Nedelja, 26.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Peking raketama brani ostrva u Južnom kineskom moru

Skladišta za projektile zemlja–vazduh instalirana u vodama na koje pravo polažu i kineski susedi
Peking raketama brani ostrva u Južnom kineskom moru
Грађани Пекинга гледају телевизијски извештај о спору у Јужном кинеском мору (Фото Ројтерс/Томас Петер)

Administracija Donalda Trampa će, ako pokuša da u delo sprovede pretnju kako će Kini uskratiti pristup njenim veštačkim ostrvima u Južnom kineskom moru, možda naići na projektile zemlja–vazduh i pre nego što se uopšte bude približila bojištu.

Ni sa miroljubivim namerama, američke i druge podmornice, u slučaju da su istinite tvrdnje o novom pomorskom zakonu koje sastavlja Peking, neće više moći tako lako da promiču kineskim vodama.

Na ostrvima koje je sagradila u Južnom kineskom moru, međunarodnom plovnom koridoru čijom se kontrolom drži ruka na ventilu za propuštanje ogromnog udela svetske trgovine, Kina je postavila dvadesetak „struktura” nalik onima u kojima se drže rakete zemlja–vazduh dugog dometa, navodi se u još nezvaničnom izveštaju čije izvode prenosi Rojters.

Ukoliko je to tačno, nove instalacije, duge dvadesetak i visoke desetak metara, ojačaće odbranu ostrva na kojima su nedavno izgrađene i piste kakve mogu poslužiti za ratnu avijaciju.

Kao i kada su svetski mediji objavili postojanje tih pista, kineske vlasti su na vest o pojavljivanju „struktura” reagovale identično, bez izričite potvrde ali i bez stvarnog demantija. Ministarstvo spoljnih poslova je poručilo da Kina izvodi „uobičajene građevinske aktivnosti na svojoj teritoriji”, uključujući razmeštanje nužnih i prikladnih postrojenja za odbranu teritorije”, što je „po međunarodnim zakonima pravo suverenih nacija”. Izostao je jasan odgovor na pitanje da li će i projektili biti obuhvaćeni razmeštanjem na ovim ostrvima, koja, izgleda, postaju mnogo više od zastavice za označavanje poseda – pre počinju da liče na džejmsbondovsku zastavicu koja, po potrebi, na uljeze ispaljuje metke.

Uz takođe nikad zvanično potvrđeno premeštanje kineskih nuklearnih projektila na severoistok zemlje, bliže SAD, nakon pretnji Trampovih ljudi, ovi poslednji navodi su najozbiljniji signal da Peking nipošto neće ustuknuti pred zahtevima ostalih država iz regiona, politički bližih Vašingtonu, koje polažu pravo na sporne oblasti Južnog kineskog mora. Kroz koridor čiji su one deo godišnje prolazi roba vredna oko pet biliona dolara. Južno kinesko more je primamljiv posed i zbog indicija da je bogato naftom i gasom.

Pet zemalja čiji se teritorijalni zahtevi u tim vodama preklapaju sa kineskima okupljene su u Asocijaciji nacija jugoistočne Azije (ASEAN), koja je održala sastanak dan pre nego što je u javnost procurila priča o novim instalacijama na kineskim veštačkim ostrvima. Možda zato što su već znale za nju, svih deset članica tog udruženja, premda se neretko muče oko postizanja konsenzusa o tome koliko tvrdo da se postave prema Pekingu, izrazile su zabrinutost zbog militarizacije ostrva i „poslednjeg razvoja situacije”, ne precizirajući na šta tačno misle.

Perfekto Jasaj, šef diplomatije Filipina, države koja se odnedavno zbližila s Kinom, otvoreno je govorio o „oružanim instalacijama”, priznajući, međutim, da je prerano reći da li će ASEAN insistirati na tome da one budu demontirane kao preduslov za pomorski protokol koji udruženje želi da najzad potpiše sa kineskim vlastima kako bi regulisalo promet Južnim kineskim morem. U ASEAN-u su, kako je kazao Jasaj, uvereni da je dogovor moguć do juna. S obzirom na zaoštrenost rasprave o tim vodama u poslednje vreme, nije sasvim uverljiv njegov optimizam u pogledu sporazuma na kojem se bezuspešno radi već 15 godina.

Dodatni zahtevi od stranih plovila i podmornica u kineskim vodama naročito su osetljivi zbog toga što nema međunarodne saglasnosti oko toga gde one počinju u Južnom, kao i u Istočnom kineskom moru. Uz to, Peking tumači pomorsku konvenciju Ujedinjenih nacija tako da u vode u kojima ima pravo da određuje pravila stranim brodovima ne svrstava samo pojas od 22 kilometra od obale, kroz koji se inače, piše sajt posvećen bezbednosnim analizama „Difens van”, plovilima drugih država toleriše nevini prolaz ako ne izazivaju nikakvu opasnost. Za razliku od gotovo svih ostalih nacija, prenosi „Difens van”, Kinezi smatraju da pravila prolaza mogu diktirati i sve do kraja takozvane ekskluzivne ekonomske zone (EEZ) jedne države. Ukupno, to je čitavih 415 kilometara ograničenog pristupa, dok ostale države tretiraju EEZ kao međunarodne vode, sa slobodnim pravom prolaza, u kojima imaju samo ekskluzivno pravo eksploatacije prirodnih resursa.

Novi pomorski zakon bi mogao opet podići temperaturu u američko-kineskim odnosima, tek što je ona pala. Najviše ju je razgoreo američki državni sekretar Reks Tilerson kada je kazao da bi SAD trebalo da Pekingu ograniče pristup njegovim ostrvima u Južnom kineskom moru. Zatim je to ponovio portparol Bele kuće Šon Spajser, dok je predsednik Tramp – koji odavno zagovara trgovinski rat protiv Kine – otišao i dalje, dovodeći u pitanje višedecenijsku američku politiku priznavanja kineske teritorijalne celovitosti, odnosno nepriznavanja državnosti Tajvanu. Nakon što su kineske vlasti preko listova koje kontrolišu podsetile da im se pristup ostrvima može uskratiti jedino vojnom silom i da bi to otvorilo rat dve nuklearne sile, Vašington je splasnuo, pa je državni sekretar za odbranu Džejms Matis poručio da nema potrebe za vojnim rešenjima u Južnom kineskom moru a Tramp se priklonio priznavanju kineske celovitosti.

Sada je i Tilerson tokom razgovora sa najvišim kineskim diplomatama, kako je izvestio Rojters, potvrdio da je Americi važna „konstruktivna” veza sa Kinom. Razgovor se vodio i o ekonomskoj i trgovinskoj saradnji, kao i kontraterorizmu, međunarodnom kriminalu i obuzdavanju pretnje koju predstavlja Severna Koreja. Peking obično čuva leđa Pjongjangu, ali ne bezrezervno: nakon poslednjih testova severnokorejskih nuklearnih projektila, koji su na noge digli međunarodnu zajednicu, Kina je ispunila svoju pretnju od prošle godine i obustavila izvoz žita svom štićeniku, državi za koju se veruje da teško može opstati bez tih isporuka.

Komentari10
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

zoro
Sta ti je nuklearka, malo pripretis i sve ok.
Zoran
Kada mogu Francuska,Amerika,Britanija da kontrolisu ostrva koja su od njih udaljena 20 hiljada kilometara,zasto onda ne bi i Kina!?Njima je ovo pred vratima!Ovo je gotova stvar,a bice toga jos.Sve po zapadnom modelu.
Beogradjanin Schwabenländle
Одговор је веома једноставан, не ради се о Вел. Британији или о Француској, ради се само о УСА. УСА је одавно преузела контролу бродских линија на целом свету, уз сагласност целог света, и гарантује свима слободну пловидбу морима. Или је то можда требала да преузме Тунгузија ?
Ekspanzionista
Koliko pre par godina Kineski visoki zvanicnici su govorili kako su miroljubivi te kako nece pretendovati na nicije teritorije ali nista nisu govorili o tereitorijama koje sami izgrade usred medjunarodnog plovnog koridora (prema ovom clanku). Setili se Kinezi nema sta. Amerikinci osvajaju na povrsini, Rusi imaju dovoljno na povrsini ali nista manje pobadaju zastave na dno Arktickog okeana dok Kinezi pak osvajaju pescanim ostrvima.
aleksandar jovanovic
ka Uboji su zauzeli ceo pacifik, sa Anglima su u držini svih značajnih prolaza, tesnaca, arhipelaga i država. Npr Bab-el-Mandeb, Gibraltar, Panamski kanal, Suecki kanal po potrebi, Malvini, Čagos, sva pacifička ostrva (osim francuske polinezije- kolonijalni saveznik), Australija, Antarktik, arktički prolazi, ostvra u južnom Atlantiku, .. Severni Atlantik,.. Ploovnim putem o kojem je ovde reč prolazi ubedljivo najviše kineske robe. Ulaze u Baltik do Kalinjingrada, u Crno more do Rusije, od Rusije - cara, za malo malo para, kupili su Aljasku, kao dodatak pokupili sva Aleutska ostrva koja dolaze do Kamčatke. Celu planetu kontrolišu, a zakucavaju sankcije, zone zabrane leta i plovidbe, ekonomske zabrane, kome i kada hoće. Baš su teško oštećeni ti ka Uboji sa svojim manjim Britskim blizancem i svojim kolonijalnim partnerima.
dragan
Prošlo je vreme "jedine" sile na svetu. Po tvome Kinezi nemaju pravo da kontrolišu "svoje" more ali na to puno pravo polažu SAD!?! Čija su mora daleko 10.000km!!! Nema više "legalizovane" pljačke zapada širom naše planete. Zapad (pre svega SAD i EU) nisu "jedina" sila i to već dobro osećaju jer se prostor pljačkanja mnogo suzio, pre svega zahvaljujući Kini i Rusiji, pa i svim članicama BRIKsa.
pera
Ako mozete odbranite ih,ako ne oni ce to oteti. Kapitalizam je vampir i moze samo da prezivi ako otima od drugih. Kad tad tu dolazi kraj. Sto se mene tice udrite ih Kinezi!
Milivoje Radaković
Koliko vidim po mapama, Kinezi pretenduju na čitavo Južno kinesko more sve do teritorijalnih voda okolnih država, što svakako neće proći. Zanima me u kojoj je meri taj fenomen pritisak armije na političku vrhušku Kine?
Milivoje Radaković
Ono je kinesko po imenu. Neće valjda sada crnci da traže Crno More?! Indijci Indijski Okean?!
Milo Minderbinder
Kinezi pretenduju na čitavo Južno kinesko more, ne pretenduju na americko more.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.