Četvrtak, 18.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
Pogledi

Kamen mora da se kotrlja

Da li grad Niš, ne baš davno jedan od deset najrazvijenih centara nekadašnje Jugoslavije, a koji je decenijama neshvatljivo propadao može da se izvuče iz velike krize

Nedavno, kada je Niš u dva navrata bio centar zbivanja u Srbiji, mesto zasedanja vlade naše zemlje, u gradu domaćinu najvišem srpskom državnom vrhu govorilo se o saradnji i razvoju, o investicijama, izlasku iz krize. Nametnula se dilema da li Niš zaista može da se vrati? I da izađe iz krize, naravno, kao feniks iz pepela. Jer, ma koliko da je gorka, istina je: ne baš toliko davno, pre samo tri decenije i možda samo koju godinu više, grad na Nišavi je po svojoj razvijenoj privredi i mnogo čemu drugom bio među deset najuspešnijih gradova u nekadašnjoj SFRJ.

A onda je naglo počeo da propada i propao. Zašto?

Prošlost je umnogome opredelila i mesto i sudbinu ovog grada i za ova današnja vremena. Oduvek, od rimskog, preko srednjovekovnog i turskog, do sadašnjeg doba, Niš je bio najveća raskrsnica puteva, naroda, vera, kultura, vojski i ratnih pohoda. Iz prošlih vremena čuva se bogata kulturna baština na Medijani, arheološkom lokalitetu od pre skoro dva milenijuma, čuvaju se uspomene na istorijski susret velikog župana Stefana Nemanje i nemačkog vojvode Fridriha Barbarose s kraja 12. veka, ali i Gradska tvrđava koja potiče, što izgleda stalno mora da se ponavlja, iz perioda vladavine rimskih imperatora poput cara Konstantina (rođenog u drevnom Naisusu) na ovim prostorima i drugih, i nikako, baš nikako, ne može da se vezuje samo za period pod turskim ropstvom.

Specifičan po geostrateškom položaju i na sredokraći između razvijene Evrope i Bliskog istoka ili juga Starog kontinenta, Niš je ipak imao tu nesreću da među poslednjim gradovima u drugoj polovini 19. veka bude oslobođen od Turaka. Ali, i da jedini ponese beleg iz tog vremena – jedinstvenu u svetu Ćele-kulu. Ipak, i rušen i zaostao, uspevao je da sustigne razvijeniju Srbiju, čak i da bude perjanica na mnogim poljima.

Bio je Niš ratna prestonica Srbije 1914. i 1915. godine, između dva svetska rata postao je centar juga zemlje, a posle Drugog svetskog rata i da ekspanzivnim razvojem privrede i brojnih industrija bude vodeći u elektronici, mašinogradnji, u oblasti tekstila ili duvanske industrije.

Fakat je da se samo pre tridesetak godina Niš bio industrijski i ekonomski centar, pravi gigant sa preko 50.000 zaposlenih samo u privredi. Dovoljno je reći da je u „Elektronskoj industriji” radilo 27.000, u „Mašinskoj” 14.000 radnika, u „Duvanskoj” oko 3.000, u Industriji tekstila „Niteks” blizu 2.500, na hiljade i po više stotina ljudi bilo je uposleno u Industriji gume „Vulkan”, u jedinstvenoj Industriji aluminijumskih proizvoda „Nisal” ili Fabrici pumpi „Jastrebac”, Industriji boja i lakova „Pomoravlje”. Bila je razvijena poljoprivreda o kojoj je brinuo Agroindustrijski kombinat (AIK), ali i više poljoprivredno-industrijskih kombinata..

Pojedine industrije su, najviše zahvaljujući izuzetnim rezultatima u obrazovanju i Niškom univerzitetu sa 13 fakulteta (11 ih je u samom Nišu, a po jedan u Leskovcu i Vranju) i saradnji s ovom visokoobrazovnom institucijom bile sredine s pravim „trustovima mozgova”. Teško je i zamisliti, ali činjenica je, da je na primer 1982. godine u „Elektronskoj industriji” i njenim istraživačkim i razvojnim institutima radilo čak 3.500 doktora i magistara nauka iz mnogih stručnih oblasti, visokoobrazovanih inženjera elektroniike i mašinstva, diplomiranih arhitekata i ineženjera građevine, ekonomista i pravnika, ali i inženjera zaštite na radu i drugih. A uz njih i vrhunski majstori.

Danas, kada u privredi Niša radi tek desetak hiljada ljudi, a pored njih je ipak samo manji broj onih koji rade u privatnom sektoru ili uslužnim delatnostima (zanatstvu, trgovini i ugostiteljstvu) ili bankarsko-finansijskom sistemu, svi ostali, njih oko 35.000, ima radna mesta na državnim jaslama – u zdravstvu, prosveti i obrazovanju, policiji, vojsci, javnim gradskim ili republičkim preduzećima.

Danas se, realno gledano, konstatuje nešto što se mnogima neće svideti: posrtanje privrednog Niša jeste počelo propadanjem i više neuspešnim nego uspešnim privatizacijama EI-a, MIN-a i drugih firmi, ali je u ambis gurnuto prodajom „Duvanske industrije”. Prodata je zlatna koka, koja je srpskom budžetu donosila velike prihode merene milijardama od poreza i akciza i koja je, svojevremeno, otkupljena od Francuza (kojima je data koncesija) suvim zlatom (zlatnim polugama Srbije). Sve je posle toga predstavljalo pravi sunovrat.

A zaboravlja se i nešto skoro neverovatno iz perioda baš pre tog privrednog sunovrata. Za vek vekova ostaće zapamćeno da je u Fabrici „Hanivel” niške EI proizveden personalni računar koji je kao prvi kompjuter u svojoj zemlji kupila država Kina. A gde su sada Kina i Srbija?

Šta je danas i sutra potrebno ovom delu Srbije i Nišu? Ni to, čak, nije nepoznanica – neophodne su investicije, nova radna mesta, bolje plate i zarade. Jer, današnji trenutak nije opterećen samo opustelim fabrikama i preduzećima, već i borbom oko 5.000 nekadašnjih radnika propalih i ugašenih firmi koji pokušavaju da naplate svoje poštene zarađene plate pre deset i više godina. Koliko je to veliki teret i za državu Srbiju i grad Niš najbolje govori da se njima duguje od čak tri milijarde dinara!

Niš je uvek bio, a sada je verovatno još veća potreba da ponovo bude, ravnoteža ili možda treba reći protivteža razvijenom severu Srbije, Vojvodini (i Novom Sadu) i Beogradu. Ako ni zbog čega drugog onda najviše zato što je je uvek sa sobom vukao i sve ostale u svom okruženju na jugu i jugoistoku zemlje – Pirot, Prokuplje, Knjaževac i Zaječar, Vranje i Leskovac, Aleksinac....

Treba svakako reći da se Niš razvijao kao grad, gradio, rastao po broju stanovnika, unapređivao kulturu, sport... Kao i da je nedavno, posle dugogodišnjih priprema u Nišu otvoreno odeljenje SANU. Bio je to događaj od posebnog značaja i za budućnost i za kulturu. Ali, kao da se niko nije setio da kaže da je 1. novembra 1886. godine baš u Nišu kralj Milan Obrenović obnarodovao osnivanje Srpska akademija nauke i umetnosti. Dogodilo se to posle izglasavanja Osnovnog zakona Kraljevske-srpske akademiji na sednici Skupštine održane takođe u Nišu.

U poslednje tri decenije Niš je izgubio mnogo. Ako se zna da je uvek najdragoceniji gubitak – gubitak vremena, to je sigurno nenadoknadivo. Ali, sve drugo jeste. Kaže srpski seljak „da se više uči na greškama, nego od uspeha”, ali i „da posle loše žetve treba ponovo sejati”... Bez sumnji vrlo korisne i poučne i izreke i poruke.

Zato brige i ne treba ostavljati potomcima. Ono što danas kao teret prošlosti ili sadašnjosti možda i ne može lako da se podnese, mora da se izdrži. To prvo i najpre moraju shvatiti u sadašnjem rukovodstvu Niša koje treba podsetiti na poslovicu „da jedino kamen koji se ne kotrlja hvata mahovinu”.

Niški kamen se zakotrljao i treba ga i dalje kotrljati.

Komentari6
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.