Makedonski primer
Budući veoma poučan, šteta je što rasplet prvog dela krize u Makedoniji, u Srbiji gotovo da nije analiziran. Istina, veći deo opozicije javno je podržao Zorana Zaeva, dok mu je vlast, iako diskretnija, bila nesklona. A rasplet je za Beograd trostruko nepovoljan – i po srpske interese u regionu, i neposredno po državu, i kao manir generisanja krize kakav Srbiji preti.
Albanci su za sada jedini nedvosmisleni regionalni dobitnik u makedonskoj krizi. Oni su i iz EU i iz SAD podržani kao glavni (iako destabilizujući) akter neizvesne budućnosti makedonske države. Padom Nikole Gruevskog albanske političke akcije, zajedno sa zapadnom podrškom, biće koncentrisane na pritisak da Beograd prizna albansku državu na Kosovu i Metohiji. Kako je Srbija imala izvestan uticaj u infrastrukturi Gruevskog, pritisak koji će na njegovu partiju biti izvršen samo će spolja ličiti na borbu protiv kriminala. Suštinski, biće to čišćenje VMRO-DPMNE od ruskog i srpskog uticaja i vraćanje u „prirodno“ stanje probugarske partije. Makedonija pod Zaevom neće nastaviti prijateljske odnose sa Srbijom. Kao treća zemlja (uz Srbiju i Crnu Goru) koja za članstvo u zapadnim integracijama mora da se odrekne suštine državnosti, ona će posle Crne Gore biti još jedna poluga pritiska na Srbiju. Zaev je to i potvrdio najavljujući spremnost da promeni ime zemlje za ulazak u NATO, što će biti uvod u mnogo dramatičniji deo krize. Ako je ulazak Crne Gore u NATO bio zatvaranje obruča oko Srbije, ulazak Makedonije će taj obruč da suzi.
Glavni urednik portala Novi Standard (www.standard.rs)
CEO TEKST SAMO U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


