Pariska lekcija Koče Popovića
„Od nadrealista, kao što sam vam pričao, video sam jedino Aragona, Supoa i Elijara na izložbi La verité sur les Colonies”, izvestio je Koča Popović već potpuno nestrpljivog Marka Ristića u pismu u kome je, po običaju, mešao srpski i francuski. To pismo je poslato 25. oktobra 1931, u pauzi između ispita. Popović, kome je tada bilo svega 23 godine, pokušavao je tokom svojih studija filozofije na Sorboni da, zarad adekvatne međunarodne recepcije spisa koji je te godine pod nazivom Nacrt za jednu fenomenologiju iracionalnog objavio koautorski sa Ristićem, ostvari što prisniju komunikaciju sa pariskim nadrealistima.
Uz informaciju da sa njima još nije uspostavio dovoljno blizak kontakt, Popović je dodao i svoj utisak da neće to baš lako da ide, te i da oni beogradske nadrealiste najverovatnije vide kao autore koji „mogu da pišu šta hoće na svom jeziku” ali da „ne mogu da zastupaju nadrealizam u samoj Francuskoj”.
Stevan Vuković
Književnost i politika

Sve je izgledalo uobičajeno kao i svake godine za Dan republike, 29. novembra 1958. godine, kada je „Borba“, Organ Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije, donela u prazničnom trobroju tekstove javnih ličnosti, a među njima i jednu kratku priču Ive Andrića. Niko nije mogao da sluti da će to biti povod da od znamenitog jugoslovenskog pisca jedan zapadnonemački dnevni list počne da pravi tzv. politički slučaj.
Reč je o priči „Laž“, odlomku iz rukopisa romana Omer-paša Latas, koji je nedovršen, izašao posthumno, 1976. godine.
Dušan Glišović
Burkini: provokacija ili pravo?

Većina Francuza se slaže sa zabranom nošenja kostima koji potpuno prekriva telo, a neki su spremni da taj stav brane i silom
Nedavna zabrana nošenja burkinija u Kanu uzrujala je francusku javnost. Većina Francuza misli da je to ispravna odluka – u pitanju je jedan od retkih trenutaka gde se ideološki leve i desne struje slažu, iako iz prividno različitih, a ipak suštinski istih razloga.
„Burkini” je pojam nastao od spoja naizgled nespojivog – „burka” (odeća koju nalaže šerijatski zakon) i „bikini” (svojevremeno veoma provokativni ženski kupaći kostim koji je postao deo svakodnevice). U pitanju je odevni predmet dovoljno širok da prikrije formu ženskog tela. Poređenje bikinija i burkinija nije bez izvesne ironije. Kada se svojevremeno pojavio, bikini je bio zabranjen u nekoliko evropskih zemalja (Italija, Španija) jer je previše otkrivao, što je nailazilo na žustre reakcije religioznih konzervativnih krugova.
Sedamdeset godina nakon što je bikini izazvao senzaciju na jugu Francuske, burkini je zabranjen zato što previše skriva i upućuje na konzervativnost jedne druge religije.
Boris Petrović
DžEZ SKICE
Susret sa Berlinom

Od preglasnog ozvučenja se jedva čujemo, stroboskop seva, vrelije je nego u trideset sedmici, u vazduhu se meša „suvi dim” u službi vizuelnog efekta sa dimom cigareta i marihuane
Prvo izdanje berlinskog festivala „A L’arme” (2012) imalo je u podnaslovu „improvizovana muzika i savremeni džez”, dok je ovogodišnje održano pod motom „unutrašnji pejzaži i nepoznati prostori”. Reč „džez” našla se na jednom mestu u uvodniku saopštenja za medije i u nazivu jednog od sastava u programu. Otkud onda da o ovom događaju prvi put u „Džez skicama” pišemo baš ove godine?
Promotori danas radije govore o „novoj” i „savremenoj” muzici, približavajući je auditorijumu kome reč džez izaziva nelagodu. Razumevajući njihov interes, ipak se prepoznajemo po senzibilitetu i odlazimo na mesta koja obećavaju uzbuđenja u susretu sa kreativnom muzikom. Peter Brocman, Mats Gustafson i Džon Bučer su dovoljan razlog za put na severoistok, baš u danu kada su poslednje konstrukcije za bine sklonjene sa plaže Zuriola na obali Atlantika.
Ekskluzivno iz Berlina
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


