Od muzike sa trotoara do umetničke forme
Pre jednog veka članovi sastava „Oridžinal diksilend džes benda” (Original Dixieland Jass Band) ispisali su istoriju snimivši prvu džez ploču. Muzičari iz Nju Orleansa, okupljeni u ovom sastavu, 26. februara u jednom njujorškom studiju odsvirali su dve kompozicije – „Livery Stable Blues” i „Dixieland Jass Band One- Step”, koje su se našle na ploči koju je 7. marta objavila kuća „Viktor toking mašin kompani”.
Taj 26. februar najvažniji je datum za džez, otkako ovaj žanr postoji, ističe u razgovoru za „Politiku” muzičar Vladimir Racković, inače umetnički rukovodilac „Beogradskog diksilend orkestra”, koji svoj sastav naziva putujućim muzejom istorije džeza:
– Ta mala plastična ploča sa samo dve kompozicije prvi je materijalni dokaz postojanja ove umetnosti, koja je jedna od najvažnijih kulturoloških tvorevina 20. veka. Ploča je te davne 1917. proizvedena za reprodukciju od 78 obrtaja u minutu, što savremeni gramofoni odavno ne podržavaju. Danas nema mnogo tih prvih primeraka, i u kolekcionarskim razmerama oni predstavljaju pravo bogatstvo. Niko pouzdano ne zna koliko su članovi „Original Dixieland Jass Banda” bili svesni značaja ovog poduhvata. Hroničari beleže da je jedan orkestar pre njih odbio snimanje ove ploče, iz bojazni da će drugi muzičari, temeljno preslušavajući snimak, „poskidati” virtuozne bravure njihovih solista i s tim znanjem im preoteti poslove – priča Racković.
Naš sagovornik napominje da se džez od početka menjao:
– Od muzike sa trotoara Nju Orleansa prerastao je u muziku za ples. Orkestri su bili sve veći (do 20 ljudi) i svirali u velikim balskim dvoranama. Onda su kriza i rat sve promenili: ekonomski su postali održivi samo mali sastavi, a iz balskih sala se prešlo u male klubove. Od lake muzike džez je prešao u intelektualizam i postao istinska umetnička muzika. Tako je i danas – smatra Racković.
– Turbulentno se razvija pod uticajem novih tehnologija, bržeg načina življenja i uticaja muzike lakog žanra, a na drugom koloseku, kao složena umetnička forma, gubi popularnost. Ostaju mu verni samo posvećenici u umetnost i zaljubljenici u ovaj muzički žanr. Međutim, mislim da ima nade: ako se klasična muzika do danas iz istih razloga nije ugasila, neće ni džez.
On naglašava da ne može da se izdvoji jedan, najsvetliji trenutak u vekovnoj istoriji džeza:
– U različitim istorijskim tačkama nekoliko velikih džez umetnika direktno i snažno uticalo je na njegov razvoj, uticaj i značaj. Kako, osim po epohi, rangirati kvalitet Luisa Armstronga, Čarlija Parkera, Ele Ficdžerald, Majlsa Dejvisa, Vintona Marsalisa...
„Beogradski diksilend orkestar” će ovaj „praznik džeza”, već tradicionalno, obeležiti sutra uveče velikom muzičkom proslavom, uz podršku Sekretarijata za kulturu grada Beograda:
– Naš orkestar punih 10 godina obeležava „rođendan džeza” i prirodno je da to učinimo i na njegovu stogodišnjicu. Uradićemo to u svečanoj sali „Akademije 28” tačno na dan jubileja. Koncert će vrveti od iznenađenja, visokih zvanica i gostujućih umetnika najvišeg ranga. Pokušaćemo i da audio-vizuelno zabeležimo ovaj događaj, koji će kao takav ostati budućim džez pokolenjima – ističe Racković, koji već 16 godina predvodi „Beogradski diksilend orkestar”.
Kao jedini diksilend sastav na Balkanu, koji se bavi ranim džezom, objavili su šest albuma i održali stotine koncerata u Srbiji i inostranstvu. Poslednji album „All That Jass” izašao je 2015, a iako imaju spreman materijal za tri diskografska projekta, za njihovu realizaciju, kako ističe Racković, nema sredstava:
– I diskografija je u krizi, jer primat preuzimaju druge, danas naprednije digitalne forme plasmana muzike: društvene mreže i specijalizovani internet muzički kanali. Ono što može biti zanimljivo, jeste izdavanje vinilne ploče sa starim snimcima.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


