Subota, 11.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
Sel­ma, Il­ma i Il­da Hu­re­mo­vić – lju­bav ja­ča od Da­u­no­vog sin­dro­ma

Majka Hrabrost i njene princeze

Majka Hrabrost i njene princeze
(Фото лична архива)

Va­še kćer­ke ima­ju Da­u­nov sin­drom, da li zna­te šta to zna­či, upi­tao je le­kar dva­de­se­to­go­di­šnju Pod­go­ri­čan­ku Sa­ru Hu­re­mo­vić, ka­da je pre osam go­di­na na svet do­ne­la bli­zna­ki­nje Ir­mu i Il­du. 

Sa­ra je od­mah­nu­la gla­vom.

„To zna­či da su ome­te­ne u raz­vo­ju, naj­ve­ro­vat­ni­je ne­će mo­ći ni da ho­da­ju ni da go­vo­re i či­tav ži­vot će im pro­ći u ope­ra­ci­ja­ma. Naj­bo­lje bi bi­lo da ih sme­sti­te u dom. Mla­di ste i ima­te šan­su da ro­di­te još mno­go zdra­ve de­ce.” 

I drugi le­ka­ri sa ko­ji­ma je Sa­ra do­la­zi­la u kon­takt u pr­vim me­se­ci­ma ži­vo­ta svo­jih bli­zna­ki­nja go­vo­ri­li su joj da de­voj­či­ce tre­ba da od­ra­sta­ju u usta­no­vi i da ona ni­je u sta­nju da iza­đe na kraj sa ta­ko kom­pli­ko­va­nim ge­net­skim po­re­me­ća­jem.

Sa­ri je bi­lo po­treb­no mno­go vre­me­na da shva­ti šta se do­go­di­lo, jer je ima­la pot­pu­no nor­mal­nu trud­no­ću, a svi te­sto­vi su po­ka­zi­va­li da no­si zdra­vu de­cu. Be­be su ro­đe­ne u sed­mom me­se­cu trud­no­će – 18. av­gu­sta 2008. na dan ka­da i nji­ho­va maj­ka, dva­de­set go­di­na ra­ni­je. Sa­ra je mi­sli­la da je to „bož­ji znak” i nje­noj sre­ći ni­je bi­lo kra­ja.  

– Ja sam se po­na­ša­la kao da sam ro­di­la dve prin­ce­ze. One su uvek bi­le na­mi­ri­sa­ne, ob­u­če­ne po po­sled­njoj mo­di, a ja sam stal­no go­vo­ri­la pri­ja­te­lji­ma „Pa, po­gle­daj­te ka­ko su le­pe! Da li ste ika­da vi­de­li ča­rob­ni­je de­voj­či­ce?“.

S vre­me­nom sam i mo­je pri­ja­te­lje us­pe­la da ube­dim da su Ir­ma i Il­da – bož­ji dar – pri­ča ova hra­bra maj­ka.   

Otac nje­nih bli­zna­ki­nja ni­je de­lio njen en­tu­zi­ja­zam i Sa­ra je od­lu­či­la da sta­vi tač­ku na taj brak. Za svog biv­šeg su­pru­ga ka­že da je do­bar čo­vek i da vo­li svo­ju de­cu, ali da ni­je u sta­nju da no­si te­ret ro­di­telj­stva. Naj­ve­ću po­moć i po­dr­šku u ga­je­nju bli­zna­ki­nja do­bi­la je od svo­jih ro­di­te­lja. 

Na­ža­lost, pred­vi­đa­nja le­ka­ra da će ži­vot­ni put nje­nih kćer­ki bi­ti po­sut tr­njem su se ob­i­sti­ni­la. Ir­ma je ima­la se­dam ope­ra­ci­ja, dva pu­ta je bi­la u ko­mi i go­di­nu da­na pri­ma­la te­ra­pi­ju zbog će­la­vo­sti. U re­ha­bi­li­ta­ci­o­nom cen­tru u Iga­lu bi­li su čak 16 pu­ta, u spe­ci­jal­noj bol­ni­ci u Ko­to­ru bo­ra­vi­li su 13 pu­ta po 15 da­na, a de­voj­či­ce je vo­di­la i u inostranstvo kod le­ka­ra ko­ji se ba­ve raz­voj­nim po­re­me­ća­ji­ma. Iako su ve­ći deo de­tinj­stva pro­ve­le u bol­ni­ca­ma, Sa­ra je zna­la da de­voj­či­ce mo­ra­ju da se uklo­pe u dru­štvo vr­šnja­ka i ka­da su na­pu­ni­le de­vet me­se­ci upi­sa­la ih je u vr­tić. 

– Ima­la sam sre­ću da ih ga­ji div­na vas­pi­ta­či­ca i da ih pri­hva­te sva de­ca. Po­što je Ir­ma go­di­na­ma bi­la bez ko­se, ne­ret­ko se de­ša­va­lo da je de­ca lju­be u gla­vu „da bi joj po­ra­sla ko­sa”. U pam­će­nju mi je ostao nji­hov naj­bo­lji drug iz vr­ti­ća ko­ji ni­je hteo da sla­vi ro­đen­dan sve dok se Ir­ma ne vra­ti iz bol­ni­ce u Be­o­gra­du. Me­đu­tim, de­ša­va­lo se da ode­mo u ne­ku grad­sku igra­o­ni­cu i da ta­da osta­li ro­di­te­lji iz­ve­du svo­ju de­cu. To je tre­ba­lo „pre­ži­ve­ti” i ob­ja­sni­ti de­voj­či­ca­ma – pri­ča Sa­ra Hu­re­mo­vić. 

Upra­vo je jed­na od ru­žnih epi­zo­da ku­mo­va­la Sa­ri­noj od­lu­ci da na „Fej­sbu­ku” otvo­ri stra­ni­cu „Ir­ma i Il­da”. Dok je u ka­fi­ću uži­va­la sa svo­jim me­zi­mi­ca­ma  ti­nej­dže­ri za su­sed­nim sto­lom po­če­li su da isme­va­ju nje­ne de­voj­či­ce ko­je su je­le sla­do­led.  

– Je­dva sam se su­zdr­ža­la da se ne ras­pla­čem pred ćer­ka­ma. Ka­da sam sti­gla ku­ći, re­ši­la sam da na „Fej­sbu­ku” pred­sta­vim Ir­mu i Il­du. Na­ša stra­ni­ca ne­delj­no ima vi­še od 350.000 po­se­ta, a me­ni sva­ko­dnev­no pi­šu ro­di­te­lji de­ce sa smet­nja­ma u raz­vo­ju i tra­že od­go­vo­re na broj­na pi­ta­nja. Ne­dav­no mi se obra­ti­la za po­moć jed­na maj­ka de­ča­ka sa Da­u­no­vim sin­dro­mom, uve­re­na da ne­ma sna­ge da po­di­že to de­te. Bi­la je sprem­na da ga sme­sti u dom ka­da je slu­čaj­no na­i­šla na mo­ju fej­sbuk stra­ni­cu i vi­de­la fo­to­gra­fi­je ko­je su pra­ti­le od­ra­sta­nje mo­jih de­voj­či­ca. Ta­da je shva­ti­la da to ni­je to­li­ko stra­šno – pri­ča Sa­ra.  

Ka­že da su joj po­zna­ni­ci sa „Fej­sbu­ka” vra­ti­li ve­ru u ljud­sku do­bro­tu – ne pro­đe dan da joj ne­ko ne če­sti­ta na hra­bro­sti ili po­že­li da ne­što po­klo­ni de­voj­či­ca­ma. Je­dan od naj­lep­ših kom­pli­me­na­ta Ir­mi i Il­di ne­dav­no je dao de­žur­ni le­kar u Ur­gent­nom cen­tru Pod­go­ri­ce, ko­ji je re­kao da mu je čast da im baš on pru­ži po­moć. 

– De­voj­či­ce se od ra­nog de­tinj­stva ba­ve spor­tom, ne­dav­no su kre­nu­le na ba­let, a Il­da je bi­la pr­vo de­te sa Da­u­no­vim sin­dro­mom ko­je je ika­da pro­še­ta­lo ma­ne­ken­skom pi­stom na cr­no­gor­skoj ne­de­lji mo­de za­hva­lju­ju­ći na­šoj mod­noj kre­a­tor­ki Na­di Ko­ljen­šić. Obe de­voj­či­ce idu u re­dov­nu ško­lu, a u po­po­dnev­nim ča­so­vi­ma idu na de­fek­to­lo­ške tret­ma­ne u spe­ci­jal­noj ško­li, i to je moj naj­ve­ći uspeh. Ve­o­ma je va­žno da de­ca sa hen­di­ke­pom od­ra­sta­ju u okru­že­nju zdra­ve de­ce, jer se on­da ose­ća­ju pri­hva­će­nom. Ta­ko­đe je va­žno da ih što vi­še osa­mo­sta­lju­je­te – mo­je kćer­ke od pr­vog raz­re­da sa­me idu na ro­đen­da­ne i škol­ske iz­le­te – sa po­no­som pri­ča Sa­ra.  

Maj­ka ovih bli­zna­ki­nja is­ti­če da ro­di­te­lji­ma s ko­ji­ma je u ko­mu­ni­ka­ci­ji ni­ka­da ne da­je la­žnu na­du, ni­ti ulep­ša­va stvar­nost – na­pro­tiv. 

– Uvek ka­žem da će bi­ti bez­broj te­ških mo­me­na­ta i si­tu­a­ci­ja ko­je će im se uči­ni­ti bez­iz­la­znim, ali da se svi pro­ble­mi re­ša­va­ju ve­li­kom lju­ba­vlju. Ob­ja­šnja­vam im da se ni zdra­va de­ca ne ra­đa­ju na­u­če­na i da u njih mo­ra mno­go da se ula­že, ali je za­do­volj­stvo dvo­stru­ko ve­će ka­da u ži­vot iz­ve­de­te de­te ko­me ni­ko ni­je da­vao šan­se za uspeh – za­klju­ču­je Sa­ra Hu­re­mo­vić.

Komentari27
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Snezana Romanovic Krulanovic
Ti si veliki borac, veoma hrabra i pametna zena, zelim vam dug zivot i lijep zivot i cuvaj te dve malene princeze.
andrea
Nije samo u pitanju kako da se obuce, sebe i decu, ova zena nece moci da uklopi decu u normalni tok zivota, dobija socijanu pomoc i tudju negu i pomoc i od toga zive, to je velika zrtva, morace da se odrekne i zaposlenja i zarade, a i time sama sebe izoluje od normalnog zivota, nije to tek tako.
ХВАЛА ВАМ
Дивим се Сари Хуремовић и изражавам захвалност Катарини Ђорђевић и Политици за текстове из којих избија хуманост, људскост, љубав.
Adamovic Ljiljana
Draga Saro vi ste definitivno jedno predivno ljudsko bice , koje treba da sluzi za primer mnogim roditeljima, posebno roditeljima kojima je zrtvovanje za decu apsolutna nepoznanica. Takva ljubav govori kakav covek treba da bude, a istice koliko smo sve manje ljudi,posveceni beznacajnim stvarima i izgubljeni u moru kvazi vrednost. Tu sam za Vas i Vase andjele.
035
Аутор Катарина Ђорђевић у трагању за изузетношћу је Милорад Павић нашег времена , нема стрпљења за обичне ствари . Скоро сви знају причу о Ани Саливен и Хелен Келер , филм " Моје лево стопало " и дивног Србина Ника Вујичића , а за 7000 деце без дома чујемо само кад једно од њих усмрти другог бескућника . Лаза Лазаревић није само клиника , већ највећи наш социјални писац !

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.