Sve više mladih beži iz BiH
Od našeg stalnog dopisnika
Banjaluka – Jesu li učestali povici o nesagledivim razmerama odlazaka pečalbara iz BiH – u čemu ova zemlja ne odstupa bitno od država u regionu – možda prenaduvane poruke smišljene da uznemire javnost i zaplaše vlasti ne bi li na taj problem makar obratili pažnju?
Ili, u nedostatku sasvim preciznih podataka, možda svedočimo istinskom ekonomskom egzodusu velikih razmera mladih, pa i celih porodica?
Po istraživanju Instituta za razvoj mladih „Klut”, četiri od pet mladih ljudi bi napustilo BiH. Ali, iako se na temu iseljavanja neretko zabrinu mediji, demografi, pa i svetski zvaničnici, slabo ima predloga kako da se talas seoba zaustavi.
Čak i ako ekonomski razvoj nije ostvariv preko noći, koji je uz bezbednost i želju za životom u uređenoj i pravednijoj zemlji ono što tišti građane, bilo bi zanimljivo videti koliko bi rešenju makar dela tog problema pripomogla vedrija politička slika, umesto one nesnošljive koja je postala deo uobičajeno napete svakodnevice, a koja je uvek – na ivici novog rata.
To što države Hrvatska i Albanija ili teritorija Kosova, kao i evropske zemlje poput Rumunije i Bugarske, možda neznatno prednjače u statistici iseljavanja, teško da je uteha, već naprotiv – upozorenje šta čeka i BiH kada stekne prava kakva nudi Evropska unija u pogledu zaposlenja. Po najčešćim podacima iz medija, samo lani preko 30.000 građana BiH preselilo se u evropske zemlje, čemu doprinosi velika stopa nezaposlenih među mladima, od preko 60 odsto.
Vlasti, ukoliko se i dotaknu ovih tema, urade to u duhu procene Bakira Izetbegovića, predsednika SDA, koji se, žaleći jer nedavno nije uspelo poskupljenje goriva, setio kako je baš povećanje akciza bio sjajan put da se mladi zadrže u zemlji, jer bi se time pokrenuli građevinski radovi.
Njegov kolega u Predsedništvu BiH Mladen Ivanić je pre neki dan takođe primetio da se „mora zaustaviti trend odlaska mladih”, preporučivši za to model privlačenja investitora kao najbolji, uz predlog: „Najbitnije je ostaviti po strani političke razlike i menjati imidž zemlje.”
U zemlji uvek iznova podgrevanih nacionalnih tema, od tri mlada čoveka – dva traže posao. Samo za Sloveniju i Nemačku tokom minule godine u ambasadama tih zemalja građanima BiH izdato je 5.857 radnih viza, sedam puta više nego 2013.
Pri tome se procenjuje da ni izbliza nije reč o konačnom broju, već samo o zvaničnim podacima iz jednog dela institucija, a oni nezvanični su bitno veći, jer najveći broj ljudi odlazi bez posrednika, a radne vize traži u tim državama.
„Prema procenama, svake godine između 30.000 i 40.000 ljudi napusti BiH. S obzirom na veličinu BiH, to su ogromni brojevi”, upozorio je nedavno i Fransisko Parodi, predstavnik MMF-a.
Ako je suditi po analizama nevladinog sektora, od završetka rata BiH je napustilo preko 150.000 ljudi, uglavnom starih do 30 godina. Procene su i da u BiH ima 700.000 osoba iste starosti od kojih bi više od polovine, pa i znatno više njih, ako bi se ukazala prilika, napustilo BiH. Toliko ljudi u BiH, po podacima UN, živi na ivici siromaštva.
„Posebno je zabrinjavajuće to što u poslednje vreme cele porodice masovno prodaju svoju imovinu i napuštaju ove prostore”, piše nedavno i „Evroblic”.
Ekonomisti veruju kako vlast prećutno prihvata odlazak radne snage jer se time smanjuje zvanična nezaposlenost, koja je visoka, posebno kod mladih.
A to što su mediji u Republici Srpskoj nedavno primetili kako se broj prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje volšebno rekordno smanjio, ali tako da se broj zaposlenih nije povećao, na osnovu čega nije bilo teško zaključiti gde su se denuli oni koji su godinama čekali posao, možda i nije jedini razlog iz kojeg vlasti kao da nisu preterano uznemirene porastom iseljavanja.
Jer, poredeći iznos stranih investicija u BiH u 2016. u skromnom iznosu od 230,3 miliona evra, uočava se da su građani iz dijaspore u zemlju poslali – sedam puta više novca, tačnije, 1,7 milijardi evra, što potvrđuje nepisano pravilo da BiH živi od dijaspore.
Možda to olakšava razumevanje nebrige vlasti zbog odlazaka. Već godinama iz inostranstva u BiH prispeva oko 1,3 do 1,8 milijardi evra, što je najmanje 13 odsto ukupnog bruto domaćeg proizvoda.
Nisu ništa svetliji ni podaci o natalitetu, pa je u Republici Srpskoj – a situacija je gotovo istovetna i u Federaciji BiH, ali i regionu – sve manje novorođene dece.
Godišnje se u RS poslednjih godina rađa nešto malo manje od 10.000 dece, što je manje nego 1996. kada su rođene 12.263 bebe, a već 1999. i nešto više – 14.500 beba, da bi 2000. bio rođen 14.191 mališan.
Zanimljiv osvrt o odlasku mladih nedavno je imao i Dojče vele, koji je kao glavne razloge za napuštanje ovog podneblja naveo nerazvijenost privrede, korupciju, izostanak investicija i visoku stopu nezaposlenosti mladih. Podaci iz prošle godine govore da je ona iznosila 62,4 odsto, a BiH je peta u svetu po odlivu mozgova.
U tekstu „Iz Beča u Sarajevo” izdvajaju se pak primeri promene mesta življenja u obrnutom pravcu, pa se navodi primer Sarajke Amre Dučić, koja je radila u ministarstvu za integracije na čijem je čelu Sebastijan Kurc, a koja je trenutno zaposlena u Sarajevu.
Za Amru Dučić odlazak mladih iz BiH znači i gubitak nade u bolju budućnost, ali napominje i to da situacija ni u inostranstvu nije ružičasta.
„U mnogim zemljama Zapada situacija je trenutno takva da bez maksimalnog zalaganja i truda nema ni uspeha”, ističe ona i dodaje da se mladima u BiH ne pruža dovoljno šanse da pokažu ono što znaju.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


