Surova etika kapitalizma
Subotica – Posle osam godina, reditelj Zlatko Paković ponovo radi u institucionalnom pozorištu, a atmosfera u subotičkom teatru „Deže Kostolanji“, gde su svi spremni sve da rade, potpuno nalikuje na neku od uigranih malih trupa sa kojima obično sarađuje. Pakoviću prija i činjenica da prema sopstvenom uverenju radi u najboljem teatru u zemlji.
Na scenu „Deže Kostolanjija” postavlja delo koje se bavi gorućim pitanjem sadašnjice: „Kapitalizam – geometrijskim redom izložen“. „Kapitalizam je ključna tema sveta i evropskog pozorišta danas koja traži jasnu i razgovetnu predstavu”, objašnjava Paković za „Politiku“. Pisanje dramskog teksta donelo mu je, kaže, mnogo nesanice jer je ova tema kao hidra – posečete joj glavu, a na tom mestu izrastu dve. U podnaslovu se pozvao na Spinozu i njegovu „Etiku“, jednu od temeljnih knjiga o temeljnoj temi evropske misli koju je i on geometrijskim redom izložio.
„Kapitalizam je geometrijskim redom izložen jer on nije samo društveno politički sistem, već etika, ali i način osećanja i čulnosti, kapitalizam je oblik vaspitanja, obrazovanja, i ta etika, gde god je mogla, a mogla je svugde, do kraja je izagnala moral. Spinoza se, kako sam veli, na isti način, geometrijski, bavi i Bogom i banalnim stvarima, jer etika zadire u sve, a to isto čini i kapitalizam. Danas po celoj Srbiji i Hrvatskoj imate, na primer, prodavnice „Idea”. Vlasništvo su čoveka koji zapošljava 63 hiljade ljudi, što je mala država, jedan polis. Ideja je ključna evropska reč, ključni pojam, bez kojeg ne možete govoriti o istini. Danas se na svakom koraku susrećemo sa ovim pojmom ideje koji je postao puka konzumeristička realnost. Kapitalistički način razmene prisutan je i u ljubavnom odnosu, ali i u pozorištu, koje je po svojoj ideji najsubverzivniji izum evropskog uma. Uđite, dakle, u Ide(j)u i kupite šta vam srce želi! Kapitalizam je lukavo izgradio, i to je njegovo najveće dostignuće, čak i metode otpora samom sebi da bi mogao da ih drži pod kontrolom. Imate pozorišne predstave koje govore protiv kapitalizma i na tome se sve završava jer je u njih, u sam način rada na predstavi, u sam način odnosa publike i ljudi na sceni, unet taj kapital-odnos, kaže Paković koji u predstavi raskrinkava i ovu dimenziju kapitalizma.
Dramska nit predstave počiva na domaštanoj realnosti gde migranti u Subotici, da bi preživeli, stvaraju kapitalističku firmu za preradu pacova. Preduzeće opstaje jer ovde, osim migranata ima i drugog gladnog sveta, samo je potrebno prevazići konvencije oko vrste mesa koje kod nas nije uobičajeno za ljudsku ishranu.
Za Pakovića migranti, kao posledica alavog globalnog kapitala i radnici „Jure“, kao sinonimi izrabljivačkog kapitala stoje u istoj ravni. „Oni su poniženi i uvređeni, a da bi opstali primorani su da pribegnu kapitalističkom načinu. Dakle, ne možete preživeti ako niste kapitalista ili rob kapitala, koji pak ima dve mogućnosti: ili da se pobuni i, najverovatnije, strada, ili da ima iluziju i „ideju” da su njegovi okovi njegovo privatno vlasništvo iz kojeg će i sam iscediti profit. To je najviši oblik perverzije kapitalističke etike. Mi smo živeli u periodu realnog socijalizma sa svim njegovim nemalim manama, ali je to bilo neuporedivo humanije društvo. Ovaj kapitalizam nema humanosti i podržava egomanijaštvo koje vidimo od vrha društva u zemlji do firmi gde dobijamo te male gole otoke u preduzećima u kojima su ljudi primoravani na razne mučne odnose, ali se o tome ćuti jer je bolje imati koru hleba nego je nemati”.
U razrešenju ovih odnosa Pavković smatra da Evropa treba da se vrati svojim korenima. „Mi u evropskoj kulturi imamo putokaz, imamo temeljna dela literature: Jevanđelja i 'Manifest komunističke partije'. Hajnrih Hajne, pod uticajem mladog Marksa, napisao je 'Zimsku bajku', u predstavi je pominjemo, gde pesnika prati prilika pokrivenog lica. Ona pesniku kaže: 'Ja sam delo tvojih reči'. Verujem da će takav biti i odgovor koji će doći pod uticajem sudbine ovih ljudi koji sada po nuždi dolaze u Evropu kao građani drugog reda. Migranti su u istom problemu kao radnici u ovom delu Evrope, oni su braća i sestre onih koji rade u 'Idei' ili 'Juri', ali to je teško prepoznatljivo u svakodnevnom životu jer ih kapitalizam huška jedne protiv drugih“, kaže Paković.
Premijera „Kapitalizam – geometrijskim redom izložen“ je 22. decembra, kompozitor je Silard Mezei, dramaturg Kata Đarmati, u predstavi igraju Imre Elek Mikeš, Emeše Nađabonji, Gabor Mesaroš, Boris Kučov, Zoltan Molnar i Helga Demeter, a koreograf je Aniko Kiš.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


