Ponedeljak, 22.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Lepe hajdučice nemirnog duha

Priča o ženama spremnim da se odreknu svega i otisnu u pustolovinu koja ih vodi na robiju ili gubilište
Lepe hajdučice nemirnog duha
Димитрије Стајкуловић, хајдучица Драга и Марин Стоја (Фото: „Горски цареви” МИА Чачак)

 

Čačak – Ko su bile hajdučice, spremne da napuste tradicionalno mesto u srpskoj kući i u šumu se odmetnu? „Reč je o ženama nemirnog duha i sklonim avanturizmu, buntovnicama zbog potčinjenog položaja u društvu, rešenim da se zbog zaljubljenosti navek odreknu ustaljenog načina života i uđu u pustolovinu koja će ih, sasvim sigurno, voditi na robiju ili u smrt”, beleži istoričar Olivera Milosavljević u tek štampanoj knjizi „Gorski carevi”, koju je objavio Međuopštinski istorijski arhiv u Čačku.

Evo, danas o prazniku žena, nekih redova iz te povesti o uskovitlanom 19. stoleću srpskom…

Jedna od najpoznatijih hajdučica bila je Milja, ljubavnica hajduka Petra Marjanovića iz Kobilja u Požarevačkom okrugu. Od vlasti se odmetnula pošto ju je 1879. njen dragan oteo iz zatvora Sreza golubačkog, tako što je „hapsu razbio”.

Dvoje odmetnika, od jula 1881. činili su „razna grozna i nečuvena dela” i pljačke po tom kraju. Očevici jednog napada tvrdili su da je Milja bila obučena u muško odelo i naoružana, da je sama vezala zarobljenika dok je Petar komandovao.

Potom je zaljubljeni par prešao u Rumuniju, ali se kasnije ispostavilo da je Milja u Vlaškoj boravila odvojeno od Petra i da nikakvo kažnjivo delo nije učinila sve dok se ponovo nisu sreli. U ataru Kobilja oni su početkom jula, „na dogled mnogim seljacima, koji su tada travu kosili”, na putu sačekali boževačkog sveštenika. Milja ga je napala i „počela seći štrange konjima u cilju da mu iznudi novac, pa kad to nije postigla ona ga je jataganom posekla po levoj ruci”.

Pop je utekao blagodareći hitrini svojih konja, iako su Petar i njegova ljubavnica pucali za njim iz pušaka. Milja je uhvaćena 1890, a Petra je 4. januara 1891. ubila potera u Kobilju kada je iz Verčerove prešao na srpsku teritoriju da bi još jedared oslobodio svoju nevenčanu suprugu.

O Miljinoj hajdučkoj slavi svedoči i podatak da se u uredništvu „Malih novina” njena slika s troje dece mogla kupiti za jedan dinar, dok je slika odsečene Petrove glave vredela upola.

Optužena za osam zločina tokom hajdukovanja s Petrom, Milja je izvedena pred porotu prvostepenog suda u Požarevcu. Pretres je održan 7. i 8. oktobra 1891. izazivajući veliko zanimanje sveta koji je dobio priliku da vidi lepu hajdučicu kojoj su tek 33 godine, „veoma skromnog izgleda, i začudo skromnog i blagog izraza, tako da je svakome ulevala žaljenje”.

Na klupi za optužene, uz svoja tri sitna dečaka, Milja je 9. oktobra saslušala smrtnu presudu za sedam dela koja su joj stavljena na teret, što je u publici „izazvalo veliko žaljenje za decu”. Ipak, izgleda da je njena smrtna kazna bila preinačena u dvadesetogodišnju robiju, koju je izdržala u Požarevcu.

Istovremeno sa Miljom, u tom okrugu hajdukovala je i Ruža, ćerka Janka Mojsilovića iz Doljašnice. Ona je jula 1886. bila uhvaćena, dok je njen drug Toma Ilić, iz istog sela, ubijen.

U istom okrugu je načelnik Ramskog sreza, 25. juna 1895. za hajdučicu oglasio Đuku, suprugu Milete Živanovića, oglašenog hajduka iz Pečanice. Đuka je uskoro ubijena i bačena u Moravu, telo je novembra te godine prepoznalo petoro ljudi, među njima i otac hajdučice. Isto je prošao i njen muž Mileta, čije telo je pronađeno kod smederevske carine.

Deset godina kasnije, načelnik Brzopalanačkog sreza u Krajinskom okrugu, posle jednočasovnog puškaranja, uhvatio je Dimitrija – Dumitraška Stajkulovića, oglašenog hajduka, njegovu ženu Dragu iz Vratine i njihovog druga Marina Stoju iz Dušanovca. Lepa Draga imala je samo 22 godine kad je s mužem i Marinom slikana za „Policijski glasnik” u odelu kojem je i uhvaćena, s redenikom preko pasa.

U Užičkom okrugu je, u četi svoga brata Petronija Vranića, kratko ali glasovito hajdukovala devojka Anka. Njima su se krajem 1887. pridružili žandarmski kaplar Milun Jovičić iz Kotraže u Dragačevskom srezu, Uroš Didanović iz Gluvaća i Tole Ivanović iz Gostinice, u Užičkom okrugu. Izgleda da su se Anka i Milun, „visok, krupan i malo krivovrat” nešto više zbližili jer su se odvojili od ostatka čete i „zasebno tumarali”. Milun, Anka i Uroš pronađeni su krajem januara 1888. kod kuće Obrena Žunjića iz Ribaševine i pobijeni.

Komentari4
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Divljenje , sebi skličnima!
Odmetništvo, pljačka , terorizam, ubistva....nema ničeg ni lepog ni "romnatičnog" u hajdučiji. A naša sklonost da te ljude stavljamo na nekakav pijadestal hrabrosti, muževnosti , "viteštva" i plemenitosti stvarno već graniči i sa elementarnom pameti!
Nenad
Jeste, najbolje je sagnuti glavu i trpeti sve što ti okupator radi...
Мирослав Јовановић
Те навике су настале у турским временима, кад је то понекад био једини начин да се преживи. Или освети за турска недјела.
cira
u zatvor

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.