Politika u genima
Ulazak Aleksandra Šešelja u srpski parlament, pet dana uoči njegovog 24. rođendana, samo je učinio vidljivijim porodične ambicije lidera Srpske radikalne stranke. Dvojica starijih sinova Vojislava Šešelja, naime, već neko vreme su aktivni u politici. Najstariji, Nikola, vodi novobeogradski odbor SRS-a i član je Veća gradske opštine Novi Beograd. Aleksandar je član Predsedničkog kolegijuma SRS-a, do ulaska u Skupštinu bio je član Veća gradske opštine Zemun, a njegov izlazak na veliku scenu nagovešten je početkom juna, prilikom konsultacija kod predsednika Aleksandra Vučića o kandidatu za predsednika Vlade Srbije.
U delegaciji SRS-a bili su narodni poslanik Milovan Bojić i Aleksandar Šešelj, apsolvent na Pravnom fakultetu. Ostavka Bojića oslobodila je mesto u Skupštini za mlađeg Šešelja, koji ga je nasledio ne samo u stalnoj delegaciji u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope nego i u Odboru za zdravlje.
Šešeljevim tragom ide i Ivica Dačić, a vreme će pokazati koliko je politika zarazila njegovog sina Luku, koji se učlanio u SPS 5. jula ove godine, na dan kada je napunio 18 godina. Kaljenje mladog Luke počelo je letos, posetom omladinaca SPS-a kancelariji JS u Paraliji
Zamenica predsednika SPS-a Slavica Đukić Dejanović rekla je za jedan list početkom avgusta da je Luka „bistar i s genetskom predispozicijom, a i s visokim šansama da uči i nauči se veštinama u politici može daleko da dogura”.
Dobre predispozicije ima i Andrej, dvadesetogodišnji sin ministra energetike i potpredsednika SPS-a Aleksandra Antića, koji je za prošlogodišnje parlamentarne izbore tvitnuo ispod fotografije sa sinom: „Moj sin Andrej prvi put glasa... hmm, za koga li je moj mladi socijalista (smajli).”
Ulazak podmlatka stranačkih funkcionera u SPS ima određenu predistoriju. „Ranije nije bilo ovako i uvek smo pitali ljude u vrhu stranke: a gde su vaša deca, što nisu s nama”, kaže Đorđe Čabarkapa, predsednik Izvršnog odbora SPS-a. On objašnjava: „Nije reč o tome da neko primorava te mlade ljude da se učlane u partiju, to je svakako njihova volja i političko opredeljenje. Ali ako oni koji rukovode strankom mogu da privuku i svoju decu, ako naše članstvo i građani vide da su nam i porodice privržene partiji, to najbolje pokazuje koliko mi verujemo u snagu i budućnost SPS-a. I da nemamo rezervne položaje.”
Generacija Antićevog sina je Marko, sin lidera Nove stranke Zorana Živkovića. I on je u partiji svog oca, kao što je sin visoke funkcionerke DS-a Gordane Čomić u Demokratskoj stranci. I Marko Živković i Marko Čomić su aktivni u omladini ovih stranaka.
Politika kao porodična profesija, izvesno je, biće sve češća pojava, sa stasavanjem potomaka političara koji su obeležili prvih četvrt veka modernog višestranačja. Teško da će u savremenim demokratijama neka porodica postići ono što su Kenedijevi, koji se smatraju američkim političkim plemstvom, ali da se „politički gen” može protezati kroz generacije govore brojni primeri i u Srbiji i u svetu.
Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg potomak je norveške političke familije, a Srbiji je poznat i njegov otac Tornvald, koji je devedesetih godina prošlog veka bio izaslanik generalnog sekretara UN za bivšu Jugoslaviju.
U Grčkoj decenijama vladaju tri dinastije – Papandreu, Karamanlis i Micotakis. Baba bivšeg premijera i lidera Nove demokratije Konstantinosa Micotakisa, koji je u maju ove godine preminuo u 98. godini, bila je rođena sestra jednog od najvećih grčkih državnika Elefteriosa Venizelosa. Micotakisov sin Kirjakos je od prošle godine na čelu Nove demokratije, dok je ćerka Dora Bakojani bila prva žena na čelu grada Atine i prva ministarka spoljnih poslova.
U Francuskoj je najpoznatija politička dinastija Le Pen, koja 45 godina upravlja Nacionalnim frontom (NF). Osnivača NF Žan-Mari le Pena na čelu partije nasledila je ćerka Marin, a u usponu je i unuka Marion Marešal le Pen.
U SAD, osim brojne porodice Kenedijevih, koja je davala senatore, kongresmene, guvernere i koja je zauzimala druge važne funkcije u državi, moćni su i Bušovi, koji su dali dva predsednika, starijeg i mlađeg Džordža, a predsedničke ambicije ima i njihov sin i brat Džeb Buš. Za važnu porodicu slove i Klintonovi, a na političku scenu su stupili i Trampovi.
Političke dinastije imaju i Latinska Amerika i Azija, a iz najbližeg okruženja imamo primere Alije i Bakira Izetbegovića u BiH, kao i čuvenu porodicu Pozderac iz vremena SFRJ, čiji je izdanak i Vuk Jeremić. Oca nove Hrvatske Franju Tuđmana pokušao je da dostigne sin Miroslav, ali na izborima za trećeg predsednika te države 2009. godine nije bio uspešan. U politici je i slovenački poslanik Igor Šoltes, unuk Edvarda Kardelja, jednog od najmoćnijih i najdugovečnijih funkcionera Titove Jugoslavije.
Kod nas, uticajni su bili Tadići i Nikolići. Otac bivšeg lidera DS-a i predsednika Srbije Borisa Tadića, Ljubomir, jedan je od osnivača DS-a. Tomislav Nikolić, osnivač SNS-a, bio je predsednik Srbije, a sin Radomir je u to vreme postao (i još je) gradonačelnik njihovog rodnog Kragujevca i funkcioner SNS-a.
Politikom se ozbiljno bave otac i sin Pastor, Ištvan i Balint. Stariji je na čelu Saveza vojvođanskih Mađara i predsednik Skupštine Vojvodine, a mlađi je poslanik u republičkom parlamentu i potpredsednik SVM-a.
Narodni poslanik Balša Božović iz DS-a sin je Dragoslava Zeke Božovića, ranije poslanika DS-a, venčanog kuma Borisa Tadića.
Začetnik političke loze Krkobabić, Jovan, osnovao je Partiju ujedinjenih penzionera 2005. godine i prvi je njen predsednik. U vreme kada je on bio potpredsednik vlade, njegov sin Milan je bio zamenik gradonačelnika Beograda i njegov zamenik u PUPS-u. Kada je Jovan Krkobabić preminuo, za predsednika PUPS-a izabran je mlađi Krkobabić, a trenutno je ministar bez portfelja zadužen za regionalni razvoj i koordinaciju rada javnih preduzeća.
Sanda Rašković Ivić, narodna poslanica i bivša predsednica DSS-a, nastavlja političku delatnost svog oca akademika Jovana Raškovića, osnivača Srpske demokratske stranke u Hrvatskoj.
Olgica Batić je došla na čelo DHSS-a posle smrti svog oca Vladana, jednog od lidera DOS-a i ministra pravde u vladi Zorana Đinđića.
Potpredsednik SNS-a i šef Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marko Đurić u srodstvu je s Nikolom Pašićem, čiji je brat Đurićev pradeda po majci. A deda Marka Đurića je dr Najdan Pašić, jedan od osnivača Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
Državni sekretar MSPa Ivica Tončev nedavno je, povodom činjenice da je njegova ćerka polaznica Diplomatske akademije, za naš list rekao da „deca diplomata neretko postaju diplomate isto kao što deca oficira postaju oficiri ili deca lekara lekari – samo što diplomatija bode oči”. Moglo bi se dodati i da ponekad deca političara postaju političari, što uvek privlači pažnju, budući da je reč o jednoj od profesija koje su najizloženije javnosti.
Kakav deda, takav (pra)unuk
Prvi gradonačelnik Beograda posle 5. oktobra 2000. godine – Milan St. Protić – bio je aktivan u politici od početka devedesetih godina prošlog veka do pre nekoliko godina. Praunuk je Stojana Protića, jednog od osnivača Narodne radikalne stranke i predsednika prve vlade Kraljevine SHS, unuk Milana, koji je bio guverner centralne jugoslovenske banke pre Drugog svetskog rata, sin Stojana, novinara i zvaničnika u FIFA.
Josip Joška Broz, unuk doživotnog predsednika SFRJ Josipa Broza Tita, sada je narodni poslanik i lider Komunističke partije.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


