Prve slike srpskog građanskog društva
Prvi srpski fotograf i litograf Anastas Jovanović bio je ujedno i prvi čovek koji je kneza Mihaila obavestio o istorijskom okončanju otomanske vladavine u Srbiji – o činjenici da se turska vojska, nakon viševekovne vladavine, povlači iz svih gradova u našoj zemlji i da Beograd opet postaje srpski grad.
Taj događaj zvanično je obeležen predajom ključeva knezu Mihailu na Kalemegdanu, a ova priča ostala je kao svedočanstvo o visokom položaju koji je ovaj umetnik imao na našem dvoru i u društvu. O tome nam priča Evgenija Blanuša, viši kustos Narodnog muzeja i autor izložbe „Slika građanskog društva”, na kojoj će u Domu vojske od večeras biti prikazani Jovanovićevi radovi.
Portreti čine najveći deo stvaralaštva autora koji je rođen pre tačno dvesta godina, i to je žanr u kojem se on iskazuje u punoj snazi, čime istovremeno prikazuje ne samo one koji su portretisani, već, posredno, i postupnu transformaciju srpskog društva u građanski milje. Nije poznato koliko je ukupno iza sebe ostavio fotografskih i litografskih portreta, u Zbirci Kabineta grafike Narodnog muzeja u Beogradu čuva se gotovo stotinu, dok će se pred publikom sve do 21. oktobra nalaziti 37 dela, većinom litogafija.
Modeli su mu bili političari, državnici, umetnici, intelektualci, ali i svaki onaj mali čovek koji mu je zapao za oko jer slikovito predstavlja društvo u kojem se živelo. Upravo ovom stvaraocu možemo da zahvalimo na tome što nam je danas poznato kako su neki od najistaknutijih ljudi 19. veka zaista izgledali.
– Kao lični sekretar kneza Miloša i upravitelj dvora kneza Mihaila, Jovanović je imao privilegiju da se susretne sa najznačajnijim ljudima svog doba. Upoznao je žive učesnike Prvog i Drugog srpskog ustanka, zatim Vuka Karadžića, Njegoša… Svoje je modele zaista mogao da bira po značaju i po vrednosti onoga što su ostvarili. Stvaranje njegove, po obimu i kvalitetu, impozantne galerije portreta započeto je u Beču četrdesetih godina 19. veka i ovom žanru bio je posvećen naredne četiri decenije – objašnjava naša sagovornica.
Govoreći o načinu na koji je radio Jovanović, Evgenija Blanuša napominje da se u izradi litografija, između ostalog, oslanjao na predloške sopstvenih fotografija.
– Radeći na taj način i obuzet živim emocijama, Jovanović je u svoja dela „upisao” i sebe kao stvaraoca. Sugestivnost predstavljenih ličnosti i njihova individualnost karakteristike su po kojima je prepoznatljiv, uz još jedan važan momenat: za razliku od stereotipnih portreta njegovog vremena, oni koje je on uradio ne registruju isključivo želju naručilaca, to nisu samo paradni portreti, već moderni, savremeni, usmereni mahom na ličnost modela i njihovu psihološku izražajnost.
Znao je da prepozna trenutak u kojem se otkriva suština predstavljene ličnosti, intenzivno usmeravajući svoju pažnju na lice modela. Taj psihološki plan, koji se na njegovim portretima nameće ispred fizičkog, ispred pojavnog, jeste ono što Jovanovića izdvaja od konvencionalnih portretista njegovog vremena.
Ovo se posebno uočava na njegovim fotografskim portretima, na kojima je tako nešto bilo teže postići nego na slikarskim portretima tog vremena. U litografiji je bio majstor, ali nije bio inovator, niti je tu mogao da postigne ono što je uspeo u fotografiji. Kratko vreme od pronalaska tog medija osetio je njegovu moć, uviđajući da to nije samo tehnička inovacija. Možemo slobodno reći da ovaj umetnik spada među prve prave portretiste u istoriji fotografske umetnosti – ističe kustoskinja.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


