Između Kumanovske bitke i Tiranske platforme
„Susedi se udružuju: Cipras, Borisov i Vučić i u Solunu razgovaraju o Makedoniji bez prisustva Makedonije”, nervozno su reagovali skopski internet portali na trilateralni sastanak grčkog i bugarskog premijera sa srpskim predsednikom. Skoplje kao da se uplašilo da će ostati bez svog ustavnog imena, pod kojim ga priznaju Sofija i Beograd, ali ne i Atina.
Pogotovu kad Ivica Dačić prilikom susreta s grčkim kolegom Nikosom Kocijasom ponovo nije propustio priliku da javno potencira kako je Srbija pogrešila što je priznala BJRM kao Republiku Makedoniju.
Skoplje je odahnulo kad je Aleksandar Vučić posle razgovara s Majklom Pensom iz Vašingtona poručio da neće ostvariti „pretnju” šefa srpske diplomatije. Predsednik Srbije rekao je za makedonsku televiziju da će Srbija i dalje priznavati Makedoniju pod njenim ustavnim imenom, iako je, kako kaže, protiv volje svog naroda priznala nezavisnost Kosova.
Uprkos tome što je Vučić spustio loptu, bivši šef diplomatije SR Jugoslavije Vladislav Jovanović kaže da je izjava Ivice Dačića u Atini neka vrsta javne opomene, pa i pritiska na Makedoniju pred novembarsko glasanje, kada će Kosovo ponovo pokušati da postane član Uneska. Pre tri godine Skoplje je podržalo Prištinu da uđe u ovu organizaciju UN i time se dodatno zamerilo Beogradu. „Makedonci treba da razmisle da li će uvek imati Srbiju kao sigurnog suseda. To što je Dačić rekao, koliko god bilo malo nestašno, ima svoju diplomatsku ulogu”, objašnjava Jovanović.
Iako je Zoran Zaev pre nego što je postao makedonski premijer obećao da će Skoplje biti suzdržano kada se ponovo bude glasalo o prijemu Kosova u Unesko, malo ko mu veruje. Vladislav Jovanović smatra da će Makedonija u Unesku glasati onako kako joj kažu njeni nalogodavci, jer će ih najmanje koštati da se ponovo zamere Srbiji. „Beograd nema politiku odmazde, a povlačenje priznanja Makedonije pod ustavnim imenom iz 1996. godine sada ne dolazi u obzir. Mi tu ne bismo imali nikakvu korist”, kaže naš bivši diplomata.
Dr Stevan Gajić iz Instituta za evropske studije napominje da je SAD jedini arbitar koji iz nekih svojih kalkulacija može da kaže Makedoniji da u Unesku glasa u korist Srbije: „Amerikanci to mogu da urade, ne da bi naneli štetu Kosovu, do kojeg im je stalo, već ako procene da treba dodatno harmonizovati odnose na Balkanu.”
Iako se Beograd držao rezervisano u makedonskoj postizbornoj krizi, kad je narod izašao na ulice zbog Tiranske platforme, ne držeći stranu ni vmrovcima ni socijaldemokratama, lider SDSM-a Zoran Zaev nije propuštao priliku da „pecka” Srbiju kako ima „nacionalističko rukovodstvo”. Slučaj pripadnika BIA Gorana Živaljevića, snimljenog s demonstrantima koji su upali u Sobranje 27. aprila, bio je dodatni pokušaj provokacije severnog suseda.
Zato je Samit zapadnobalkanske šestorke u Trstu bio prva prilika da dva nova premijera, Ana Brnabić i Zoran Zaev, malo relaksiraju odnose. Kako je u „Ćirilici” ispričao Dačić, koji je bio na tom sastanku, sve je bilo fino dok se on nije javio za reč i poručio: „Da ne bude dileme da ne smem da vam kažem, ali mislim da naši odnosi treba da budu zasnovani na čistim računima.”
Srpski šef diplomatije priča kako se oni sada ljute kao da ih je uvredio: „Ja treba da budem ljut na njih. Mi smo njih priznali pod ustavnim imenom, a Grci im osporavaju ime, Bugari osporavaju identitet, Albanci hoće da im uzmu pola Makedonije. A oni su naknadno priznali Kosovo i glasali da uđu u Unesko. Pa ja sam blag šta treba da im se kaže.”
Srbija je poslednjih godina prilično trpeljivo podnosila makedonske udarce ispod pojasa. Stevan Gajić iz IES-a kaže da, na žalost, nije tajna da Srbija ne vodi baš principijelnu, odnosno politiku reciprociteta prema Makedoniji, koja je u međunarodnim odnosima, gde se odmeravaju mišići – slabija država. Poseća da je, pre ove Dačićeve verbalne pretnje, Srbija poslednji put oštro reagovala u avgustu 2005. godine. Nekoliko dana pošto je uhapšen arhiepiskop Jovan, poglavar Ohridske arhiepiskopije SPC, ministar Velimir Ilić privremeno je prizemljio makedonsku civilnu avijaciju. To je učinjeno pod izgovorom da MAT duguje tri miliona evra JAT-u za dva aviona iznajmljena makedonskoj avio-kompaniji.
Do popravljanja u odnosima dve države došlo je 2012, na svečanosti povodom stogodišnjice Kumanovske bitke. Tomislav Nikolić zahvalio je makedonskom kolegi Đorđu Ivanovu što je omogućio organizovanje centralne manifestacije na brdu Zebrnjak. Ali, tri godine kasnije, dva predsednika imala su verbalni okršaj u Briselu na ivici diplomatskog incidenta.
Dok su čekali na sastanak s Donaldom Tuskom, Ivanov je čačnuo Nikolića, kritikujući ga što je na auto-putu kod Preševa tabla na kojoj piše „Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija”. Srpski predsednik mu je uzvratio rekavši: „Pa dobro, zar vam se ne čini da smo mi prilično ljudski i korektno reagovali i kad ste vi priznali nezavisnost Kosova i kad ste glasali da takozvana država Kosovo postane član Uneska?” U tom verbalnom prepucavanju došlo se i do cara Dušana, pa je Nikolić poručio Ivanovu: „Makedonci, još biste bili pod Turcima da nije bilo Srbije.”
Vladislav Jovanović kaže da treba biti iskren i reći da Makedonija nikada ne bi bila republika u Jugoslaviji da to nisu podržali srpski komunisti. Ali i u toj SFRJ, na porast nacionalnih apetita iz Skoplja oni su reagovali slično kao i Tomislav Nikolić. „Treba se podsetiti da je i Peko Dapčević, kao poslanik, morao svojevremeno da u saveznom parlamentu podvikne Makedoncima kad su tražili više prava: „Ne zaboravite, drugovi Makedonci, da vi imate Makedoniju dotle dokle je stigla srpska čizma”, podseća Jovanović.
Ali pitanje je koliko će Beograd imati snage za zaokret i vođenje pragmatičnije politike reciprociteta prema Makedoniji ako uskoro uđe u NATO. A da je taj scenario vrlo moguć, upozorava Stevan Gajić. Pogotovo zato što su, posle trogodišnje pauze, obnovljeni razgovori između Atine i Skoplja oko imena makedonske države, koje vodi posrednik UN Metju Nimic.
„Makedonija od nezavisnosti do danas vodi evroatlantsku politiku bez obzira na to ko je na vlasti. Ukoliko SAD odluče da Makedonija po hitnom postupku uđe u NATO, pritisnuće i Makedonce i Grke da se dogovore oko nekog kompromisnog imena. A posle prijema Crne Gore u Alijansu, Makedonija je postala još jedno mesto na Balkanu gde treba zaustaviti navodni ruski uticaj, koji je u zapadnoj štampi više napumpan nego što realno postoji”, smatra ovaj istraživač Instituta za evropske studije.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


