Ahtisarijev plan za Kataloniju
Kako da katalonske stranke izađu na izbore kad je Madrid pokrajinske lidere smestio iza brave najavljujući da svrgnuti pa uhapšeni političari imaju velike izglede da nikad ne izađu iz zatvora?
Pitanje se nametnulo sa jučerašnjim saopštenjem španskog suda da članovi uklonjene pokrajinske vlade u Barseloni mogu da provedu i do dve godine u pritvoru a da im ne počne suđenje i da će odgovarati za dela za koja je zaprećena kazna od 50 godina iza rešetaka. Ako regionalni funkcioneri budu osuđeni za sve što im se stavlja na teret – dizanje pobune, podbunjivanje naroda, nepropisno trošenje državnog novca i falsifikovanje računa, ne da neće moći da se pojave na izborima koje je prestonica zakazala za 21. decembar, već verovatno neće ni dočekati da izađu iz zatvora.
U kazamatu se nalazi osmoro bivših katalonskih zvaničnika kojima nije dato pravo da se brane sa slobode, dok je jedan od nekadašnjih ministara izašao uz kauciju od 50.000 evra. Ista optužnica podignuta je i protiv doskorašnjeg katalonskog premijera Karlesa Puđdemona i četvoro njegovih saradnika koji se nalaze u Belgiji, iščekujući da vlada Marijana Rahoja zvanično izda evropsku poternicu. Posle prošlonedeljnog proglašenja katalonske nezavisnosti u parlamentu u Barseloni, Rahojeva vlada je ukinula pokrajinsku autonomiju, smenila Puđdemonovu vladu i podigla optužnice protiv njenih članova.
Hapšenja i Puđdemonovo bekstvo izazivaju različite reakcije. Prestonički ABC napada uklonjenog premijera da je „napustio svoje” jer pije kafu u Briselu dok njegovi saborci pate iza brave, dok „Mundo” sliku utamničenih zvaničnika komentariše sa: „U zatvor bez Puđdemona”. „Šta ovi ljudi hoće?”, zapitala se katalonska ARA misleći na špansku vladu čije postupke ocenjuje kao „sramotu, osvetu, nepravdu”. Aktivista koji je još ranije lišen slobode zbog organizovanja demonstracija poručio je sunarodnicima da izdrže jer Španija „nema dovoljno zatvora” za sve Katalonce i jer će se i svet 21. decembra uveriti u pobedu demokratije, prenosi „Vangvardija”.
Svet se već uverio da je iberijska kriza počela da se oseća i drugde, pre svega u Belgiji, čiju je vladu Puđdemon stavio na iskušenje. Belgijski premijer Šarl Mišel balansira između španskih zahteva da izruči Puđdemona i pritisaka koalicionih partnera, poput ministra Tea Frankena, koji je izbeglom Kataloncu ponudio politički azil. Kao član flamanske nacionalističke stranke koja ne isključuje odvajanje od Belgije, Franken sa simpatijama gleda na katalonsko osamostaljenje. Kako u vladi ima i Valonce i Flamance, unitariste i secesioniste, Mišel je poručio ministrima da bi bilo najbolje da više ne komentarišu dešavanja u Španiji.
Komentari su stigli do Skandinavije na ovonedeljnom Nordijskom savetu u Helsinkiju, odakle se oglasio i Marti Ahtisari, bivši finski predsednik i posrednik za rešavanje kosovske krize. Diplomata koji je Nobelovu nagradu za mir dobio, između ostalog, i zbog Ahtisarijevog plana za rešavanje statusa Kosova, ocenio je da su Katalonci „napravili glupost” kada su jednostrano proglasili nezavisnost, ali i da su Španci previše grubo reagovali. On je pozvao Madrid da Puđdemonu dozvoli da se vrati i učestvuje na izborima: „Potrebno je posredovanje. Ne znam da li je moguće da se uključe EU ili UN, ali ne treba da dozvolimo da se situacija otme kontroli.”
Bertel Harder, ministar kulture Danske, u kojoj se povremeno govori o otcepljenju Grenlanda i Farskih ostrva, ocenio je za „EU obzerver” da stvari „nikad ne bi ovako daleko otišle da je Katalonija u Skandinaviji”. „Odavno bismo pronašli kompromis, a to je veća samouprava za Kataloniju. Da Grenland ili Farska ostrva žele potpunu nezavisnost, imali bi je. Tada im više ne bismo slali novac, ali mogli bi imati nezavisnost, to je njihova stvar. Ovako bi trebalo da se ponašamo u modernoj Evropi”, zaključio je Harder.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


