Ponedeljak, 08.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
POGLEDI

Zemlja faraona

Sama kula od ne-znam-ni-ja-koliko spratova, koja će krasiti megalomanski projekat na obali Save, i faraonova ogromna grobnica po nameni liče jedno na drugo

Pokušavao sam da se prisetim na šta me podseća projekat „Beograd na vodi”; znao sam da ima neku jasnu istorijsku analogiju ali dugo nisam uspevao da iz sećanja prizovem bilo kakav sličan slučaj. A onda mi je odjednom, iz ko zna kojeg dela nesvesnog, iskočio film koji sam kao dete obožavao. Pronašao sam ga na internetu i seo da ga pogledam sada, posle toliko godina, da proverim da li me dečačke uspomene varaju.

Reč je o „Zemlji faraona”, američkom istorijskom spektaklu snimljenom 1955. godine u režiji Hauarda Hoksa. Kao jedan od autora scenarija potpisao se i sam Vilijam Fokner. Radnja se odvija u Egiptu, sredinom trećeg milenijuma pre naše ere. Faraon je opsednut pripremama za izgradnju piramide iz koje će krenuti u svoj drugi, zagrobni život. Ali u gradnji njegove buduće grobnice potreban mu je neko ko će smisliti savršen način na koji će zauvek biti sačuvani tajni prolazi koji vode do njegovog tela i enormnog blaga koje će s njim biti pokopano. Nezadovoljan ponudom domaćih arhitekata, on angažuje stranca, genijalnog graditelja koji se nalazi među zarobljenicima iz faraonovog poslednjeg ratnog pohoda. Ova ponuda, međutim, sadrži i pakleni dodatak: graditelj će, zbog sigurnosti, biti pogubljen onog trenutka kad grobnica bude završena. Arhitekta, kao pravi patriota, pristaje na to u zamenu za slobodu svog naroda.

Tu se pojavljuje komplikacija u vidu zavodljive kiparske princeze. Ona otkriva ogromnu zbirku finih zlatnih predmeta i nakita koje faraon čuva za svoj zagrobni život. Koristi svoju lepotu i lukavost da bi postala njegova druga žena i odmah pokušava da se dokopa jedne raskošne ogrlice. Ali faraon joj to ne dozvoljava, uz objašnjenje da će mu sve to silno zlato biti potrebno za troškove na onom svetu, s obzirom na to da tamo ostaje zauvek. Opsednuta blagom koje joj je nadohvat ruke, kiparska princeza kuje zaveru u kojoj ginu svi, od faraonove prve, dobre i smerne supruge, do izvršioca zavere i, na kraju, samog faraona. Jedino princeza ostaje živa, dočekavši da postane kraljica Egipta. Ali, avaj, baš u tom trenutku počinje da funkcioniše savršeni mehanizam zaštite faraonovog tela i njegovog blaga, pa novopečena kraljica ostaje zauvek zarobljena u ogromnoj piramidi. Strani arhitekta i njegov narod ipak se spasavaju, zahvaljujući dobroti faraonovog zamenika, i odlaze srećni svojoj kući.

U čemu je, dakle, analogija? Pre svega, u samoj izgradnji „Beograda na vodi” i egipatske piramide. U oba slučaja, vladar s neograničenom moći želi da se spase prolaznosti života. Sama kula od ne-znam-ni-ja-koliko spratova, koja će krasiti megalomanski projekat na obali Save, i faraonova ogromna grobnica po nameni liče jedno na drugo: oni će tu ostati zauvek kao spomenik njenom graditelju i predstavljati svedočanstvo o njegovoj nemerljivoj moći.

Zatim, vreme i novac koji su potrebni da bi se obe građevine sagradile. To se postiže na istovetan način – nasiljem nad velikim delom stanovništva. Godinama su ljudi u drevnom Egiptu stenjali, grcali i umirali ostvarujući san jednog čoveka. Godinama će se odigravati slična stvar i na savskoj obali. Čitave generacije platiće svojim nesrećnim sudbinama ideju jednog čoveka da sebi podigne spomenik. Jer, neće stradati samo oni mladi ljudi koji su pobegli u svet da ne bi, na ovaj ili onaj način, bili prinuđeni da učestvuju u ovom besmislenom poduhvatu. Stradaće i oni koji će tu ostati i, zajedno sa svojom decom i decom njihove dece nastaviti da žive u gradu čiji će zaštitni znak biti nakazna građevina.

Ostaje nam da razjasnimo i princezinu pojavu, odnosno, što bi Francuzi rekli: „cherchez la femme” (potražite ženu). Mislim da je njena pojava Hoksu poslužila kao sinonim za pohlepu. U njoj su oličeni svi oni licemeri, i muškog i ženskog pola, koji iz ličnog interesa veličaju apsolutnog vladara, podilaze mu preko svake mere dobrog ukusa, ali istovremeno i sanjaju o njegovom kraju, verujući kako su oni upravo ti koji su na redu da vladaju i nadajući se bogatom plenu koji će tom prilikom zgrabiti za sebe. Naravno, nisu svesni zamke koju im je postavio odlazeći polubog. Kako u filmu, tako i u ovoj našoj priči, jedini koji na kraju iz svega izlaze kao dobitnici jesu inostrani arhitekta i njegov narod koji će dobiti slobodu, odnosno, u ovom drugom slučaju – novac.

Posmatrajući događaje oko gradnje egipatske piramide od pre pet milenijuma, zatim Hoksov prilično neuspeli film o tome (na mene je kao dete ostavio snažan utisak ali danas mi izgleda dozlaboga naivno), kao i ovo što se odigrava u mom gradu na obali Save, ne preostaje mi ništa nego da citiram Borislava Pekića: „Marks je kazao da se istorija ponavlja. Prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. Izgleda, međutim, da se svaki događaj jednom odigran kao farsa zatim ponavlja kao tragedija”.

Reditelj

Komentari65
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Tенденциозно и некоректно
Прочитао сам са закашњењем текст Горана Марковића , " Земља фараона " и не могу да се начудим како неко , ко је при том и афирмисани интелектуалац , може да резонује на тако нелогичан и тенденциозан начин. Поредити пројекат вишеспратне куле у оквиру комплекса "Београд на води " са пирамидама из старог Египта и иза свега видети људску сујету и симбол " неограничене владарске моћи " по мени је потпуно нелогична , чак и глупа , конструкција. Па није савремени "српски владар " ( није га именовао , додуше ) аутор идејног пројекта те проблематичне куле. Знају се пројектанти а одабрани су на основу извршних овлашћења арапског инвеститора. Посебно је бесмислена аналогија између савременог српског друштва и древног Египта у погледу начина финансирања пројекта : " насиљем над великим делом становништва ". Не видим да овде ико грца у сиромаштву ( иако , истина , имамо много сиромашних грађана ) због пројекта " Београд на води ". Пројекат се не финансира из буџета, бар не за сада.
slobodan
Budite ljubazni gospodine,anonimni pa nam citaocima kazite iz kojih i cijih sredstava se finansira" Beograd na void"-bas sada,za buduce ne pitamo.?????????????????????????????????????????????????????
Љуба Стојановић
Потрудио сам се да прочитам свих (у овом моменту) 57 коментара само да бих видео да ли је још неко подсетио Марковића да мост на Ади обликом и начином градње фрапантно подсећа на пирамиде много више од некакве куле (солитера) - јесте, али само један. И не мора се ићи у Хонг Конг за паралелу - прошетајте до Бранковог моста који је скоро неприметно дуплиран почетком 70-сетих на мало ширем месту (ушћу реке) или Газеле, па процените како се за мале паре могао направити и било који преко Саве, али онда не би штрчао и не би се видео са даљине на понос пројектанта и фараона. Насупрот томе, солитер од 168 метара има двоструко више простора него солитер од 84 метра, мада мислим да би и овај био превелики и ружан. Некима личи на фалус, мени пилон личи на колац, а и једно и друго платићемо сви. И још једно, и Газела је саграђена од пензионог фонда. Горане, држи се своје професије, више би ме занимала твоја оцена колико је кинематографија реално била одраз последње три (или пет) деценије.
Zoran
Postovaniu Ljubo, ako je Most na Adi finansijski promasaj zar nije trebalo izvuci pouku pa ne ici u slicne projekte. Most jos isluzi svim gradjanima ali Beogread na vodisigurno nije pravljan za prosecna gradjane.
Nebojša
Е, Љубо, Љубо... Не схватате да је овом господину сваки еритроцит жут. Мост на Ади? највећа ругоба у историји. зашто овакво грдило нису напеналили у Бечу, Пешти, или Чеси на Влтави, или Енглези на Темзи? Сећате се, истог дана када је заварена само метална конструкција, љигави Студио Б (који је тада био исти као данас, само се прикривао) позвао народ да шета. Какво кршење мера грађевинских! Без икакве контроле, провере, дај само да славимо Ђиласа. За то је неко морао у затвор! Дакле, господин режисер је написао врло, врло љигав текст.
Prikaži još odgovora
Самуило
Интересантна аналогија г. Марковића. Нисам сигуран да је фараон идентификован на одговарајуци начин. Пре ће бити да се ради о фараоновој спонзоруши, деришту, уплаканој и истрзаној прековременим драмос...Како другачије назвати нешто што има карактер незрелости, нестабилности, уплаканости, растрзаности до патолошког стадија. Спонзоруша ради шта јој је наређено. Фараон је далеко од Србије а близу Арабије.
deda
Ovaj nategnuti komentar o faraonima ni malo ne pomaze u gradjanima u borbi protiv ociglednog gazenja zakona i ocigledne korupcije. Ovde je prica o otimanju 100 hektara u centru glavnog grada od gradjana, a ne o nekoj besmrtnost...
Stevic
Markovicu, strasno je glupo kada se lice iz umetnosti meša u politiku! Pogledaj, Meri Strip!
Stevic
....Meril Strip.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.