmovima na peščanim plažama ili u klubovima, barovima i diskotekama.

Sve je to i danas Mikonos, koji balansira između španske Ibice i francuskog Sent Tropea, sa titulom jednog od najprestižnijih grčkih ostrva, čija magija nesporno privlači gomile turista iz celog sveta, iz svih društvenih klasa i kultura.

Ostrvo se lako prepoznaje po dopadljivoj i vrlo upečatljivoj arhitekturi, kombinaciji tradicionalnog (kikladi) i modernog stila, koja pri tom dosledno poštuje građevinsku regulativu.

Niske snežnobelo okrečene kuće ravnih krovova sa plavo obojenim prozorima i vratima i bajkovito uređenim cvetnim balkonima poslednjih godina sve više dopunjuju elegantna hotelska zdanja pažljivo uklopljena u prirodni ambijent.

Ipak, najatraktivniji deo je Hora Mikonos, glavni grad ušančen na maloj uzvišici, čiji su simbol i zaštitni znak stare vetrenjače iz 16. veka. Svih pet u jednom nizu, koliko ih je sačuvano, okrenuto je ka moru i Alevkantri, popularnom gradskom kvartu poznatom još kao „mala Venecija”.

Taj deo pitoreskne četvrti koji podseća na italijanski neimarski biser pažljivo se održava otkad su renovirane srednjovekovne dvospratne i trospratne kuće sa drvenim balkonima koje stoje nad vodom.

Odatle i sa središnje i suprotne strane uvale puca veličanstven pogled na pučinu i zalazak sunca, što je dobar razlog za okupljanje bučnih turista, mirnih šetača i radoznalih prolaznika i pun pogodak za vlasnike kafića i restorana na odabranoj lokaciji.

Gužve su prirodno stanje gradskog centra, ali kada stigne neki moćni kruzer, tada lavirint uskih ulica postaje bukvalno neprohodan ceo dan, koliko se i zadrži u luci.

Najbrži prolaz u opštoj ludnici razgledanja, kupovanja, zavirivanja, konzumiranja hrane i pica, onako usput, s nogu, ima poveći pelikan u pratnji čuvarke, kog pak svako iz razdragane gomile može slobodno da slika za uspomenu kao osvedočenu maskotu grada.

Kako se snaći u toj gustoj mreži glatkih kamenih staza gradskog tkiva, a ne izgubiti se, pitanje je koje važi i prilikom odabira prekrasnih peskovitih plaža, odmorišta i staza uz more.

Pasaru (ribarska) Agija Ana Paranga, Paradajs (raj), Super paradajs, Agios Stefanos, Namos, Elija i, recimo Agrari, samo su neke od od tih plaža. A zna se, kažu dobro upućeni, gde je danju najlepše, a noću najživlje, gde su najbolje žurke, muzika, di-džejevi, cene i usluge.

A da li se zna da je najviše fotografisana crkva na ostrvu Panagija (Sveta) Paraportijani iz 1425. godine, vizantijski biser, završena u 17. veku? Ili da se u Arheološkom muzeju čuva amfor sa slikom trojanskog konja, koja se, kažu, računa među najstarije? Ili gde je ulaz u Pomorski muzej ili Folklornu kuću? 

Ništa strašno ako se sve to propusti.

Ko je jednom bio na Mikonosu, bar je otkrio deo tajni koje leže u njegovoj kosmopolitskoj auri.

Komentari7
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.