Reč može da boli više nego šamar
Iako je poslednjih godina ostvaren izuzetan napredak kada je u pitanju položaj LGBT populacije, još uvek postoje određeni segmenti u kojima pokazujemo zbunjenost i nerazumevanje. Iskreno govoreći, mi smo prešli dug put od potpune diskriminacije i stigme ljudi, koja se ogledala u govoru mržnje, fizičkom nasilju, do toga da već poslednje tri godine najviši zvaničnici države učestvuju u prajdu. To je važna poruka da smo svi ravnopravni i da diskriminacija, nasilje i nepoštovanje ljudskih prava nisu deo ovog društva, koje je pokazalo snagu da se menja i uči, prihvata različitosti i s njima deli život u široj društvenoj zajednici.
Moramo da radimo na tome i da se kao društvo odlučnije borimo protiv svakog oblika nasilja i diskriminacije nad bilo kojim pripadnikom bilo koje manjinske grupe. Verujem da za to imamo snage, kaže u ekskluzivnom razgovoru za „Politiku” premijerka Vlada Srbije Ana Brnabić, povodom Parade ponosa koja se održava u centru Beograda.
Kako komentarišete činjenicu da će ove godine biti rekordan broj ministara iz Vlade Srbije na Paradi ponosa?
Mi smo kao društvo napravili ogroman iskorak u poslednjih nekoliko godina. Mnoge tabue smo demistifikovali, a tu spada i Parada ponosa. Pre nekoliko godina to je bio događaj velikog rizika i za učesnike i za građane Beograda, a danas ovaj događaj može da prođe mirno i bez tenzija. Želja svakog građanina je da živi u mirnom okruženju i današnja šetnja upravo je odgovor koji smo kao društvo i zajednica dali svim glasnim pojedincima koji su u Srbiji sigurno u manjini, koji uvek pokušavaju da svoj agresivan stav nametnu kao jedini ispravan. Mislim da je važno za sve nas što smo smogli snage da se izdignemo iznad stereotipa i počnemo da se ponašamo odgovorno i s poštovanjem jedni prema drugima. Meni lično je drago što ću s delom mog tima mirno prošetati prajdom, kao što ćemo drugom prilikom otići da posetimo neku fabriku ili lokalnu samoupravu.
Da li će Vlada Srbije razmatrati političke zahteve ovogodišnjeg prajda – usvajanje zakona o rodnom identitetu, usvajanje zakona o registrovanim partnerstvima i usvajanje zakona o vršnjačkom nasilju – koji će, pored ostalih vidova vršnjačkog nasilja, prepoznati i sankcionisati nasilje motivisano mržnjom prema LGBT osobama?
Sve su to veoma značajna pitanja, pre svega s aspekta poštovanja univerzalnih ljudskih prava koje svako društvo, pa i naše, treba da poštuje i sprovodi. Nije to isključivo pitanje LGBT zajednice. Ova pitanja već su otvorena u dijalogu s organizacijama civilnog društva, kada sam se kao ministarka srela s ekspertima koji se ozbiljno bave ovim temama. Naš okvir delovanja svakako je međunarodno pravo u ovoj oblasti, međutim treba reći da oko ovih pitanja ne postoji jedinstven stav ni politika između zemalja članica EU. Svedoci smo da je Srbija poslednjih godina mnogo uradila na polju zaštite ljudskih i manjinskih prava. Položaj LGBT populacije i manjinskih grupa uopšte značajno je unapređen. Verujem da će ova pitanja biti otvorena jer su to pitanja od životnog, egzistencijalnog, ljudskog interesa za neke od naših građana i za celo društvo i tome ćemo pristupiti veoma ozbiljno – kada dođe trenutak za to.
Današnji dolazak nekoliko ministara i predsednice vlade na gej prajd jasno govori o opredeljenju Srbije ka punom poštovanju ljudskih prava i uvažavanju specifičnosti manjinskih grupa. To je pre nekoliko godina bilo teško zamisliti i, kao što je to sada sasvim normalno, tako će i za neko vreme biti normalno da pričamo o temama za koje danas nismo spremni. Jer, kao što i sami vidite, granice osvajanja slobode se pomeraju i mi smo kao društvo tu napravili velike iskorake poslednjih godina. Ja verujem u ovo društvo i volju naših građana da štite svoja, samim tim i prava drugih osoba.
Na šta ste mislili kada ste rekli da „reč može da boli više nego šamar”?
Činjenica je da smo uspeli da postignemo da imamo manji broj fizičkih napada na osobe koje se razlikuju od većine. Jednako je važno da prestanemo da povređujemo jedni druge rečima. Ma koliko šamar može proizvesti bola, težina reči često je daleko bolnija i neretko duže ostaje u sećanju. Ja želim da zajedno kreiramo društvo koje će kao kodeks ponašanja usvojiti međusobno razumevanje, uvažavanje i slobodu da se ispoljimo kao ličnosti bez straha od ličnog kajanja i društvene osude. Samo tako ćemo napraviti društvo jednakih šansi za sve. A to je društvo koje želim za sve naše građane. Ja želim da zajedno kreiramo društvo koje će kao kodeks ponašanja usvojiti međusobno razumevanje, uvažavanje i slobodu da se ispoljimo kao ličnosti bez straha od ličnog kajanja i društvene osude. Samo tako ćemo napraviti društvo jednakih šansi za sve. A to je društvo koje želim za sve naše građane.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


