Ispraćaj migranata iz Nemačke uz 3.000 evra
Od našeg dopisnika
Frankfurt, Hajdelberg – Dve godine otkad su Nemci paketima sa hranom dočekivali izbeglice na železničkoj stanici u Minhenu, a kancelarka i njeni ministri promovisali politiku „otvorenih vrata” za tražioce azila, nemačka kultura dobrodošlice pretvorila se u kulturu ispraćaja migranata uz novčanu nadoknadu. Nemačke vlasti sada ne samo što promovišu sve veće novčane premije za izbegle koji pristaju da se dobrovoljno vrate kući već se na izvestan način hvale time kako je broj novopridošlih tražilaca azila pao na nivo od pre izbegličke krize 2015. godine.
Prema rečima nemačkog ministra unutrašnjih poslova Tomasa de Mezijera, ove godine će u Nemačku doći najviše 200.000 tražilaca azila, što je maksimum na koji se posle izbora, kao ustupak bavarskom CSU, obavezala i kancelarka i šefica CDU Angela Merkel.
„Pretpostavljam da će ukupan broj biti manji od 200.000 migranata”, rekao je ministar za nedeljno izdanje tabloida „Bild”, bazirajući svoje mišljenje na tome da je do kraja novembra ove godine broj bio oko 173.000.
Dramatičan pad broja novopridošlih izbeglica u Nemačkoj, koji je u 2015. iznosio 890.000, a u 2016. oko 280.000, postignut je najvećim delom zahvaljujući tome što su balkanske zemlje izbeglicama blokirale prelazak granica, zatvorivši time takozvanu balkansku izbegličku rutu. Padu ovog broja je doprinelo i to što su EU i Turska postigle sporazum o vraćanju izbeglica koje su nelegalno prešle granicu, kao i pojačana aktivnost evropskih mornarica u Sredozemlju u sprečavanju migranata da se iz severne Afrike prebacuju na italijansko tlo. Time je broj tražilaca azila u Nemačkoj ove godine praktično vraćen na nivo iz 2014. godine, kad ih je bilo 202.815.
Iako je nemačkoj vladi i dalje prioritet kako da obezbedi da se ne dogodi neki novi izbeglički talas, naročito iz Afrike, ona poprilično radi na tome da se ubrzaju deportacije onih kojima je odbijen zahtev za azil, ali i da pospeši dobrovoljni povratak. U februaru je počeo i program davanja najmanje 1.200 evra svakom tražiocu azila kojem još nije obrađen zahtev, a želi da ga povuče i dobrovoljno se vrati u svoju domovinu. Onima kojima je zahtev već odbijen nudi se 800 evra ukoliko se na tu odluku ne žale sudu i odu dobrovoljno. Za dobrovoljni odlazak, porodicama od pet i više članova se na osnovnu sumu nudi se i dodatnih 500 evra za svakog člana porodice, uključujući i decu mlađu od 12 godina. Novac se nudi čak i onima koji već godinama žive u Nemačkoj sa svojevrsnom privremenom dozvolom za boravak iako nemaju uslove za azil.
Međutim, ovaj program nije dao očekivane rezultate, budući da je u prvih devet meseci ove godine iz Nemačke dobrovoljno uz neku vrstu finansijske podrške otišlo samo 25.000 ljudi, dok ih je prošle godine otišlo duplo više. Sada u Nemačkoj živi oko 300.000 ljudi koji čekaju odluku na zahtev za dobijanje azila, kao i 150.000 ljudi kojima je zahtev već odbijen. Od tog broja je 35.000 predodređeno za deportaciju, dok je 80.000 dobilo pravo da još neko vreme ostanu u Nemačkoj iako nisu dobili azil.
Sve to je očigledno podstaklo nemačku vladu da pokuša da većom sumom novca podstakne značajniji dobrovoljni odlazak, pa je porodicama ponuđeno do 3.000 evra a pojedincima do 1.000 evra. Ovaj novac isključivo je namenjen pokrivanju troškova stanarine, izgradnje ili obnove kuća i stanova, kao i kupovini kuhinje i osnovnog nameštaja ili renoviranju.
Prema rečima ministra, za ovu pomoć za stambeno zbrinjavanje migranti mogu da se prijave do kraja februara sledeće godine, a novac dobijaju kada po povratku u domovinu pošalju zahtev. De Mezijer ističe da su u prvih deset dana ovog programa dobili oko 200 prijava i da su to bili većinom državljani Rusije, Iraka i Avganistana.
Nemačka organizacija koja se bavi pravima izbeglica „Pro azil” osudila je ovu ponudu, nazvavši je nepoštenom strategijom.
„Vlada na najnedostojniji način pokušava da privuče ljude da se odreknu svojih prava”, rekao je za nemačku novinsku agenciju DPA direktor „Pro azila” Ginter Burkhart, koji je to što ova akcija traje tri meseca nazvao „rasprodajom vladavine prava, kao da je u pitanju zimska rasprodaja”.
I dok se nemačke vlasti trude da svojevrsna kultura ispraćaja ne ide uz preveliki džeparac kako ne bi privlačila ljude da dolaze u Nemačku samo zbog te novčane premije, izbeglice imaju sasvim drugačiju računicu, budući da su za dolazak do Nemačke potrošili mnogo više nego što im nemačka vlada sada nudi.
„Nisam prošao kroz osam zemalja i platio 5.000 evra da bih se vratio kući sa 2.000 evra”, kaže Ramin Mohabat, koji je prošle godine pobegao iz Avganistana. „Ni za 50.000 evra ne bih se vratio nazad, drago mi je da mogu ovde da živim u miru.”
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


