Sreda, 01.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Sa šutom bacimo pola milijarde evra godišnje

Samo u Beogradu bačenim građevinskim materijalom sa pet velikih srušenih objekata izgubili smo 40 miliona evra
Sa šutom bacimo pola milijarde evra godišnje
Рушење зграде бившег Савезног СУП-а у Београду (Фото З. Анастасијевић)

Sr­bi­ja bi, uko­li­ko poč­ne da re­ci­kli­ra gra­đe­vin­ski ot­pad i ko­ri­sti ga kao re­surs, mo­gla da ostva­ri do­bit od oko 500 mi­li­o­na evra go­di­šnje. Ušte­da bi mo­gla da bu­de ne­u­po­re­di­vo ve­ća ako bi se iz­ra­ču­na­lo ko­li­ko bi se nov­ca ma­nje ula­ga­lo u in­fra­struk­tur­ne objek­te, ako bi se ume­sto no­vog ko­ri­stio re­ci­kli­ra­ni ma­te­ri­jal. 

Ovo je za­klju­čak kon­fe­ren­ci­je „In­du­stri­ja ru­še­nja” ko­ju je u Be­o­gra­du or­ga­ni­zo­va­la Srp­ska aso­ci­ja­ci­ja za ru­še­nje, de­kon­ta­mi­na­ci­ju i re­ci­kla­žu. Gra­đe­vin­ski ma­te­ri­jal ko­ji bi se, ka­žu, pra­vil­no od­la­gao, sor­ti­rao i re­ci­kli­rao mo­gao bi da bu­de i iz­vo­zni re­surs ze­mlje, ali i mo­guć­nost za otva­ra­nje no­vih rad­nih me­sta u Sr­bi­ji. 

U Be­o­gra­du je sa­mo u po­sled­njih go­di­nu da­na sru­še­no pet ve­li­kih obje­ka­ta, me­đu ko­ji­ma i zgra­de Sa­ve­znog MUP-a, SSNO-a u Ne­ma­nji­noj i ame­rič­ke am­ba­sa­de.

– Ako je po kva­dra­tu sa­mo ovih obje­ka­ta bi­lo dva ku­bi­ka šu­ta, ra­ču­ni­ca po­ka­zu­je da je sa te tri lo­ka­ci­je uklo­nje­no oko dva mi­li­o­na ku­bi­ka gra­đe­vin­skog ot­pa­da. Bu­du­ći da se po sva­kom ku­bi­ku re­ci­kla­žom mo­že iz­vu­ći mi­ni­mum 20 evra vre­dan no­vi ma­te­ri­jal, sa ovim gra­đe­vin­skim ot­pa­dom ba­če­no je vi­še od 40 mi­li­o­na evra – ka­že za „Po­li­ti­ku” De­jan Bo­jo­vić, pred­sed­nik ove aso­ci­ja­ci­je i pi­ta za­što Sr­bi­ja, kao ze­mlja ko­ja je do osam­de­se­tih go­di­na pro­šlog ve­ka ima­la ure­đen si­stem od­la­ga­nja i upra­vlja­nja ot­pa­dom, da­nas ola­ko od­ba­cu­je ovaj ne­is­ko­ri­šće­ni re­surs. 

Pro­ce­nju­je se da u Sr­bi­ji go­di­šnje na­sta­je oko mi­li­on to­na gra­đe­vin­skog ot­pa­da i ot­pa­da od ru­še­nja. Pre­ma va­že­ćim pro­pi­si­ma on za­vr­ša­va na de­po­ni­ja­ma ko­mu­nal­nog ot­pa­da iako se po­no­vo mo­že upo­tre­bi­ti i do 80 od­sto šu­ta i dru­gog gra­đe­vin­skog ot­pa­da. Evrop­ski pro­sek po­ka­zu­je da je u no­vo­i­zgra­đe­nim objek­ti­ma oko 10 od­sto re­ci­kli­ra­nog ma­te­ri­ja­la, dok je u Ame­ri­ci znat­no vi­še. 

– U ovom tre­nut­ku ima­mo oko če­ti­ri hi­lja­de di­vljih sme­tli­šta pre­pu­nih gra­đe­vin­skog ma­te­ri­ja­la. Da­le­ko smo od Fin­ske ko­ja, na pri­mer, re­ci­kli­ra oko 97 od­sto gra­đe­vin­skog ma­te­ri­ja­la, Dan­ska vi­še od 90 od­sto, a Bel­gi­ja, En­gle­ska i Ne­mač­ka oko 70 pro­ce­na­ta. Me­đu­tim, ze­mlja smo u iz­grad­nji i bi­lo bi lo­gič­no da ko­ri­sti­mo ovaj re­surs i ostva­ri­mo znat­ne ušte­de – na­vo­di Bo­jo­vić. 

Re­ci­kla­ža gra­đe­vin­skog ot­pa­da je, ob­ja­šnja­va, u na­šoj ze­mlji za­ne­mar­lji­va i re­ci­kli­ra se sa­mo as­falt. Bo­jo­vić ka­že da smo do osam­de­se­tih go­di­na pro­šlog ve­ka ima­li ure­đen si­stem od­la­ga­nja i upra­vlja­nja ot­pa­dom, ali da se to ka­sni­je iz­gu­bi­lo. 

– Zna­njem i struč­no­šću ka­dro­va u Sr­bi­ji mo­že­mo po­no­vo da vra­ti­mo te po­zi­ci­je sa­mo uko­li­ko usvo­ji­mo no­va pra­vi­la i pro­me­ni­mo pro­pi­se. Ti­me bi­smo do­bi­li ve­ći po­ten­ci­jal na­ših gra­đe­vin­skih fir­mi, in­du­stri­je u pro­iz­vod­nji ma­te­ri­ja­la, ali i br­že iz­grad­nje u ve­li­kim po­slo­vi­ma ko­ji ko­šta­ju mno­go – ob­ja­šnja­va naš sa­go­vor­nik.

Go­ran Ro­dić, pot­pred­sed­nik Gra­đe­vin­ske ko­mo­re Sr­bi­je ka­že da su se oni ovim pro­ble­mom ba­vi­li još pre 15 go­di­na i uka­zi­va­li na to ka­ko bi­smo mo­gli pro­fi­ti­ra­ti od gra­đe­vin­skog ot­pa­da, me­đu­tim do da­nas se ni­šta ni­je pro­me­ni­lo. Po­ten­ci­ja­li su ve­li­ki, me­đu­tim da bi se i dr­ža­va uklju­či­la u ova­kvu ini­ci­ja­ti­vu, po­treb­no je, ob­ja­šnja­va, da se pre sve­ga uklju­či stru­ka i da ja­sne smer­ni­ce. 

– Sve je po­če­lo od to­ga ka­da smo, uz po­moć struč­nih in­sti­tu­ci­ja, raz­ma­tra­li ka­ko bi­smo mo­gli da is­ko­ri­sti­mo oko 600 mi­li­o­na to­na mu­lja ko­ji bi tre­ba­lo iz­va­di­ti iz Đer­da­pa. To je ko­li­či­na ko­ja bi bi­la ve­ća od Ava­le. Bu­du­ći da je to po­sao ko­ji nas sva­ka­ko če­ka, tre­ba­lo bi na vre­me raz­mi­šlja­ti ka­ko da to ura­di­mo. Po­sle smo se ba­vi­li i pi­ta­njem re­ci­kla­že ot­pa­da i na­vo­di­li pri­mer Polj­ske ko­ja je sa na­ma po­de­li­la is­ku­stva u ko­ri­šće­nju gra­đe­vin­skog ot­pa­da u iz­grad­nji no­vih obje­ka­ta – na­vo­di Ro­dić i na­ja­vlju­je da će ova ko­mo­ra usko­ro iza­ći sa kon­kret­nom ini­ci­ja­ti­vom. 

I on ka­že da je ogrom­na šte­ta što na ovaj na­čin ba­ca­mo ne sto­ti­ne hi­lja­da ne­go mi­li­jar­de evra. Pri­me­ra je u Sr­bi­ji mno­go. A je­dan od po­zi­tiv­nih je slu­čaj tor­nja na Ava­li ko­ji je sru­šen u bom­bar­do­va­nju 1999. go­di­ne. 

– Ka­da smo po­no­vo po­di­za­li Aval­ski to­ranj, tre­ba­lo je naj­pre raš­či­sti­ti lo­ka­ci­ju. Ra­ču­na­li smo ko­li­ko bi nas ko­šta­lo ukla­nja­nje šu­ta, ko­li­ki bi bi­li tro­ško­vi na pu­tu ko­ji bi si­gur­no bio uni­šten. Na kra­ju je ra­ču­ni­ca po­ka­za­la da je bo­lje da is­ko­ri­sti­mo po­sto­je­ći ma­te­ri­jal. Fir­ma ko­ja je to ra­di­la odvo­ji­la je be­ton od ar­ma­tu­re, sa­mle­la ga i po­no­vo is­ko­ri­sti­la u iz­grad­nji. Gvo­žđe je tran­spor­to­va­no i pre­to­plje­no. Da ne go­vo­ri­mo o to­me ko­li­ko je ovim po­te­zom ura­đe­no na za­šti­ti ži­vot­ne sre­di­ne. Isto to mo­glo bi da se ura­di i sa na­pu­šte­nim fa­bri­ka­ma u Sr­bi­ji – ka­že Go­ran Ro­dić za „Po­li­ti­ku”. 

Ure­đe­nja ove obla­sti i za­šti­ta ži­vot­ne sre­di­ne je, da pod­se­ti­mo, i jed­na od oba­ve­za u pro­ce­su pri­stu­pa­nja EU. Hr­vat­ska i Grč­ka i da­lje pla­ća­ju vi­so­ke ka­zne jer ni­su re­ši­le ovaj pro­blem i po­sle ula­ska u EU.

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Bogdan
Dobro je da uopste postoji neko ko ume da sagleda potencijale i mogucnosti reciklaze! Reciklaza je zapravo veoma ozbiljan posao gde se okrecu milijarde €ura! Skandinavske zemlje uvoze odpad iz evrope, za svoje energetske potrebe, Kina je odavno prestala da zida koristeci "mrtav" materijal ( pre svega beton!) naravno, beton se i dalje koristi, ali u minimalnim razmerama, kako bi se buducim generacijama ostavilo sto vise materijala koji mogu da se recikliraju ( uglavnom gvozdje i celik!)! Koriscenjem novih metoda gradnje, Kinezi su u stanju da podignu zgradu od 12 spratova za sedam dana ( 7 dana!!!) a ono sto je zaista najbolje u tome je da, nakon 20-50god, kada dodje vreme da se zgrada rusi, njima ostaje gotovo 85% materijala koji mogu da se pretope i ponovo koriste za novu gradnju, sto je sa strane ekonomije, zdrave zivotne okoline i rentabilnosti od neprocenjivog znacaja! Gradjevinski odpad je ono o cemu se ovde govori, Sut (шут) je mrtav i stetan materijal i ne koristi nicemu!!!

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.