Umetnost koja je procvetala u seobama
Seobe Srba na sever, u Ugarsku, u Gornju zemlju, za sobom su ostavile pravoslavne hramove upečatljive lepote, koja kao da je prkosila najvećim teškoćama. Crkve u Sentandreji, Budimpešti, Jegri, manastiru Srpskom Kovinu, manastiru Grabovcu, Stonom Beogradu, Baji, Segedinu, svedoče o kulturnom i umetničkom životu našeg naroda, o baroknim zadužbinama koje je u bogato ilustrovanoj i luksuzno povezanoj monografiji „Pomeni davnih seoba, znamenja srpske povesnice” (Pravoslavna reč) ovekovečio akademik Dinko Davidov. Davidov zapaža da je duhovni uspon srpskog naroda u Gornjoj zemlji zatim nastavljen i u spisateljstvu, u knjigama štampanim u Tipografiji peštanskog Univerziteta u Budimu, posebno u vreme osnivanja Matice srpske u Pešti.
– Sve je nastajalo blagodareći seobama. Ovaj spis je prilog tom prisećanju na vreme koje nije izgubljeno, kao što ni srpsko prisustvo u ovim krajevima nije bilo uzaludno. Ostala je baština kao najlepše svedočanstvo, ukrašeno delima nezaboravnih likova srpske književnosti i umetnosti – piše Dinko Davidov.
Crkvena umetnost fruškogorskih manastira zauzima posebno mesto u ovom delu, ali je opisano i njihovo stradanje u vreme Nezavisne Države Hrvatske. Manastir Krušedol bio je sedište obnovljene Beogradsko-sremske mitropolije, postavši ujedno i porodični mauzolej Brankovića.
–Tek osnivanjem Krušedola i potonjih manastira, Srem je zapravo postao zemlja despotova, deo Raške. Na taj način je manastiru Krušedolu određena misija najodgovornijeg prenosioca, uistinu nastavljača srpskih tradicija i duhovnosti u Sremu – piše Dinko Davidov, koji u ovom delu prati i sudbine zografa, ikonopisaca, te puteve srpskog ikonoslikarstva 18. stoleća.
Po Davidovićevim rečima, srpsko poznovizantijsko slikarstvo doživelo je na prostoru Karlovačke mitropolije svoje najpoznije godine, a novije, predbarokno, na zografskim ikonama, ispoljilo je svoju mladost. Da upravo zografske ikone predstavljaju verodostojne kulturnoistorijske spomenike i umetnička dela koja su uvek savremena. Te ikone bile su i potreba raseljenog naroda, jer su po nalogu patrijarha Arsenija III Čarnojevića i najmanje srpske naseobine imale crkvice sagrađene makar i od brvana, a njima su bile potrebne oltarske ikone. Prema podacima Karlovačke mitropolije, prema popisu iz 1733. godine, u 110 crkava sremske arhidijeceze bilo je 2.297 ikona, prema čemu se zaključuje da ih je u čitavoj Karlovačkoj mitropoliji bilo bar deset hiljada.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


