Utorak, 30.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Ogledalo srpskog domaćina

Ogledalo srpskog domaćina
Ћирилично иницијално писмо КОТЕЖ (Илустрација Дарко Новакоивћ)

Ka­da su u pi­ta­nju dvo­je­zič­ni reč­ni­ci, nji­ho­va je upo­tre­ba svim ko­ri­sni­ci­ma pot­pu­no ja­sna: u nji­ma su re­či pre­ve­de­ne sa jed­nog je­zi­ka na dru­gi i za nji­ma će­mo po­seg­nu­ti on­da ka­da ne zna­mo šta ne­ka stra­na reč zna­či.

Sa dru­ge stra­ne, sa jed­no­je­zič­nim reč­ni­ci­ma stva­ri sto­je do­ne­kle dru­ga­či­je.

Ko­ri­sni­ci obič­no zna­ju da u ovoj vr­sti lek­si­ko­na mo­gu na­ći ob­ja­šnje­nja ne­kih ma­nje po­zna­tih re­či, u pr­vom re­du di­ja­lek­ti­za­ma, po­kra­ji­ni­za­ma, ar­ha­i­za­ma, isto­ri­za­ma i sl., ali naj­če­šće ni­su sve­sni obi­lja dru­gih po­da­ta­ka ko­je u nji­ma mo­gu pro­na­ći. Ve­ro­vat­no im je naj­ma­nje po­zna­ta či­nje­ni­ca se pre­ko de­fi­ni­ci­ja i pri­me­ra ko­ji­ma se one pot­kre­plju­ju mo­gu upo­zna­ti sa kul­tu­rom i men­ta­li­te­tom vla­sti­tog na­ro­da.

Is­tra­ži­va­nje reč­nič­kog ma­te­ri­ja­la o ime­ni­ci ku­ća ot­kri­lo je ne­ke ve­o­ma za­ni­mlji­ve po­dat­ke o srp­skom na­ro­du i srp­skoj kul­tu­ri.

Na­i­me, po­tre­ba za stva­ra­njem ve­li­kog bro­ja re­či za ozna­ča­va­nje ne­kog poj­ma ni­ka­da ni­je slu­čaj­na, već je iza­zva­na po­tre­bom je­zič­kog ko­lek­ti­va da se što pre­ci­zni­je iz­ra­ža­va ka­da go­vo­ri o ne­če­mu što mu je po­seb­no va­žno.

Ta­ko u srp­skom je­zič­kom si­ste­mu – ni­ma­lo slu­čaj­no – po­sto­ji čak oko 145 re­či iz­ve­de­nih od ime­ni­ce ku­ća, pri če­mu se naj­ve­ći broj od­no­si na oso­be ko­je vred­no ra­de i una­pre­đu­ju do­ma­ćin­stvo, ko­je vo­le po­ro­dič­ni ži­vot ili ko­je pak po­se­du­ju bo­ga­te ku­će, do­bri su do­ma­ći­ni, ga­zde i sl.

Sa­mo ne­ki od mno­go­broj­nih pri­me­ra je­su ku­ća­nik, ku­ća­nin, ku­ća­ni­ca, ku­ća­ri­ca, ku­ćar­ka, ku­ćaš, ku­će­vla­snik, ku­će­vla­sni­ca, ku­će­vić, ku­ćev­nik, ku­ćev­ni­ca, ku­će­ga­zda, ku­će­ga­zda­ri­ca, ku­će­gla­va, ku­će­go­spo­dar, ku­će­do­ma­ćin, ku­će­do­ma­ći­ca, ku­će­dom­nik, ku­će­nik, ku­će­hra­ni­telj itd. 

Na či­nje­ni­cu da se u srp­skoj tra­di­ci­ji i te ka­ko dr­ži do ugled­nog do­ma­ćin­stva i ulo­ge pra­vog srp­skog do­ma­ći­na upu­ću­ju i pri­de­vi do­bi­je­ni od ime­ni­ce ku­ća, na pri­mer, ku­ća­ran – ko­ji mar­lji­vo ra­di u ku­ći, u do­ma­ćin­stvu; ku­će­van – pri­vr­žen ku­ći, do­mu, do­ma­ćin­stvu, vre­dan, spo­so­ban u oba­vlja­nju kuć­nih po­slo­va, u do­ma­ćin­stvu; ku­ćan – ko­ji ima na­pred­nu, bo­ga­tu ku­ću, dom, do­ma­ćin­stvo i sl. 

Ova cr­ta na­šeg men­ta­li­te­ta, ko­ju če­sto vo­li­mo da po­ten­ci­ra­mo i is­ti­če­mo, na­šla je svoj iz­raz i u broj­nim fra­ze­o­lo­gi­zmi­ma ko­ji kao jed­nu od kom­po­nen­ti u svom sa­sta­vu ima­ju ime­ni­cu ku­ća, pa je ta­ko po­želj­no sa­vi­ti ku­ću (osno­va­ti svoj dom, po­ro­di­cu), naj­lep­še je bi­ti kod svo­je ku­će (u svom do­mu/sta­nu, so­bi, ku­ći i sl.; u rod­nom kra­ju, u ze­mlji, u do­mo­vi­ni), a ne ka­že se slu­čaj­no ni mo­ja ku­ći­ca, mo­ja slo­bo­di­ca.

S dru­ge stra­ne, jed­nom od naj­ve­ćih kle­tvi sma­tra se za­ko­pa­na (za­tvo­re­na, za­tr­ta, is­ko­pa­na, uga­še­na i sl.) ku­ća. Iz­ra­zi po­put dr­ža­ti (ima­ti, vo­di­ti) otvo­re­nu ku­ću (ra­do, mno­go pri­ma­ti go­ste, po­se­te, bi­ti go­sto­pri­mljiv) i otvo­ri­ti ku­ću (po­če­ti pri­ma­ti go­ste, po­se­ti­o­ce) ot­kri­va­ju nam još je­dan va­žan kul­tu­ro­lo­ški po­da­tak: pred­sta­vu o Sr­bi­ma kao iz­u­zet­no go­sto­lju­bi­vom na­ro­du.

Či­nje­ni­ca da je naš na­rod po­znat po to­me da vo­li da ugo­sti po­se­ti­o­ce i da se po­ka­že kao do­bar do­ma­ćin na­ta­lo­ži­la se u vi­du kul­tur­nog sa­dr­ža­ja u na­ve­de­nim iz­ra­zi­ma.

Naj­zad, jed­no­je­zič­ni reč­ni­ci do­no­se i obi­lje na­rod­nih po­slo­vi­ca, ko­je su ta­ko­đe pra­va skla­di­šta kul­tu­ro­lo­ških in­for­ma­ci­ja.

Ka­da je reč ku­ća po­sre­di, one nam još jed­nom ot­kri­va­ju ko­li­ko su ku­ća i si­gur­nost ko­ju ona pru­ža va­žne sva­kom čo­ve­ku: U sva­kom se­lu pra­vi (gra­di) ku­ću. Svu­da po­ći, ali ku­ći do­ći.

Kuć­ni prag je naj­ve­ća pla­ni­na. Ne­ma go­spod­stva đe mu ga ku­ća ne da­je. Što ku­ći va­lja (ni) u cr­kvu se ne da­je. 

I kao što je ana­li­za sa­mo jed­ne je­di­ne re­či po­ka­za­la, jed­no­je­zič­ni reč­ni­ci su pra­ve ri­zni­ce kul­tu­ro­lo­ških po­da­ta­ka iz ko­jih mo­že­mo na­u­či­ti mno­go o se­bi. Je­zik je na­še ogle­da­lo, u nje­mu je na­ta­lo­že­no sve ono što nam je za­i­sta va­žno, do če­ga dr­ži­mo i ono što po­štu­je­mo.

Upo­zna­ju­ći svoj je­zik, upo­zna­je­mo vla­sti­ti na­rod, kul­tu­ru i tra­di­ci­ju, a jed­no­je­zič­ni reč­ni­ci su sva­ka­ko ve­o­ma va­žna sta­ni­ca na tom pu­tu.

Dok­to­rand i asistent Fi­lo­lo­škog fa­kul­te­ta UB

Komentari3
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.