Subota, 25.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
Pogledi

Džihadistički epitaf za Fidela Kastra

Najporazniji epitaf Fidelu Kastru, koji bi, koliko i SAD, morao zabrinuti Rusiju, jeste vest da Islamska država (ID) sve više pristalica osvaja na Trinidadu i Tobagu. Džihadizam ne uspeva samo pod negostoljubivim suncem Bliskog istoka, nego i u karipskom ostrvlju čijoj toploti turisti hrle zamišljajući ga kao tropski raj, previđajući to da njega, kao i hrišćanski Onaj svet za blažene, mahom nastanjuju teški siromasi, ali još neoslobođeni zemaljskih muka i stoga podložni propovednicima ekstremizma.

Nekada, njihove su uši bile otvorene za latinoameričkog jevanđelistu komunizma, Kastra. Za razliku od njegovog najslavnijeg doba, na Karibe, u američko zadnje dvorište, više ne prodire san o levičarskoj utopiji, s njim i uticaj Moskve, pa i njene nuklearne bombe, kakve je nakratko Kastro primio u svoju domovinu. Najogorčeniji i najradikalniji danas ne pokušavaju da preuzmu crveni barjak El Komandantea, pod kojim je i sve manje umerenijih Latinoamerikanaca, već se svrstavaju pod crnu zastavu „kalifata”. Ona im je putokaz za bolji svet – kakav pokušavaju da stvore, nemalo njih kao borci u Siriji i Iraku – ili propusnica za onaj najbolji, koji čeka s druge strane života.

Gubitak inspirativnosti za globalne prevratnike, kakvu je predstavljala kao stožer SSSR-a i komunističkog pokreta, Rusiju naizgled ne bi trebalo da brine u času trijumfa u Siriji, gde je prvi put nakon Hladnog rata pokazala snagu van neposrednog okruženja, slomivši planove Amerike. Sirijski predsednik Bašar el Asad je, uz neprocenjivu pomoć ruske avijacije i šiitskih milicija iz regiona kojima ga je ojačao Iran, preuzeo kontrolu nad Alepom, glavnim uporištem pobunjenika. Za taj uspeh se čini da u zasenak baca gubitak Palmire, koju je opet preoteo ID. Ali, i taj poraz i pobeda u Alepu podjednako označavaju slabost ruskog štićenika Asada i ograničenost moći Rusije u Siriji, pa i šire. Ma koliko se Moskvi – nakon suzbijanja proameričkih snaga u Siriji, uspona njoj srodnog Donalda Trampa u SAD i sličnih, antiliberalnih partija u Evropi – dodeljivala uloga pobednika u novom Hladnom ratu, Rusija još nije pokazala ni vojnu, a kamoli druge vrste moći kakvima je Vašington držao svet pod svojom paskom otkako se raspao SSSR.

OPŠIRNIJE U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU

Komentari8
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.