„Nacionalna klasa” bez domaćih delova
Državno-privredna delegacija, predvođena predsednikom vlade Aleksandrom Vučićem otputovala je juče u Kazahstan. Jedna od tema razgovora biće i izvoz „fijata” u Evroazijsku uniju, koju čine Rusija, Belorusija, Kazahstan, Jermenija i Kirgistan.
Sudeći prema izjavi potpredsednika vlade Rasima Ljajića, izvoz „fijata” u zemlje unije biće moguć ako postoji politička volja. Kako je rekao u intervjuu za „Politiku”, postoji mogućnost da „fijat” izvezemo, čak iako su sirovine pretežno uvozne.
„Zato što su oni već imali sporazum sa Vijetnamom koji omogućuje to za neke proizvode koji nemaju 50 odsto domaće sirovine. Ako postoji politička volja da se to uradi, to će biti moguće”, istakao je Ljajić.
Na pitanje da li Rusi pitaju da li je „fijat” uopšte srpski proizvod, Ljajić je odgovorio potvrdno. Ali i dodao da u ovoj fazi pregovora to pitanje još nije na dnevnom redu. Ljajić je u intervjuu za „Politiku” rekao i da je naša pregovaračka pozicija da zadržimo početni sporazum koji imamo sa Rusijom i koji bi se odnosio na ceo evroazijski region.
„Poslali smo spisak proizvoda za koje bismo voleli da budu na listi. Tražimo da se doda ’fijat’, sedam vrsta sira, živinsko meso, cigarete i šećer”, rekao je on.
To će svakako biti jedna od tema razgovora premijera Aleksandra Vučića prilikom posete Kazahstanu. Predsednik Kazahstana Nursulan Nazarbajev je u nekoliko navrata govorio o eventualnom izvozu „fijata” u Evroazijsku uniju. To je bila i tema razgovora prilikom njegove avgustovske posete Beogradu. I predsednik Srbije Tomislav Nikolić je tada isticao kako je od Nazarbajeva dobio garancije da će jedan kontingent ovih vozila moći bez carina da se izveze u zemlje Unije. Uglavnom se spominjao kontingent od 10.000 automobila.
Šta je to što toliko komplikuje povlašćeni izvoz ovih četvorotočkaša i kako to da državni vrh još od 2008. godine i dolaska „Fijata” u Kragujevac ne može da ispregovara ukidanje carina? Najveći problem je, čini se to što je „fijat”, koji važi za srpsku „nacionalnu klasu” kada je o izvozu reč, zapravo u najvećoj meri sastavljen od uvoznih sirovina.
Još je Mlađan Dinkić svojevremeno isticao da je jedan od razloga zbog kojih ovaj italijanski proizvođač dolazi u Srbiju, to što naša zemlja ima Sporazum o slobodnoj trgovini sa Rusijom. Iako automobili nikada nisu bili na listi izvoznih projekata, državni zvaničnici su tada izjavljivali da će ta privilegija moći da se ispregovara.
U tom, kontekstu je zanimljiva izjava Ivice Dačića, ali ne kao ministra spoljnih poslova u vladi Aleksandra Vučića, već kao člana vlade premijera Mirka Cvetkovića.
„Srpska automobilska industrija zainteresovana je za izvoz u Rusiju, kao što je i ruska industrija zainteresovana za bescarinski izvoz u Srbiju”, izjavio je Ivica Dačić još 8. aprila 2009. godine. Tog dana su Dačić, tadašnji ministar policije i Sergej Šojgu, ruski ministar za vanredne situacije, potpisali protokol kojim se proširuje Sporazum o slobodnoj trgovini dve zemlje, koji od tada obuhvata 95 odsto proizvoda. Ali, ne i automobile. Liberalizacija trgovine putničkih automobila, kako je tada najavljeno, trebalo je da bude predmet naredne runde pregovora predstavnika Srbije i Rusije, a Dačić i Šojgu najavili su da će biti određene godišnje kvote za izvoz. Od tada do danas nije prošao nijedan sastanak srpskih državnih zvaničnika sa njihovim kolegama iz Evroazijske unije (najčešće Rusije) da „fijat” nije bio tema razgovora.
Ekonomisti su obično, kad su računali neto efekat izvoza „fijata” polazili od toga da dve trećine sirovina dolazi iz uvoza. U konkretnom slučaju lako se može izračunati i to da je neto efekat ovog posla, koji bi podrazumevao izvoz 10.000 automobila skroman i iznosi oko 30 miliona evra.
Još jedan problem je i to što Rusija za takav posao nema ekonomski interes. To je još početkom ovih razgovora (2009. godine) Srbiji otvoreno rekao Sergej Šojgu.
„Ne možemo dozvoliti da strane auto-kompanije naprave koridor kroz Srbiju, da bi bescarinski izvozile vozila na rusko tržište. Koja je razlika između ’fijata’, ’honde’ ili ’hjundaija’. ’Fijat’, koji se proizvodi u Zastavinoj fabrici 80 odsto je italijanski proizvod. Zar je to srpski proizvod. Naravno da ne”, otvoreno je tada rekao Šojgu.
U međuvremenu se udeo srpskih proizvoda, sa razvojem industrije komponentaša malo uvećao, ali ne toliko da njihovo ukupno ušeće u „fijatu” bude 51 odsto (koliko je prema izvoznim kvalifikacijama neophodno da bi se proizvod smatrao domaćim). Upravo je to najavljivao Mlađan Dinkić, kada je „Fijat” stigao u Kragujevac. Kada je u aprilu 2009. godine zajedno sa tadašnjim direktorom „Fijat automobila Srbije” Đovanijem de Filipsem prošao kroz fabričke pogone u Kragujevcu, Dinkić je najavio da je cilj Vlade Srbije da 51 odsto sirovina bude domaće.
– Naša namera je da lokalizujemo proizvodnju auto-delova, odnosno da je organizujemo u Srbiji, kako bi „punto” bio domaći proizvod – rekao je Dinkić.
To se, međutim, ni do dan-danas nije dogodilo.
Još jedan u nizu problema koji se javlja za pregovaračkim stolom je to što zemlje Evroazijske unije traže reciprocitet. Što praktično znači da kad 10.000 automobila iz naše zemlje krene na tržište koje ima oko 150 miliona stanovnika, u Srbiju, koja ima sedam miliona stanovnika, istovremeno bi trebalo da krene i kontingent relativno jeftinih ruskih putničkih, terenskih i teretnih vozila.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


