Na kraju, kriv Milisav
Čačak – Inženjer Milisav Obradović (68) iz Vranića kod Čačka, negdašnji šef građevinske inspekcije u ovom gradu, osuđen je da plati bivšem ministru Velimiru Iliću (67) 126.650 dinara na ime troškova postupka u izgubljenoj međusobnoj parnici. A prvim stavom iste presude Osnovnog suda u Čačku, izrečene po tužbi Obradovića protiv Ilića, odbijen je zahtev tužioca da mu ministar isplati 850.000 dinara zbog povrede časti.
– Naravno da sam očekivao ovakvu presudu – rekao je Milisav Obradović za „Politiku” i najavio žalbu Apelacionom sudu u Kragujevcu.
Iz obrazloženja presude proizlazi da su novinski izveštači iz Skupštine Srbije izmislili jednu Ilićevu izjavu i tako nasamarili Obradovića koji je pohitao da ga tuži. Da li je to baš tako raspraviće, sva je prilika, žalbeni sud u središtu Šumadije.
U tužbi koju je 1. novembra 2013. podneo Osnovnom sudu, inspektor tereti Ilića da je listu „Blic” 2. oktobra te godine dao izjavu „da Milisav Obradović, glavni građevinski inspektor Čačka, uzima pare da ne bi rušio bespravno izgrađene objekte i da tim parama finansira političku organizaciju Dveri, čiji je jedan od funkcionera njegov sin Boško”.
U tužbi se navodi:
„Tuženi je neistinite tvrdnje o tužiocu izneo 2. oktobra 2013. na internet prezentaciji dnevnih novina a 3. oktobra i u štampanom izdanju u članku na naslovnoj strani ’Teške optužbe ministra Velimira Ilića, Dveri i kriminal’, i ’Tata uzima mito za stranku sina’, i na stranama 2. i 3. ’Tema dana’ u članku pod naslovom ’Otac uzimao mito, sin trošio za Dveri’. Tekstovi su objavljeni i u štampanim glasilima ’Alo’ i ’Naše novine’.”
Tokom rasprave pred sudom, izjavu je dala i novinarka koja je tekst pisala.
„Saslušana kao svedok, Bojana Anđelić navodi da je tuženi na redovnoj sednici Skupštine Srbije za skupštinskom govornicom izjavio da ima informaciju da otac lidera jedne stranke uzima mito da ne bi rušio objekte. Zbog navedene informacije, ona i još neki novinari iz redakcije pokušali su da telefonom dobiju ministra Ilića, da bi im rekao ko je lider stranke čiji otac uzima mito, ali se Ilić nije javljao na njihove pozive...
Čiji otac uzima mito, pitala je Ilića u foajeu Skupštine u prisustvu još jedne koleginice i četvoro – petoro novinara, i dobila odgovor da je reč o ocu Boška Obradovića, ali se ne seća da li je tada pominjao i ime Boškovog oca Milisava. Misli da mu više nije postavila nijedno pitanje, da je neko od kolega pokušao da dobije objašnjenje kako je išla procedura davanja mita, ali Ilić nije odgovorio na to pitanje jer je žurio da se vrati u skupštinsku salu. Ministar Ilić navedenom prilikom 2. oktobra 2013. nije držao konferenciju za štampu niti je svedoku dao intervju, već je svedoku dao izjavu u skupštinskom foajeu”, stoji u presudi kao izjava Bojane Anđelić.
Sa druge strane, tuženi Ilić je na sudu poručio da „sa dnevnim listom ’Blic’ godinama nema saradnju i da „spornog dana nije prolazio kroz foaje Narodne skupštine, Bojanu nije video niti je zna, ista nije ni mogla da mu priđe u foajeu i traži izjavu”, napominjući da je to zbog toga što je on „štićeno lice”. Tvrdi da izjave u tri pomenuta lista nisu njegove, ističući da „nikada ništa nije izjavio za tužioca, njegovu porodicu ni sina, da ga novinari nisu zvali da kaže o kojoj se osobi radi, i da nije moguće da mu je Bojana postavila pitanje a da to pitanje i odgovor ne budu snimljeni na skupštinskoj kameri”.
Odlučujući na kraju rasprave, Slavica Karličić kao sudija pojedinac istakla je da sud „nije prihvatio iskaz svedoka Bojane koja je jedan od autora spornog teksta jer je ista neprecizna i neubedljiva u svojoj izjavi, svedok ne zna koliko je pitanja postavila tuženom, ko je bio prisutan od novinara, da li je tuženi pomenuo ime oca Boška Obradovića”. Za iskaz drugog svedoka, novinarke Nataše Latković iz iste redakcije, kaže se da ga „sud ne prihvata”.
„Ocenom navedenih dokaza sud je utvrdio da tuženi nije dao izjavu u foajeu skupštine novinaru 2. oktobra 2013. Nemoguće je da ministar nešto izjavi a da to ne bude zabeleženo skupštinskim kamerama. Sud je poklonio veru iskazu tuženog kako ministri komuniciraju sa novinarima, jer je ostavio utisak da govori istinu”, obrazložila je sudija.
Za Milisava Obradovića se u zaključku presude veli da „nije dokazao da je u foajeu Narodne Skupštine data sporna izjava, niti o tome pružio ijedan materijalni dokaz”. Odbijen je njegov zahtev da ga Ilić obešteti sa 850.000 zbog povrede ugleda, časti i prava ličnosti, ali za utehu mu ostaje dokaz službeno pribavljen tokom suđenja, odnosno izveštaj MUP – a Čačak br. 230-24140/16 od 15. juna 2016. iz kojeg proizlazi „da protiv Milisava Obradovića nije bilo nikakvih prijava u 2013. godini”.
U obrazloženju odluke, sudija daje napomenu o načinu rada novinara, ne navodeći na koje se zakonske odredbe i norme poziva: „Mediji mogu da se bave nekom temom samo ako izjavu dobiju na odgovarajući način. Novinar može tražiti izjavu ministra ili poslanika za koju smatra da je bitna za objavljivanje u medijima, ali to ne može činiti bilo gde i bilo kada.”
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


