Rehabilitovan Nikola Kalabić
Valjevo – Viši sud u Valjevu doneo je rešenje kojim je usvojen zahtev za rehabilitaciju Nikole Kalabića, nekadašnjeg komandanta Gorske garde Jugoslovenske vojske u otadžbini. Rešenje o rehabilitaciji je prvostepeno, protiv njega se može izjaviti žalba Apelacionom sudu u Beogradu u roku od 30 dana, a viši javni tužilac u Valjevu Dragana Marković odmah je najavila da će tu mogućnost iskoristiti.
U rešenju o rehabilitaciji, ispisanom na 36 stranica, navodi se da se ništavim smatra sedam odluka Državne komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača tokom Drugog svetskog rata (mart–septembar 1945), kao i četiri odluke Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača (april–oktobar 1945), koje se odnose na Nikolu Kalabića. Ništavim se smatra i rešenje Sreskog suda u Mionici od 11. septembra 1946. godine, kojim je Kalabiću konfiskovana nepokretna imovina.
Ništave su i sve pravne posledice ovih odluka, konstatovano je u rešenju postupajućeg sudije Dragana Obradovića i navedeno da se Nikola Kalabić smatra neosuđivanim.
U obrazloženju rešenja navodi se da je sud najpre konstatovao da ne postoji odluka bilo kog nadležnog suda ili drugog organa Demokratske Federativne Jugoslavije i Federativne Narodne Republike Jugoslavije, kojom je Nikola Kalabić proglašen za ratnog zločinca. Odluke Državne komisije su po oceni ovog suda nezakonite sa procesnopravnog stanovišta, imajući u vidu važeće propise iz perioda kada su donete. Državna komisija je samo imala ovlašćenja da prikuplja dokazni materijal radi utvrđivanja odgovornosti lica za zločine i njene odluke nisu imale snagu presude, smatra sud.
Osim toga, postupljeno je suprotno tada važećim zakonima i ustavu, jer su u vreme kada su one donete važili predratni propisi – Zakonik o sudskom krivičnom postupku za Kraljevinu Jugoslaviju iz 1929. godine, koji je garantovao okrivljenom pravo da učestvuje u postupku, pravo na odbranu i pravo žalbe na donetu odluku. Kalabiću nije data mogućnost da se brani, čime je prekršen i tada još važeći Ustav Kraljevine Jugoslavije iz 1931. godine, ocenio je Viši sud u Valjevu. Imajući sve to u vidu, sud je konstatovao da su odluke Državne komisije donete iz ideološko-političkih razloga. Sledstveno tome, ništavim su proglašene i odluke zemaljskih komisija Srbije i BiH, koje su prikupljeni materijal dostavljale Državnoj komisiji.
U zaključku se, između ostalog, navodi da je sud posebno imao u vidu da pravo na život i pravo na imovinu mogu biti uskraćeni ili ograničeni isključivo nakon pravilno sprovedenog postupka u skladu sa zakonom. U slučaju Nikole Kalabića nisu bile ispunjene zakonom propisane forme postupka, ocenio je Viši sud u Valjevu.
Zahtev za rehabilitaciju Nikole Kalabića je pre pet godina podnela njegova unuka Vesna Dragojević, koja je tokom ovog postupka vratila porodično prezime.
Punomoćnik Vesne Kalabić, valjevski advokat Goran Branković, tokom postupka je potencirao da Nikola Kalabić nije nijednom presudom oglašen krivim. Tu tezu su svojim svedočenjima poduprli istoričar dr Bojan Dimitrijević, naučni savetnik Instituta za savremenu istoriju, i publicista Miloslav Samardžić, autor knjige „Istina o Kalabiću”. Obojica su pred sudom tvrdila da u svojim istraživanjima nisu pronašli na osnovu čega je Nikola Kalabić proglašen za narodnog neprijatelja ili ratnog zločinca.
U analizi odluka Državne i Zemaljske komisije, koju je dostavio i predstavio sudu, Dimitrijević je naveo da ove komisije nisu stvorene kao pravosudni organi, već su im zadaci isključivo bili sprovođenje istražnih radnji, sakupljanje izjava i dokumenata pri utvrđivanju krivičnih dela.
Zastupnik Republike Srbije u ovom postupku, viši javni tužilac u Valjevu Dragana Marković, poštujući obavezna uputstva Apelacionog javnog tužilaštva u Beogradu, izjasnila se da se po Zakonu o rehabilitaciji ne mogu rehabilitovati niti imaju pravo vraćanja imovine lica koja je Državna komisija proglasila za ratne zločince, odnosno učesnike u ratnim zločinima. Ona je u svom iskazu navela da je Državna komisija, formirana po odluci Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, suštinski predstavljala provizorijum vlasti u situaciji kada još nisu bili uspostavljeni pravosudni organi u novoj državi.
Sud nenadležan za zločine
U postupku po zahtevu za rehabilitaciju sud se nije upuštao u pitanje da li je Ozna uhapsila Nikolu Kalabića krajem 1945. ili početkom 1946. i da li je on izdao Dražu Mihailovića, navodi se u obrazloženju i dodaje: „Sud nije bio nadležan da se bavi utvrđivanjem tih činjenica, kao ni činjenicom da li je Nikola Kalabić bio odgovoran za izvršenje krivičnih dela koja po svojim obeležjima predstavljaju ratne zločine ili ne, niti da donosi zaključke o tome. To posle ovoliko vremena nije ni moguće učiniti u sudskom postupku. Nadležnost suda se iscrpljuje u oceni kakva je pravna snaga odluka Državne komisije.”
Po uzoru na druge rehabilitacije
Prilikom donošenja odluke o rehabilitaciju Viši sud u Valjevu je, kako se navodi, imao u vidu i pravnosnažne odluke o rehabilitaciji kneza Pavla Karađorđevića, Milana Horvatskog, kao i Dragoljuba Draže Mihailovića, u čijem rešenju stoji da mu je povređeno pravo na pravično suđenje.
Imovinu nećemo vratiti
Strahinja Sekulić, direktor Agencije za restituciju
– Agencija ne vraća imovinu pripadnicima stranih okupacionih snaga niti bilo kome ko se nalazio u nemačkom komandnom lancu. Tako piše i u Zakonu o restituciji, a ovaj stav zasnovan je na međunarodnom pravu. To se neće menjati dok sam ja na čelu agencije. Inače, Vesna Kalabić, unuka Nikole Kalabića, u februaru 2014. godine podnela je zahtev za restituciju imovine koja je po završetku Drugog svetskog rata oduzeta njenom dedi. Reč je o zemljištu u ataru opštine Valjevo, a ovaj postupak je u toku.
Sada će i Stepinac lakše postati svetac
Predrag Marković, istoričar
– Gorska garda pod komandom Nikole Kalabića ostavila je jedan od najkrvavijih tragova tokom građanskog rata. Posle je Kalabić sarađivao sa Udbom pod pseudonimom Slobodan Ranković. Slobodan po Krcunu, a Ranković po Aleksandru. Izdao je i svoje dojučerašnje saborce. Ova rehabilitacija je sramota i olakšaće proglašenje Alojzija Stepinca za sveca.
Istorijsku istinu ne utvrđuje sud
Ljubodrag Dimić, istoričar i dopisni član SANU
– U civilizacijskom krugu u kojem živimo istinu o prošlosti ističe istoričar, a ne razni sudovi, odbori ili saveti. Istoričar je privilegovan da govori o prošlosti jer godinama istražuje, čita istorijske arhive i gradi realnu, naučnu sliku. Svaki drugi način da se formira slika o prošlosti nije legitiman i predstavlja pokušaj političke, tačnije vannaučne, revizije onoga što se dešavalo. Došli smo u situaciju da se legitimitet oduzima jednima, a daje onima koji su godinama bili osuđeni na zaborav. Svaki ovaj proces predstavlja vannaučno nasilje nad onim što može da ponudi istraživački tim. I ova revizija prošlosti, tačnije rehabilitacija, verovatno je moguća pravno. Ipak, jedno je pravo, a drugo istorija. O svima koje bilo koja vlast pokušava vannaučno da rehabilituje na kraju će istoričari dati sud. Nije bitno ko je u pitanju, Draža Mihailović, Milan Nedić, Alojzije Stepinac ili možda sutra Tito. J. P.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


