Aca i face
Ko nije seo preko puta Aleksandra Stankovića, taj nije uspeo u životu. Ne u kafani, to je stvar ličnog afiniteta ili slučaja, već u studiju HRT-a, nedeljom u dva, gde Aca za voditeljskom stolicom sedi već 17 godina, ciničan, samouveren i narcisoidan. Ponekad podseća na novinara, ponekad na psihoterapeuta, ponekad na islednika, ponekad na isterivača đavola.
Da li je nečastivi konačno došao po najčuvenijeg hrvatskog televizijskog novinara, da mu isključi bubice kako sa sakoa, tako i iz glave i ukine mu vođenje jednočasovne emisije zbog koje su daljinski ka njemu usmeravali gledaoci iz svih zemalja bivše Juge.
Bivši bokser kojem su, osim talenta, često brojali i krvna zrnca, pronalazeći u njima previše srpskih tragova, do sada je ostajao na nogama, odnosno u fotelji i izdržavao brojne napade, ali se ovoga puta zamerio braniteljskim udrugama i desničarskim medijima. Stanković se usudio da pita i da sugeriše svom sagovorniku da se u Hrvatskoj devedesetih godina vodio – građanski rat.
Umesto da zaštiti svoju novinarsku zvezdu od nacionalističkih napada, HRT je odlučio da na poslužavniku revnosnim domoljubima servira Stankovića lično. U večernjem dnevniku je pročitano saopštenje u kojem se šefovi HRT-a ograđuju od svog asa.
U zemlji u kojoj turbo-folk pevač proustaške orijentacije Marko Perković Tompson zagrebačkim srednjoškolcima drži predavanje na temu „Vjera, ljubav i domovina”, a predsednica Kolinda Grabar Kitarović u Vukovaru nosi žute borovske čizme ili zengice, modna linija iz 1991, Aca postaje nepoželjna faca!
Stekavši dovoljnu količinu neprijatelja među personama koje je intervjuisao, sada čeka presudu histerične javnosti. Moćni lobi branitelja mu preporučuje da s Miloradom Pupovcem skokne do Srbije, ali bez povratne karte, na usijanim društvenim mrežama on je veleizdajnik, a čitava halabuka se odvija u zemlji koja je članica EU i gde u nekom od silnih poglavlja stoji kako je zagarantovana sloboda govora i pravo na nepristrasno izveštavanje.
Voditelj koji je Borisa Tadića, u vreme kada je bio predsednik Srbije, naveo da se u zagrebačkom studiju izvini Hrvatima, predavši njegovom timu pitanja unapred, a onda ih je u programu uživo zamenio i Borisa uvukao u zasedu, to nije uspeo s Emirom Kusturicom. Vešti intervjuer pokušao je da isprovocira Kustu na Mokroj Gori, ali je režiser osetio zamku, prekinuo razgovor, zaplenio mu je kasete i proglasio ga personom non grata na njegovoj mitskoj planini. Intervju s Aleksandrom Tijanićem podsećao je na meč Alija i Frejzera. Na kraju je bilo nerešeno, bez prava na revanš.
Kakva ironija! Najveći lik hrvatske televizije, kojeg su ovde optuživali da je zaboravio ko je i odakle je, može nestati s ekrana pod optužbom da je velikosrbin. Tako predvidljivo.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


