Popostanimo malo i popogledajmo ove glagole

Glagoli sa dva prefiksa ponajčešće označavaju razne delatnosti (popovariti, popovrigati, popovreti, popodignuti, popotrčati, popoići, popošetati itd.), zatim odsustvo govorne aktivnosti (popozamuknuti, popomučati, popoćutati, popošutjeti), ima i glagola percepcije (popogledati, poposlušati, poponjušiti), kao i glagola koji označavaju postojanje živih bića (popobiti, popoživeti).

Ponovljena upotreba prefiksa u strukturi reči nije tipična odlika tvorbenog sistema srpskog jezika, ali se sporadično, na njegovoj periferiji mogu pronaći takvi slučajevi. U građi za Rečnik SANU nađeno je oko 60 glagola u kojima je dva puta upotrebljen prefiks po-, npr. popobadati, popoviknuti, popogledati, popogoreti, popodahnuti, popodržati, popoljuljati, poponjušiti, popočekati, popošetati itd.

Dok neki autori ove glagole svrstavaju u grupu reči u kojoj u određenom kontekstu drugi dodati prefiks ima pleonastičku vrednost (može se izostaviti, a da se značenje glagola ne promeni), postoje i mišljenja da oba prefiksa imaju svoju funkciju – bilo da unose novu značenjsku nijansu, prebacuju glagol iz nesvršenog u svršeni vid, bilo imaju čisto ekspresivnu vrednost i doprinose izražajnosti i slikovitosti izraza.

Ako uzmemo u obzir širu sliku i posmatramo i druge slovenske jezike, nalazimo podatke da je ponavljanje prefiksa po- najkarakterističnije za ukrajinski jezik gde je to uobičajena pojava čak i u standardnom jeziku. U standardnom ruskom ovakvi glagoli se ne pojavljuju, ali ih ima u kolokvijalnom jeziku i dijalektima, a bilo ih je i ranijem periodu razvoja tog jezika. U poljskom se ovaj fenomen ređe ispoljava u standardnim glagolima. I u makedonskom i bugarskom mogu se naći slučajevi dupliranja prefiksa po-.

Glagoli sa dva prefiksa po- najčešće označavaju razne delatnosti (popovariti, popovrigati, popovreti, popodignuti, popotrčati, popoići, popošetati itd.), zatim odsustvo govorne aktivnosti (popozamuknuti, popomučati, popoćutati, popošutjeti), ima i glagola percepcije (popogledati, poposlušati, poponjušiti), kao i glagola koji označavaju postojanje živih bića (popobiti, popoživeti) itd. Mali broj primera kojim su ovi glagoli ilustrovani upućuje na njihov periferni status i položaj u jeziku i književnoj normi.

Drugi dodati prefiks po- najčešće ograničava trajanje radnje glagola koji već sadrži jedan prefiks ? popobolovati, popoljuljati, popostajati, popohraniti itd.

„Pusti ga neka još malo poposvira.“ On govori, govori, malo popoćuti, pa opet govori.“ „Popostanimo malo kod ove poslednje misli.“ Ako ovaka zima popodrži još koji dan, zlo će biti po jadnu sirotinju.“ Još malo popoišav zajedno, na uglu se rastanu.“ Ja ću moje volove još poporaniti, pa ću i’ prodati.”

Drugi dodati prefiks po- može da unese i značenje nepotpune ostvarenosti radnje u glagol koji inače označava potpuno, do kraja izvršenu radnju. Tako, na primer, glagol porasti označava svršen proces, dok radnja glagola poporasti nije završena, već je dovedena samo do neke mere, stepena koji se ne može smatrati konačnim. Kad? poporaste kupićemo mu bicikl, pa nek se vozi.”

Funkcija drugog prefiksa po- može biti i unošenje ili pojačavanje značenja ponavljanja radnje: Đu„kan popogladi sijede brke niza suhe usne nekoliko puta.” Ali njegova funkcija može biti i pojačavanje postojećeg značenja momentalnosti, trenutnosti izvršene radnje, pojačanog intenziteta ili brzine: Lek„cije o pristojnosti odlučno odbijam jednom za uvijek ? popoviknem, pribijem petu k peti i strugnem napolje, ljutit i bijesan.“ Još? ni ne dovrši riječ, kad premili sin mu na vrata | Stane, a svinjar odmah poposkoči u čudu pravom.”

Drugi slučaj ponavljanja prefiksa jeste situacija u kojoj se između dva formalno ista prefiksa nalazi neki drugi prefiks. To nije česta pojava jer se može javiti samo kod glagola koji sadrže najmanje tri prefiksa. U srpskom jeziku ova pojava karakteristična je za prefiks po-, i to najčešće u kombinaciji sa prefiksom iz- (poispodogađati se, poispolevati, poispovraćati se, poispodavati se, poispodizati, poisponapijati (se), poisposvajati, poispostavljati, porasposuditi), ali je zabeležen i jedan primer sa prefiksom do- (donadopuniti) i iz- (ispoizbacivati).

Primeri pokazuju da u najvećem broju glagola ponovljena upotreba prefiksa ima svoju funkciju, ali činjenica je da se takvi glagoli nalaze na periferiji jezičkog sistema, kao i da pripadaju sferi razgovornog jezika, emotivno su obojeni i to ih čini sredstvom ekspresije teksta. ¶

*Doktorand, Institut za srpski jezik SANU