Nedelja, 14.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Sudar Amnesti internešenel i Ankare

Borci za ljudska prava tvrde da se u Turskoj građani progone na osnovu maglovitih dokaza, ali vlada odbija da ukine vanredno stanje koje je na snazi već jedanaest meseci
Sudar Amnesti internešenel i Ankare
Таип Ердоган: Ванредно стање до даљњег (Фото Ројтерс/Јасин Булбул)

U Amnesti internešenel (AI), poznatoj međunarodnoj grupi koja se bori za ljudska prava i slobode, kažu da se u Turskoj posle pokušaja vojnog udara ne poštuje vladavina prava. Osumnjičeni ne dobijaju konkretne dokaze zbog čega su pritvoreni ili suspendovani s posla sem uopštene i maglovite optužnice da su bili povezani sa „terorističkom organizacijom”, to jest imamom Fetulahom Gulenom koji je navodno povlačio konce iza neuspelog puča u julu prošle godine.

Amnesti internešenel je razgovarao sa 60 osumnjičenih građana, predstavnicima sindikata i nevladinih organizacija o progonima posle uvođenja vanrednog stanja koje je još na snazi.

U specijalnom izveštaju „Ne nazire se kraj progonima” ističe se da potucanja građana počinju onog časa kada njihovo ime, bez upozorenja i konkretnih dokaza, osvane na crnoj listi u Službenoj gazeti.

U Ankari su uzvratili žestoko: policija je pritvorila šefa AI za Tursku Tanera Kliča i grupu advokata pod optužbom da su sarađivali sa „Gulenovim teroristima”. „Ovo je poražavajući potez turskih vlasti koji potvrđuje njihovu samovolju i primenu sile”, istakli su u toj grupi.

U vladi se zasad ne osvrću na kritike koje stižu sa svih strana zbog produživanja vanrednog stanja i kršenja ljudskih prava. Naprotiv, u Ankari kao da još ne razmišljaju da stave van snage tu meru koja je uvedena pre skoro godinu dana.

„Kako možete da tražite da se ukine vanredno stanje? Ta mera će još ostati na snazi. Do kada? Pa sve dok u zemlji ne obezbedimo mir i prosperitet”, izjavio je predsednik Redžep Tajip Erdogan, odgovarajući na zahteve opozicije da se ukine vanredno stanje koje je od prvog dana predmet sporenja i polemika.

Vanredno stanje je uvedeno 19. jula prošle godine, samo nekoliko dana posle neuspelog vojnog puča u kome je stradalo 248 građana dok je više od dve hiljade ranjeno. Ta mera je dosad tri puta produžavana i kako izgleda neće biti tako brzo stavljena van snage iako je zbog toga vlada u Ankari na udaru kritika i u Evropskoj uniji i Vašingtonu.

U Turskoj već jedanaest meseci nema dana, a da mediji ne objave saopštenja o novim hapšenjima i suspenziji građana koji su dovedeni u vezu sa pučistima. Iz državnih službi dosad je izbačeno više od sto hiljada ljudi među kojima su 33.000 nastavnika, učitelja i zaposlenih u prosveti, 24.000 policajaca, osam hiljada vojnih oficira, četiri hiljade sudija i javnih tužilaca, mnogi novinari, poslanici. U pritvoru se našlo skoro 50.000 ljudi pod sumnjom da su bili pripadnici zavereničke mreže imama Gulena koji godinama živi u SAD i iznova Turska traži njegovo izručenje. Zemlja se poslednjih meseci suočila sa nedostatkom prostora u sudovima i zatvorima. Ministarstvo pravde je zbog toga bilo prisiljeno da pusti na uslovnu slobodu 37.000 lakših osuđenika kako bi se obezbedio prostor za uhapšene učesnike puča koji je pokušan u noći između 15. i 16. jula prošle godine.

U opoziciji ističu da zemlja proživljava košmar, pravi lov na veštice. Erdogan na taj način želi, kako se tvrdi, da se obračuna sa političkim protivnicima kako bi još više učvrstio svoje pozicije.

„Vi ste rekli da će vanredno stanje trajati trideset dana, a ono je na snazi više od deset meseci. Narod jedva diše zbog nepravdi i lošeg tretmana. Pod ovakvim uslovima jedina osoba koja se danas u Turskoj oseća bezbedno i srećno je samo Redžep Tajip Erdogan”, optužuje šef poslaničke grupe vodeće opozicione Republikanske narodne partije Ozgur Ozel. U vladi odbacuju te optužbe i tvrde da su vanredne mere uperene samo protiv terorista.

Osumnjičeni Gulen demantuje da je organizovao udar i u jednom intervjuu je predložio da se sprovede nezavisna međunarodna istraga kako bi se utvrdila puna istina. On tvrdi da je predsednik Erdogan sam izrežirao puč kako bi se obračunao sa protivnicima i ojačao svoje pozicije. I osumnjičeni građani koji su se pojavili na prvim sudskim procesima tvrde da su žrtve montiranih optužbi. Interesantno je da Amerikanci ni posle skoro godinu dana nisu odgovorili na turski zahtev o ekstradiciji imama, iako dve zemlje imaju sporazum o međusobnom izručivanju kriminalaca.

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Илиja Лукић
Где су ти чувени борци за људска права у Хрватској да виде да је читав један, иначе домицилни народ, Срби, прогнан а имовина им одузета. Да би спасили што се спасти може, Срби су присиљени да се покатоличавају. Где су да виде прогон Срба у Ц. Гори кроз фалсификате историје, прогон исконског писма, Ћирилице, и закидање права на рад ако се само посумња да су Срби, окренути својој традицији. Ни у Србији није ништа боље, што се тиче нашег аутентичног писма, Ћирилице, која је прогнана из српских градова и села, па необавешетени човек у пролазу, може помислити да се налази у Хрватској или пак у неком британском или америчком доминиону! Иначе све ово је последица НАТО агресије и није природно стање већине српског народа, некада јединственог, већ "Штокхолмски синдром" удворичких владајућих гарнитура, који они преносе на народ.
Nada
Већ годинама званичници великих сила јавно као притисак на мале земље не користе флоскулу - заштита људских и мањинских права - пошто су САД и ЕУ погазиле Финални акт из Хелсинкија по свим тачкама. Тај документ је гарантовао, између осталог, безбедност свим земљама и неповредивост државних граница. Изненада, ничим изазван, огласио се Амнести интернешнл, који замера председнику Ердогану да крши људска права/остала је на снази само трећа корпа Финалног акта/ која су везана за отпуштање са посла великог броја Гуленових људи. И до сада су се у Турској кршила људска права, па није било неке велике реакције. Мора да је у питању нека већа игра везана за будући гасовод, сарадњу Турске са Русијом и Ираном и наравно стврање независне курдске државе.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.