Do kraja godine veće plate za Vojsku
Vlada Srbije u ovom trenutku ne razmatra vraćanje obaveznog služenja vojnog roka jer oko toga nije postignut konsenzus, kaže za „Politiku” ministar odbrane Aleksandar Vulin. U svom prvom intervjuu po preuzimanju resora, on naglašava da kao država moramo da razmišljamo kako da pripremimo generaciju koja stasava za potencijalne bezbednosne izazove.
– U javnosti se stekao utisak da su svi za ponovno uvođenje obaveznog služenja vojnog roka ali čim je Vojska počela da zove ljude na vojne vežbe čuli smo talas kritika: „militarizacija društva”, „u koji rat nas vodite”, „dosta nam je ratova”. A samo smo pozvali na vojnu vežbu. Ali treba da budemo svesni da svaki resurs moramo da stavimo u funkciju potencijalnog odvraćanja i potencijalne spremnosti za ono što nas čeka. Od klimatskih promena, poput katastrofalnih poplava i požara, pa do migrantske krize, jer današnji svet ne postaje ni bolje, ni bezbednije mesto – ističe Vulin.
Najavili ste da ćete se pobrinuti za znatno poboljšanje materijalnog stanja pripadnika Vojske. Imate li rokove do kada će taj plan biti realizovan?
Plan će biti ispunjen do kraja godine. Vrhovni komandant je dao naređenje da se poboljša materijalni položaj svih pripadnika Vojske Srbije ali i da se vodi računa o njihovim porodicama. Dogovorili smo s Ministarstvom za lokalnu samoupravu da pripadnici naših jedinica mogu da konkurišu za upis dece u vrtić, iako im je bračni drug nezaposlen, i na tome zahvaljujem ministru Ružiću. Radićemo na posebnim projektima s nadležnim državnim institucijama kako bismo ubrzali i olakšali zapošljavanje supružnika pripadnika Vojske. Do kraja godine ćemo sigurno znatno povećati plate, posebno vodeći računa o vojnicima po ugovoru, podoficirima i oficirima s nižim primanjima. Vrhovni komandant je posebno zainteresovan da se reši pitanje stambene izgradnje i rešavanja stambenog pitanja pripadnika bezbednosnih struktura i tu ne mislim samo na pripadnike Ministarstva odbrane, već i pripadnika MUP-a i BIA.
Zašto je to važno?
Vojska u miru uvek izgleda kao da je preskupa. Ali ako nećete da hranite svoju vojsku hranićete tuđu. Važno je da se čitava država uključi u poboljšanje položaja Vojske jer to ne može da se uradi preko noći a kada nastupi potreba za vojskom onda je kasno da ulažete ako to niste uradili na vreme. Dogovorili smo se sa zato s gradonačelnikom Beograda Sinišom Malim kome posebno želim da se zahvalim na razumevanju za određene povlastice kao što su stipendiranje dece pripadnika VS, smanjenje računa za „Infostan” za pripadnike MO koji zarađuju ispod republičkog proseka. Zamolićemo i druge gradove i lokalne samouprave da slede Beograd i da nam pomognu.
Da li je razlog taj što popriličan broj vojnika napušta sistem odbrane?
Jako je teško zadržati jednog mladog potporučnika koji je inženjer, aj-ti stručnjak ili lekara s malom platom. Dođu velike kompanije i uzmu ga. Mi imamo čuveni Vojnotehnički zavod. To je mozak Vojske. Kako zadržati raketnog inženjera s platom od 700 ili 800 evra? A on se stvara decenijama. Zato i tražimo podršku svih i razumevanje da ljudi koji su svoj život posvetili odbrani zemlje zaslužuju pažnju, poštovanje i pomoć, i naravno i njihove porodice koje nose veliki teret vojničkog života.
Da li je renesansa vojne industrije istina ili mit? Imamo mnogo novih oružanih sistema i građani često ne veruju da smo u stanju da proizvedemo takvo moderno naoružanje.
Sve više veruju, naročito kada dodirnu „noru”, „lastu”, „šumadiju”, „aleksandra”, „lazara”, „miloša” ili raketu „alas”.
To su rakete ili makete, kako bi rekli vaši kritičari?
U pravljenju maketa smo bili veoma dobri prilikom NATO agresije i zavaravanja njihovih raketa, ali danas pravimo naše rakete, haubice, oklopna vozila, modularnu pušku, složene borbene sisteme. Ove godine namenska industrija je sklopila ugovore za oko 700 miliona dolara, a nadam se da će do kraja godine ta suma biti i veća.
Ima li neke veze izvoz naoružanja i vaša poseta Izraelu? Posle 14 godina, to je prvi susret ministara odbrane dve zemlje.
Ta poseta je pripremana od kada je predsednik Vučić bio u Izraelu, a ne treba naglašavati koliko je to ozbiljna zemlja koja vodi računa o svojoj bezbednosti i o tome s kim razgovara. Izrael je zainteresovan za neke stvari koje mi proizvodimo. Takođe su zainteresovani za stabilnu i jaku Srbiju. Izrael prepoznaje Srbiju kao faktor stabilnosti Balkana i dobro je poznato da je Avigdor Liberman, i ranije kao šef diplomatije, i sada kao ministar odbrane, izričito protiv nezavisnosti Kosova i Metohije.
Da li je stabilna i mirna Srbija rezultat politike vojne neutralnosti, odnosno jedne vrste politike nesvrstavanja u turbulentnom svetu kakav je danas?
Jednim delom svakako jeste. Dokaz je poseta Izraelu. Kad ste jaka i stabilna zemlja, poput Srbije, svi vas poštuju.
Kada je već tako, kada će „migovi” da stignu iz Rusije?
Politička odluka je doneta i na scenu stupa tehnička realizacija dogovora. Rusija ima svoje procedure. Drugo je pitanje da li smo mi nestrpljivi. Sve se odvija u dogovorenim rokovima, do kraja godine će stići sigurno.
Da li u tom paketu podrazumevate i poklon od 30 tenkova i 30 borbenih izviđačkih oklopnih vozila?
Najbrže će stići „migovi”. Oni su nam najpotrebniji.
Pre desetak dana direktor ruske Federalne službe za vojnu saradnju Dmitrij Šugajev izjavio je da je Srbija zainteresovana za nabavku sistema S-300. I Dmitrij Rogozin je za „Politiku” govorio da nabavka ovog sistema zavisi isključivo od Srbije i njenih finansijskih mogućnosti...
Takav ozbiljan sistem se ne kupuje preko noći. S-300 nije pitanje samo finansija, već deo strategije odbrane koju radimo i koja mora biti završena do kraja godine. Nabavka S-300 je strateška odluka.
Možete li da nam otkrijete neke detalje nove strategije odbrane?
Situacija oko nas se stalno menja. Do juče nismo znali šta je sajber rat. Odjednom, najveći sukob velikih sila je preko sredstava komunikacija. Do juče nije bilo Islamske države. Nije bilo ni migrantske krize. Sve su to realne pretnje. U strategiji ćemo zaključiti šta su najveći bezbednosni izazovi, a potom će te zaključke sprovoditi struka. To je Vojska Srbije.
Neki mediji su isporuku „migova” dovodili u vezu s davanjem diplomatskog statusa osoblju Rusko-srpskog humanitarnog centra u Nišu, pa su to predstavljali kao neku vrstu ucene. Da li je to tačno?
Ni slučajno. Mi na nikakve ucene ne pristajemo.
Dakle, „migovi” mogu da stignu i bez statusa?
Te dve stvari nisu uslovljene. Predsednik Vučić se susreo s predsednikom Putinom 10 ili 11 puta. Ne znam ni za jednog predsednika zemlje koja nije u Zajednici nezavisnih država, a koji se u tako kratkom periodu toliko puta sreo s Putinom. I nikada se nije polazilo od ucena. Rusija ima veliko poštovanje za Srbiju koja je prijateljska, nije uvela sankcije Rusiji, koja je vrlo zahvalna za principijelnu politiku Rusije kada je u pitanju Kosovo i Metohija. Naš predsednik je izgradio i lični odnos uvažavanja i poštovanja sa predsednikom Putinom i to se oseća u odnosima naših zemalja.
Kada govorite o KiM, među prvima ste podržali predlog predsednika Vučića o pokretanju unutrašnjeg dijaloga o Kosovu. Šta može da bude rezultat tih razgovora?
Opet ću napraviti paralelu s Izraelom. Oni su vrlo strasni što se tiče politike, i oko svega se sukobljavaju. Ali u Izraelu postoji korpus temeljnih vrednosti oko kojih nema rasprave.
Mislite na društveni konsenzus o ključnim nacionalnim i državnim interesima?
Nema govora o tome da li jevrejska država treba da postoji, da li Jevreji, gde god da žive, treba da dobiju zaštitu države Izrael. To očekujem od našeg dijaloga. Da se već jednom izborimo za vrednosti o kojima neće biti više rasprave. Mislim i da okvir dijaloga mora izaći iz okvira pitanja o Kosovu. Mora se govoriti o rešavanju srpskog nacionalnog pitanja. Moramo da razmišljamo o našem narodu, gde god on živi. Moramo da razmišljamo o tome kako da Balkan postane miran. Ako ne budemo imali rešeno nacionalno pitanje Srba u celini, Balkan će stalno biti bure baruta.
Iz opozicije, i s nacionalnog i s proevropskog krila, poziv na dijalog je protumačen kao korak u susret albanskim zahtevima. Deo opozicije se tome obradovao, drugi deo proziva za izdaju...
Mi stalno govorimo o Albancima, a predsednik je pozvao na dijalog među Srbima. Zašto je problem da svako kaže šta misli? Čega se plaše? Plaše se bezidejnosti! Plaše se što ih je pozvao neko ko ima hrabrosti da razgovara sa svima o strateškom nacionalnom pitanju. Koliko puta smo slušali da je potrebno da saberemo svu srpsku pamet, da najumnije glave kažu mišljenje o rešavanju kosovskog pitanja. To su SPC, SANU, političke stranke i parlament. Mislim da i Vojska Srbije treba da iznese svoj stav. Vojska nema i ne treba da ima stav kada su u pitanju dnevnopolitička pitanja, ali treba da kaže šta misli o KiM. Sve institucije u koje Srbi čvrsto veruju treba da kažu svoj stav.
Čini se da se u javnosti nije obratila dovoljna pažnja na činjenicu da je predsednik Vučić rekao da već ima svoj plan o Kosovu i Metohiji?
Aleksandar Vučić nije čovek koji u bilo šta ulazi nepromišljeno. To nije juriš, nije izlazak na barikade. Ovo je državno pitanje. Naravno da on ima svoj plan, ali njegova državnička veličina je utoliko veća jer želi sa svima da razgovara.
Znate li detalje Vučićevog plana?
Znam u kom pravcu treba da ide i smatram da je to dobro.
Da li je priznavanje Kosova i Metohije u tom planu isključeno?
Priznavanje Kosova i Metohije je isključeno. Nema govora o tome. Od Briselskog sporazuma, uz sve moje zamerke tom sporazumu, uspeli smo da sačuvamo srpsku državu na KiM. Život na KiM ne bi bio moguć da svakog meseca ne isplatimo 40.000 plata, da svake godine ne povećavamo davanja. Uostalom, Albanci odlično znaju da Briselski sporazum radi protiv njihove nezavisnosti. Ako nije tako, zašto ne sprovedu njegove odredbe? Mi smo sačuvali naš narod i naš uticaj na svakodnevni život na KiM, sada je vreme da krenemo dalje.
Srbija nije patila zbog migrantske krize
Vlada Srbije ponovo vas je imenovala za predsednika Radne grupe za rešavanje mešovitih migrantskih tokova?
Trenutno ima oko 5.000 migranata u našim kampovima. Ponašamo kao da će ih sutra biti 100.000, jer ne možemo da utičemo na to, ali moramo da budemo spremni. Srbija je jedina zemlja koja se s migrantskom krizom nosila tako da njeno stanovništvo nije patilo zbog toga.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


