Komšija, koliko je sati?
Istraživanja pokazuju da u savremenom srpskom književnom jeziku danas ima oko 3.000 turcizama. Polovina ovih reči je odomaćena i aktivno živi u srpskom jeziku. Da bismo proverili aktuelnost turcizama u savremenom standardnom jeziku, turcizme iz Rečnika srpskoga jezika Matice srpske proverili smo u Korpusu savremenog srpskog jezika, koji se izrađuje na Matematičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu pod vođstvom prof. dr Duška Vitasa. Statistički pregled korišćenja turcizama u vidu opadajuće liste bazirane na učestalosti javljanja reči pružio nam je uvid u to koje turcizme najčešće koristimo. Korpusni pristup, koji se inače primenjuje, na primer, pri izradi velikih opisnih rečnika engleskog jezika u cilju praćenja promena učestalosti i značenja reči tokom vremena i njenog kasnijeg statusnog opisa u rečniku, pokazao se kao dobra osnova za donošenje zaključaka u vezi sa aktuelnim statusom turcizama i njihovim opisom.
Sa najvećim brojem pojavljivanja u Korpusu izdvojilo se sledećih deset reči: čak, sat, bar/barem, boja, para, kafa, krevet, kutija, džep, komšija.
Među imenicama najupotrebljavanija je imenica sat, a zatim slede boja, para, kafa, krevet, kutija, džep, komšija, kao i kapija, šećer, kula, duvan, bašta, rakija, zanat, bakar, mana, koje zauzimaju sledeća mesta na listi. Većina ovih reči imaju isto značenje u turskom jeziku i deo su opšteg leksičkog fonda turskog jezika. S druge strane, reč duvan (duhan) arapskog je porekla i odavno je potisnuta rečju tütün iz turskog jezika. I dok krevet spada među deset najučestalijih imenica turskog porekla u srpskom jeziku, krevet se u savremenom turskom jeziku kaže yatak, a reč kerevet pripada književnom izrazu i označava drvenu sofu, divan preko kojeg se prostire madrac i koji služi za sedenje i ležanje.
Rečca čak nalazi se na prvom mestu liste upotrebljavanja sa čak (opet se ne može bez čak!) 69.539 potvrda, rečca bar/barem nalazi se na trećem mestu, a uzvik hajde je na petnaestom mestu. Dubina uticaja turskoga jezika na leksičkom nivou upravo se može sagledati na osnovu liste učestalosti, jer se među dvadeset najčešće korišćenih turcizama nalaze pomenute dve rečce i jedan uzvik. Visoko mesto na toj listi imaju i uzvik bre i veznik i rečca ama.
Ono što je karakteristično u jezičkim kontaktima srpskog i turskog jezika jeste činjenica da srpski jezik nije usvojio samo reči koje označavaju predmete materijalne kulture (npr. nazivi za jela, pića, odeću, zanimanja, zvanja, titule, institucije, rodbinske odnose i sl.), što je i uobičajeno i očekivano u jezičkim kontaktima, već i rečce, uzvike i veznike.
Lista upotrebe dobijena sravnjivanjem građe sa elektronskim korpusom ukazuje na učestalost leksike i približno stanje turcizama u savremenom standardnom jeziku, ali svakako ne predstavlja vernu sliku stanja u srpskom jeziku (posebno ne u razgovornom srpskom jeziku, u kome ima više turcizama nego u književnom jeziku).
Institut za srpski jezik SANU
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.



