Četvrtak, 18.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Prve slike srpskog građanskog društva

Anastasu Jovanoviću, čija se izložba radova otvara večeras u Domu vojske, možemo da zahvalimo na tome što nam je danas poznato kako su neki od najistaknutijih ljudi 19. veka izgledali
Prve slike srpskog građanskog društva
Михаило Обреновић, 1848. година - Јулија Обреновић, 1854. година

Pr­vi srp­ski fo­to­graf i li­to­graf Ana­stas Jo­va­no­vić bio je ujed­no i pr­vi čo­vek ko­ji je kne­za Mi­ha­i­la oba­ve­stio o isto­rij­skom okon­ča­nju oto­man­ske vla­da­vi­ne u Sr­bi­ji – o či­nje­ni­ci da se tur­ska voj­ska, na­kon vi­še­ve­kov­ne vla­da­vi­ne, po­vla­či iz svih gra­do­va u na­šoj ze­mlji i da Be­o­grad opet po­sta­je srp­ski grad.

Taj do­ga­đaj zva­nič­no je obe­le­žen pre­da­jom klju­če­va kne­zu Mi­ha­i­lu na Ka­le­meg­da­nu, a ova pri­ča osta­la je kao sve­do­čan­stvo o vi­so­kom po­lo­ža­ju ko­ji je ovaj umet­nik imao na na­šem dvo­ru i u dru­štvu. O to­me nam pri­ča Ev­ge­ni­ja Bla­nu­ša, vi­ši ku­stos Na­rod­nog mu­ze­ja i autor iz­lo­žbe „Sli­ka gra­đan­skog dru­štva”, na ko­joj će u Do­mu voj­ske od ve­če­ras bi­ti pri­ka­za­ni Jo­va­no­vi­će­vi ra­do­vi. 

Por­tre­ti či­ne naj­ve­ći deo stva­ra­la­štva auto­ra ko­ji je ro­đen pre tač­no dve­sta go­di­na, i to je ža­nr u ko­jem se on is­ka­zu­je u pu­noj sna­zi, či­me isto­vre­me­no pri­ka­zu­je ne sa­mo one ko­ji su por­tre­ti­sa­ni, već, po­sred­no, i po­stup­nu tran­sfor­ma­ci­ju srp­skog dru­štva u gra­đan­ski mi­lje. Ni­je po­zna­to ko­li­ko je ukup­no iza se­be osta­vio fo­to­graf­skih i li­to­graf­skih por­tre­ta, u Zbir­ci Ka­bi­ne­ta gra­fi­ke Na­rod­nog mu­ze­ja u Be­o­gra­du ču­va se go­to­vo sto­ti­nu, dok će se pred pu­bli­kom sve do 21. ok­to­bra na­la­zi­ti 37 de­la, ve­ći­nom li­to­ga­fi­ja. 

Mo­de­li su mu bi­li po­li­ti­ča­ri, dr­žav­ni­ci, umet­ni­ci, in­te­lek­tu­al­ci, ali i sva­ki onaj ma­li čo­vek ko­ji mu je za­pao za oko jer sli­ko­vi­to pred­sta­vlja dru­štvo u ko­jem se ži­ve­lo. Upra­vo ovom stva­ra­o­cu mo­že­mo da za­hva­li­mo na to­me što nam je da­nas po­zna­to ka­ko su ne­ki od naj­i­stak­nu­ti­jih lju­di 19. ve­ka za­i­sta iz­gle­da­li. 

– Kao lič­ni se­kre­tar kne­za Mi­lo­ša i upra­vi­telj dvo­ra kne­za Mi­ha­i­la, Jo­va­no­vić je imao pri­vi­le­gi­ju da se su­sret­ne sa naj­zna­čaj­ni­jim lju­di­ma svog do­ba. Upo­znao je ži­ve uče­sni­ke Pr­vog i Dru­gog srp­skog ustan­ka, za­tim Vu­ka Ka­ra­dži­ća, Nje­go­ša… Svo­je je mo­de­le za­i­sta mo­gao da bi­ra po zna­ča­ju i po vred­no­sti ono­ga što su ostva­ri­li. Stva­ra­nje nje­go­ve, po obi­mu i kva­li­te­tu, im­po­zant­ne ga­le­ri­je por­tre­ta za­po­če­to je u Be­ču če­tr­de­se­tih go­di­na 19. ve­ka i ovom žan­ru bio je po­sve­ćen na­red­ne če­ti­ri de­ce­ni­je – ob­ja­šnja­va na­ša sa­go­vor­ni­ca. 

Go­vo­re­ći o na­či­nu na ko­ji je ra­dio Jo­va­no­vić, Ev­ge­ni­ja Bla­nu­ša na­po­mi­nje da se u iz­ra­di li­to­gra­fi­ja, iz­me­đu osta­log, osla­njao na pred­lo­ške sop­stve­nih fo­to­gra­fi­ja. 

– Ra­de­ći na taj na­čin i ob­u­zet ži­vim emo­ci­ja­ma, Jo­va­no­vić je u svo­ja de­la „upi­sao” i se­be kao stva­ra­o­ca. Su­ge­stiv­nost pred­sta­vlje­nih lič­no­sti i nji­ho­va in­di­vi­du­al­nost ka­rak­te­ri­sti­ke su po ko­ji­ma je pre­po­zna­tljiv, uz još je­dan va­žan mo­me­nat: za raz­li­ku od ste­re­o­tip­nih por­tre­ta nje­go­vog vre­me­na, oni ko­je je on ura­dio ne re­gi­stru­ju is­klju­či­vo že­lju na­ru­či­la­ca, to ni­su sa­mo pa­rad­ni por­tre­ti, već mo­der­ni, sa­vre­me­ni, usme­re­ni ma­hom na lič­nost mo­de­la i nji­ho­vu psi­ho­lo­šku iz­ra­žaj­nost.

Znao je da pre­po­zna tre­nu­tak u ko­jem se ot­kri­va su­šti­na pred­sta­vlje­ne lič­no­sti, in­ten­ziv­no usme­ra­va­ju­ći svo­ju pa­žnju na li­ce mo­de­la. Taj psi­ho­lo­ški plan, ko­ji se na nje­go­vim por­tre­ti­ma na­me­će is­pred fi­zič­kog, is­pred po­jav­nog, je­ste ono što Jo­va­no­vi­ća iz­dva­ja od kon­ven­ci­o­nal­nih por­tre­ti­sta nje­go­vog vre­me­na.

Ovo se po­seb­no uoča­va na nje­go­vim fo­to­graf­skim por­tre­ti­ma, na ko­ji­ma je ta­ko ne­što bi­lo te­že po­sti­ći ne­go na sli­kar­skim por­tre­ti­ma tog vre­me­na. U li­to­gra­fi­ji je bio maj­stor, ali ni­je bio ino­va­tor, ni­ti je tu mo­gao da po­stig­ne ono što je us­peo u fo­to­gra­fi­ji. Krat­ko vre­me od pro­na­la­ska tog me­di­ja ose­tio je nje­go­vu moć, uvi­đa­ju­ći da to ni­je sa­mo teh­nič­ka ino­va­ci­ja. Mo­že­mo slo­bod­no re­ći da ovaj umet­nik spa­da me­đu pr­ve pra­ve por­tre­ti­ste u isto­ri­ji fo­to­graf­ske umet­no­sti – is­ti­če ku­sto­ski­nja. 

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

артиљерац
Први српски(али и хрватски) фотограф је био Димитрије Новаковић,Србин из Загреба,трговац.Он је 12.маја 1840 сликао Београд,и готову дагеротипију (фотографију на посребреном листу бакра) дао Књазу Михајлу Обреновићу. Анастас Јовановић је био ипак други.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.