Nemoćni ne bi preživeli
Oko 426.000 penzionera svakog meseca s nestrpljenjem iščekuje poštara da im na vrata donese penziju, a mnogi od njih ne odobravaju najave nadležnih da bi isplata penzija na ruke mogla da bude ukinuta. Tako se barem moglo čuti na nedavno održanom Biznis forumu na Kopaoniku kada je obznanjeno da se iz državne kase za ovakav oblik isplate za mnogo manje penzionera godišnje izdvoji znatno više novca, nego za one koji ček primaju posredstvom računa.
Državu tako godišnje košta 811 miliona dinara kada za oko 425.000 penzionera čekove isplaćuje na kućnu adresu, poručio je tada Vladan Manić, posebni savetnik ministra za rad.
Nešto kasnije, njegov „šef” Aleksandar Vulin, ministar za rad i zapošljavanje, poručio je, međutim, da će svi penzioneri u Srbiji koji penzije primaju na kućnu adresu, novac i dalje dobijati na isti način, a nijedno penzijsko pravo neće im biti umanjeno.
Nevenka Trbović (65)
– Sigurna sam da je bolje primati penziju preko tekućeg računa nego na ruke. Penzioneri tada imaju više mogućnosti za plaćanje. Imamo dozvoljeni minus, čekove, možemo da pazarimo belu tehniku na zadnji ček... Obaška to što se osećamo sigurnije, jer niko ne može da nas opljačka. Ipak nisam za ukidanje mogućnosti isplate penzija na kućnu adresu. To bi onda značilo da nemoćni neće moći da prežive.
Nikola Đukić (89)
– Poštar mi je u kuću dolazio punih 36 godina. Novac sam podizao u banci jedino za vreme hiperinflacije. Ta tradicija se prelomila pre dve godine kada sam ovlastio kćerku da umesto mene podiže penziju u pošti. Njoj je tako odgovaralo, pa sam joj izašao u susret. Za nas baš stare ljude ipak je bolje da penziju primamo na ruke, jer tako možemo i da se ispričamo sa poštarom koji je deo naših života.
Svjetlana Grbić (70)
– Već 14 godina penziju primam u banci, i to ne bih menjala. Dosad nisam imala problema u isplati, jedino što se ponekad napravi veliki red, a to zna da umori. Jedino se plašim da ne izgubim platnu karticu, pa zato pazim šta radim. Svakako ne bih volela da novac primam na ruke, jer mi se čini da bih ga brže i potrošila. Tako je bilo svojevremeno kada sam radila. Sve što sam dobijala u koverti, ubrzo bi nestalo.
Olga Knežević (77)
– Srećna sam što sam zdrava i što ne moram da čekam poštara da mi donese penziju svakog meseca. Čula sam da se neki iz vlasti bune kako bi trebalo da se ukine ta pogodnost za nemoćne i nesposobne, ali mislim da je to ipak dobra stvar za tu određenu grupu starih. Ionako oni nisu većina. Meni svakako odgovara da se prošetam do banke i podignem svoj mesečni iznos. To je za mene vid rekreacije.
Mira Pavlica (66)
– Otkako su se pojavili čekovi, ja svoju penziju preuzimam u „Poštanskoj štedionici” i to ne bih menjala ni za šta. Imam svoju karticu, tako da u novčaniku nikada ne moram da imam gotovinu. To mi i najviše odgovara, jer sam već dvaput bila na meti pljačkaša. Zato mi se ne sviđa ideja da mi neko penziju donosi na kućnu adresu. To je neko davno prošlo vreme i ionako više nije trend u svetu.
Mira Uzelac (72)
– Isplata na kućni prag je prihvatljiva samo za one nepokretne i izuzetno stare osobe ili one o kojima nema ko da brine. Srećom, ja nisam takva. Smatram da je bezbednije primati penziju preko banke, jer tada penzioner ima i manje šanse da bude opljačkan. Jedini razlog zašto bih eventualno poželela da primam čekove kod kuće jeste da izbegnem stajanje u redu ili loše vreme napolju.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


