Afrički natalitet brine Evropsku uniju
Ako milioni mladih Afrikanaca ne mogu da nađu posao kod kuće, gde će ga potražiti danas i u budućnosti?
Strepeći od odgovora Evropska unija (EU) i Afrička unija (AU) danas u Abižanu organizuju peti zajednički samit s centralnom temom o budućnosti mladih na Crnom kontinentu. Uoči samita, šefica evropske diplomatije Federika Mogerini negirala je da su migracije u stvari ključna tema skupa u glavnom gradu Obale Slonovače.
„Nije ovo samit o migracijama, već o partnerstvu AU i EU, koje je mnogo obuhvatnije. Ipak, svakako ćemo gledati da združimo akcije EU i AU povodom migrantske situacije u Libiji”, naglasila je Mogerinijeva.
Kako će Evropa i Afrika združiti akcije povodom migrantske situacije u Libiji, neizvesno je nakon nedavnog otkrića pijace na kojoj se u toj urušenoj državi migranti prodaju kao robovi.
„Mere kojima EU podstiče vlasti u Libiji da spreče pokret migranata preko Sredozemlja, i zatim ih drže u užasavajućim zatvorima nehumane su”, ocenile su UN sredinom meseca.
U dvojcu Evropa–Afrika, Brisel je finansijski daleko nadmoćniji
(finansira 80 odsto budžeta AU). Ipak, bogata Evropa nema odgovor na pitanje šta da radi ako se ostvari zlokobno proročanstvo pokojnog libijskog lidera Muamera el Gadafija da će iz Afrike ka Evropi jednog dana krenuti ne hiljade, već milioni ljudi, žena i dece?
Demografske procene UN i MMF-a ukazuju upravo na takvu mogućnost.
Naime, više od 60 odsto današnjeg stanovništva Afrike mlađe je od 25 godina. Koliko 2050. godine, u Africi će živeti dva puta više ljudi nego danas. Da zaposli generacije koje pristižu, Africi će dotle (2050. godine) biti neophodno da svake godine otvori 18–20 miliona novih radnih mesta.
Koliko je to realno?
Evropa je već neko vreme svesna ovih procena i činjenice da su „balkanska” i takozvana centralno-sredozemna ruta tek prvi čin velike globalne seobe migranata.
Tim povodom je EU nedavno osnovala poseban Fond za razvojnu pomoć Africi. Pojedinačni prilozi država članica govore dovoljno o evropskoj posvećenosti izgradnji boljeg života za Afrikance u Africi. Nemačka je spomenutom fondu obećala 51 milion evra, a priložila 23 miliona. Francuska je pridodala samo tri miliona. Po 50.000 evra izdvojile su u ovu svrhu Bugarska, Litvanija, Slovenija i Letonija. Malo više (70.000 evra) dala je Mađarska, a 100.000 Rumunija. Pri svemu tome, Estonija je Fondu za Afriku usmerila više novca (1,45 miliona evra) nego Portugalija (700.000 evra), Irska (1,2 miliona) ili Poljska (1,1 miliona).
„Ako želimo da koliko god je to više moguće budemo prisutni u severnoj Africi, moraćemo da izdvojimo mnogo više novca”, zavapio je prošlog meseca Žan-Klod Junker, predsednik Evropske komisije. Uoči predstojećeg skupa u Abižanu, Evropski parlament održao je posebnu sednicu o jačanju saradnje s Afrikom.
Evropa često zaboravlja da migracije nisu samo njeno breme: u Africi živi 12 miliona prisilno raseljenih ljudi, to jest 80 odsto od ukupnog broja takve populacije na svetu, istakao je Sergej Stanišev, zvaničnik komiteta za civilne slobode u EP.
Antonio Tajani, predsednik EP, istom je prilikom predložio stvaranje Maršalovog plana za Afriku i zatražio da se u sledećem budžetu EU za razvojnu pomoć Africi izdvoji 40 milijardi evra.
Predstavnici EU u Abižan putuju sa najnovijim planom za spoljne investicije. U Briselu taj dokument već najavljuju kao „najveći investicioni plan za Afriku u istoriji”. U njemu se najavljuje mobilizacija 44 milijarde evra za investicije u pet privrednih oblasti: od energetike i malih preduzeća, do poljoprivrede i digitalne industrije i razvoja pametnih gradova.
Da li će taj evropski novac stići dovoljno brzo da spreči nove migrantske tragedije na Mediteranu ili pijaci robova u Libiji?
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


