Region komada Todorićev imetak
Secesionistički proces rasparčavanja imovine „Agrokora” počeo je i pre nego što su dugovi prezaduženog hrvatskog tajkuna Ivice Todorića ujedinili bivše jugoslovenske republike.
Svako se poslednjih nedelja otima za svoje parče koncerna.
Prvo je Hrvatska ekspresno donela „leks Agrokor” i postavila prinudnu državnu upravu u privatnu firmu.
Usledila je reakcija iz susedne Slovenije, koja je najavljivanjem „leks Merkatora” stavila tapiju na svoj deo imetka. Tome je prethodila sumnja slovenačkih vlasti da je centrala ispumpavala kapital iz ovog maloprodajnog lanca. Srbija nije donosila poseban zakon, ali je najavila pojačanu deviznu kontrolu.
I to po osnovu Zakona o deviznom poslovanju kako bi sprečila odliv novca ka Zagrebu. Od svih zemalja u regionu jedino su predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini sedeli skršenih ruku.
Milorad Dodik, predsednik Republike Srpske čak je i poručio da ga baš briga za dugove hrvatskog tajkuna. Sa njim se, sasvim sigurno ne slažu, predstavnici privrede kojima Todorić duguje oko 150 miliona evra za isporučenu robu. Mnogima od njih „Konzum” je glavni poslovni partner, pa bi nemogućnost da naplate svoja potraživanja ujedno značio i kraj njihove poslovne karijere.
Posle individualnih napora da svako zaštiti svoje parče Todorićeve imovine, usledio je zajednički sastanak ministara trgovine i privrede u Beogradu. Za ovalnim stolom u Nemanjinoj 11 našli su se svi regionalni državni zvaničnici, izuzev Hrvata.
Martina Dalić, ministarka privrede Hrvatske poziv nije ni dobila. Namera kreatora regionalne ekonomske politike bila je da Zagrebu pošalju poruku da neće potonuti zajedno sa Todorićem i da prema Hrvatskoj mogu da nastupaju kao blok. Ta poruka razljutila je tamošnje državne zvaničnike koji su odmah uzvratili reakcijom da očekuju da se pravo vlasništva „Agrokorovih” firmi u regionu poštuje.
Epizoda oko rasparčavanja Todorićeve imovine na momente je dobila i hladnoratovske elemente, jer se igra vodila i oko toga ko ima bolji kolateral, odnosno sredstvo obezbeđenja: ruske banke, koje su Todoriću pozajmile više od milijardu evra ili američki hedž fondovi, kupci rizičnih PIK obveznica (payment in kind), koje investitori zovu vremenskom bombom.
Na sve to, regionalni tajkuni već odašilju dimne signale. Među prvima je to učinio Miroslav Mišković. Potpredsednik „Delta holdinga” i generalni direktor „Delta agrara” Ivan Kostić nagovestio je mogućnost da se neka od kompanija iz sastava „Agrokora”, koja će proći kroz proces restrukturiranja, osnaži kapitalom „Delte”.
„Mi smo kao kompanija izuzetno stabilni, posedujemo snažan finansijski potencijal koji se u određenom trenutku može iskoristiti da se neka od kompanija iz sastava „Agrokora”, koja će proći kroz proces restrukturiranja, dosta osnaži i ponovo postane respektabilan igrač na tržištu“, poručio je Kostić u intervjuu zagrebačkom „Poslovnom dnevniku”.
Sa druge strane, Dragan Munjiza, dugogodišnji predstavnik uprave „Konzuma” za hrvatske medije je govorio o tome kako su „Atlantik grupi”, koja je u vlasništvu Emila Tedeskog, zanimljivi i „Ledo”, i „Jamnica”, i „Zvijezda”, i „Roto dinamik”. Vrlo ih teško mogu dobiti u stopostotno vlasništvo, jer nisu jedini poverioci. Iz „Atlantika” nisu potvrdili tu informaciju.
Čini se da je komadanje imetka hrvatskog tajkuna počelo istog trenutka kad je rejting agencija „Mudis” krajem januara objavila da „Agrokor” ima izglede da bankrotira. Hrvatska štampa je pisala da „Koka-Kola” želi da kupi „Jamnicu”, koja je u to vreme na berzi vredela oko pola milijarde evra. Pregovori su, navodno, propali jer je Todorić tražio više, a „Koka-Kola” nudila manje. Suštinski – i „Jamnica” i sve firme iz „Agrokorovog” sistema praktično su već rasprodate.
Koncern je godinama poslovao tako što su jedne firme upisivane kao kolateral, odnosno sredstvo obezbeđenja, prilikom uzimanja kredita za neku drugu firmu iz sistema.
Prema rečima ekonomiste Aleksandra Vlahovića u ovom slučaju se previđa da je dug isto što i vlasništvo.
– Mnogo je teže prodati deo sistema koji je opterećen unakrsnim jemstvima. Niko ne želi da preuzima obavezu za nešto za šta nije jasno šta kupuje. Moje iskustvo iz konsultantskog posla govori da je moguće postići stendstil aranžman sa bankama, koji praktično znači mirovanje obaveza i nastavak kreditiranja, ali da je gotovo nemoguće napraviti aranžman dobrovoljnog restrukturiranja bez stečajnog mehanizma – objašnjava Vlahović.
To znači da će bankari u konkretnom slučaju vrlo teško pristati da otpišu deo dugova i odreknu se zarade. Takođe, tokom narednih 15 meseci koliko, po „leks Agrokoru”, privremeni državni upravnik Ante Ramljak može da bude u firmi, teško će moći da se izbegne scenario po kome restrukturiranje kompanije neće koštati poreske obveznike.
– Novac će u narednom periodu moći da se obezbedi samo iz dva izvora: ili će ga dati kreditori ili država, a ja njihovu saglasnost trenutno ne vidim. S obzirom na to da su se povlačile suprotne akcije male su šanse da zaista nameravaju da restrukturiraju koncern „Agrokor” a da to na kraju ne košta hrvatski budžet – zaključuje Vlahović.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


