Vidovdan ostavljenih i zaboravljenih
„Svako od nas slavi svoj Vidovdan, pa evo i ja u svom domu”, kaže za „Politiku” Toma Tomić iz Drajčića kod Prizrena. Poslednji učitelj iz prizrenskog kraja, sam bez đaka i svojih bližnjih, u zabitim planinama brani svoju pustu i ruiniranu školu i kaže kako su se, na jučerašnji dan, skupljali i slavili „otkako znamo za sebe, a danas nema Srba – pa nema ni slave, sem ovako u sećanju”.
Dok govori, ne može da kontroliše glas, suze i emocije.
Vidovdan ostavljenih i zaboravljenih ne trpi velike reči, sveo se na goli život, koji upravo u ovakvim danima očekuje neku vrstu rešenja, utehe ili pokretačke ideje. Getoizirani Srbi Kosova i Metohije, sirotinja iz Štrpca, mnogobrojni gosti iz celog regiona i sveta dolaze do svojih crkava, najvažnijih duhovnih orijentira, kulturnih ostvarenja i državnih simbola.
U Gračanici im je patrijarh srpski Irinej poručio da svaki grumen ovdašnje zemlje istovremeno govori o stradanju i vaskrsenju, da ima još okupljanja, ali da je sveto samo ono kod svetinja. „Mi se divimo onima koji su ovde ostali, divimo se njihovoj hrabrosti. Došli smo da ohrabrimo vas koji živite ovde da tu i ostanete. Nemojte prodavati zemlju, jer je to zemlja natopljena krvlju predaka”, rekao je patrijarh Irinej.
Poruku države Srbije da Srbija nikada neće odustati od borbe za Kosovo i Metohiju doneo je direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marko Đurić.
„To nije borba samo za teritoriju i kvadratne kilometre, već i borba za očuvanje našeg identiteta. Za očuvanje onoga što jesmo kao narod”, zaključio je Đurić ispred manastira Gračanice i najavio nastavak pomoći Vlade Srbije narodu.
Posebna obraćanja, u okvirima različitih kulturnih dešavanja, imali su umetnici. Tako je Zlata Kocić, primajući književnu nagradu „Zlatni krst kneza Lazara”, poručila da glasa „za minut, godinu, vek, milenijum zahvalnosti” i dodala: „Potrebno je zajedništvo u molitvama i dobroti. Potreban je svetski hor pozitivnih misli i osećanja”. Tom horu, već tri godine, ispred Gračanice pridružuje se Simfonijski orkestar Radio-televizije Srbije s maestrom Bojanom Suđićem, koji smatra da je ovde nemoguće ne osetiti „da ste negde potpuno na izvorištu nečega što govori o nama kao naciji”: „Ozbiljne nacije su sebe odavno definisale određenim vrednostima koje su utemeljene u njihovoj davnoj prošlosti, a mi imamo šta ovde da pamtimo i da od toga ne odstupamo”.
Put od Gračanice do Gazimestana, već nekoliko godina, obezbeđuje Kosovska policija, čiji su pripadnici bili raspoređeni na raskrsnicama. Na mestu bitke okupljeno je hiljadu ljudi, na Spomeniku kosovskim junacima cvetni krst, a pored njega, od voštanih sveća, vladika Atanasije Jevtić napravio je broj 628, koliko je godina prošlo od presudne bitke na Kosovu polju. Episkop Atanasije, posle parastosa, koji je služio sa patrijarhom Irinejem i vladikom Teodosijem, oštro je kritikovao pogrešnu upotrebu termina mit i mitologija, koji se, kad je KiM u pitanju, sve češće koriste u političkom i javnom životu. „Ovo je Kosovo istina, samo antisrbin može reći da je Kosovo mitologija”.
Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević i princeza Katarina redovno u okviru svojih humanitarnih akcija donose pomoć na KiM i prisustvuju parastosu. Prvi čovek srpske kraljevske kuće sa Gazimestana je okupljenima, prekidan aplauzima, poručio da se Vidovdan ne slavi kao dan poraza, već da „predstavlja simbol duha i nacije, ali i vere i nade u bolje sutra – dok smo ponosni na našu istoriju, naša budućnost je svetla”.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


