Davno bilo u Beogradu

Baš onih dana, početkom decembra daleke 1961. godine, kada je naš veliki Ivo Andrić odleteo za Stokholm da mu uruče Nobelovu nagradu za književnost, u Beogradu je gostovala operska družina čuvenog venecijanskog Teatra Feniče, prvi put u svojoj dugoj istoriji. U njoj je bio i mladi, nepoznati tenor Lučano Pavaroti, kome je nastup na sceni Narodnog pozorišta bio i internacionalni debi. I to u jednom važnom, dobrom liku – Alfreda Žermona u Verdijevoj "Travijati".

Srećom, list "Politika" dugo traje i mnogo toga "pamti". Zato smo prelistali stranice stare gotovo pola veka, u potrazi za zapisom o prvom gostovanju u svetu tada mladog Italijana koji će jednoga dana osvojiti čitavu planetu i koja danas tuguje nakon vesti da velikog majstora visokog Ce više nema. Vidimo kako su nekoliko dana na stupcima kulture izlazili tekstovi o ovom velikom gostovanju. U onom uvodnom kaže se da je Teatro Feniče, osnovan 1792. godine, već tri puta otvarao svoju scenu beogradskim operskim pevačima koji su se predstavili slovenskim repertoarom, da im Italijani konačno uzvraćaju posetu i to "raskošno": po dva puta izvode svaku od tri opere iz nacionalnog repertoara – Pučinijeve "Boeme", Verdijevu "Travijatu" i Čimarozin "Tajni brak".

Dalje se govori o susretu gostiju i naših pevača i navode najvažnija imena onih koji su doputovali u Beograd u toj velikoj venecijanskoj operskoj "gondoli". Na spisku je i mlađani Pavaroti, a kao kuriozitet pominjemo i jedno u tom času "sedmoj sili" svakako atraktivnije ime: Rukmini Sukmvati. Ona je kći tadašnjeg indonežanskog predsednika Sukarna, koja se našoj publici predstavila kao Karolina u "Tajnom braku". Gosti s ponosom ističu da je u njihovom teatru pet Verdijevih opera imalo svetsku premijeru: "Travijata", "Rigoleto", "Atila", "Simone Bokanegra" i "Ernani". Što se "Travijate" tiče, bio je to "slavni neuspeh", godine 1853. Verdijev vršnjak Rihard Vagner umro je u Veneciji, pa su gosti najavili kako će 1963. u njihovoj kući biti u znaku 150-godišnjice rođenja dvojice velikih kompozitora i da će na repertoar staviti sve pomenute Verdijeve opere i Vagnerovu tetralogiju "Prsten Nibelunga". Da li su obećanje održali – ne znamo!

Poznati kritičar "Politike" Branko Dragutinović o svakoj operi napisao je tekst. Već naslovi dosta govore: "Sjaj operske umetnosti"("Boemi"), "Neujednačena predstava"("Travijata") i "Savršenstvo interpretacije"("Tajni brak"). Najmanje komplimenata za "Travijatu"! Pre svega zbog ocene o neuspešnom osavremenjavanju Verdijeve opere, komplikovanoj scenografiji i povremenoj indisponiranosti glavne protagonistkinje – Virđinije Ceani. O budućem operskom velikanu naš kritičar je napisao: "Talentovani mladi početnik, sa lepim glasovnim materijalom i savladanim elementima vokalne tehnike, Lučano Pavaroti, u partiji Alfreda, bio je vezan za vrh dirigentske palice i neiskusan u oživljavanju lika". Recimo i da je dirigent bio Etore Gracis.