Subota, 04.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Umetnost koja je procvetala u seobama

Umetnost koja je procvetala u seobama
Не­по­зна­ти зо­граф, Исус Хри­стос, (око 1730) – де­таљ

Se­o­be Sr­ba na se­ver, u Ugar­sku, u Gor­nju ze­mlju, za so­bom su osta­vi­le pra­vo­slav­ne hra­mo­ve upe­ča­tlji­ve le­po­te, ko­ja kao da je pr­ko­si­la naj­ve­ćim te­ško­ća­ma. Cr­kve u Sen­tan­dre­ji, Bu­dim­pe­šti, Je­gri, ma­na­sti­ru Srp­skom Ko­vi­nu, ma­na­sti­ru Gra­bov­cu, Sto­nom Be­o­gra­du, Ba­ji, Se­ge­di­nu, sve­do­če o kul­tur­nom i umet­nič­kom ži­vo­tu na­šeg na­ro­da, o ba­rok­nim za­du­žbi­na­ma ko­je je u bo­ga­to ilu­stro­va­noj i luk­su­zno po­ve­za­noj mo­no­gra­fi­ji „Po­me­ni dav­nih se­o­ba, zna­me­nja srp­ske po­ve­sni­ce” (Pra­vo­slav­na reč) ove­ko­ve­čio aka­de­mik Din­ko Da­vi­dov. Da­vi­dov za­pa­ža da je du­hov­ni uspon srp­skog na­ro­da u Gor­njoj ze­mlji za­tim na­sta­vljen i u spi­sa­telj­stvu, u knji­ga­ma štam­pa­nim u Ti­po­gra­fi­ji pe­štan­skog Uni­ver­zi­te­ta u Bu­di­mu, po­seb­no u vre­me osni­va­nja Ma­ti­ce srp­ske u Pe­šti. 

– Sve je na­sta­ja­lo bla­go­da­re­ći se­o­ba­ma. Ovaj spis je pri­log tom pri­se­ća­nju na vre­me ko­je ni­je iz­gu­blje­no, kao što ni srp­sko pri­su­stvo u ovim kra­je­vi­ma ni­je bi­lo uza­lud­no. Osta­la je ba­šti­na kao naj­lep­še sve­do­čan­stvo, ukra­še­no de­li­ma ne­za­bo­rav­nih li­ko­va srp­ske knji­žev­no­sti i umet­no­sti – pi­še Din­ko Da­vi­dov. 

Cr­kve­na umet­nost fru­ško­gor­skih ma­na­sti­ra za­u­zi­ma po­seb­no me­sto u ovom de­lu, ali je opi­sa­no i nji­ho­vo stra­da­nje u vre­me Ne­za­vi­sne Dr­ža­ve Hr­vat­ske. Ma­na­stir Kru­še­dol bio je se­di­šte ob­no­vlje­ne Be­o­grad­sko-srem­ske mi­tro­po­li­je, po­stav­ši ujed­no i po­ro­dič­ni ma­u­zo­lej Bran­ko­vi­ća.

–Tek osni­va­njem Kru­še­do­la i po­to­njih ma­na­sti­ra, Srem je za­pra­vo po­stao ze­mlja de­spo­to­va, deo Ra­ške. Na taj na­čin je ma­na­sti­ru Kru­še­do­lu od­re­đe­na mi­si­ja naj­od­go­vor­ni­jeg pre­no­si­o­ca, uisti­nu na­sta­vlja­ča srp­skih tra­di­ci­ja i du­hov­no­sti u Sre­mu – pi­še Din­ko Da­vi­dov, ko­ji u ovom de­lu pra­ti i sud­bi­ne zo­gra­fa, iko­no­pi­sa­ca, te pu­te­ve srp­skog iko­no­sli­kar­stva 18. sto­le­ća. 

Po Da­vi­do­vi­će­vim re­či­ma, srp­sko po­zno­vi­zan­tij­sko sli­kar­stvo do­ži­ve­lo je na pro­sto­ru Kar­lo­vač­ke mi­tro­po­li­je svo­je naj­po­zni­je go­di­ne, a no­vi­je, pred­ba­rok­no, na zo­graf­skim iko­na­ma, is­po­lji­lo je svo­ju mla­dost. Da upra­vo zo­graf­ske iko­ne pred­sta­vlja­ju ve­ro­do­stoj­ne kul­tur­no­i­sto­rij­ske spo­me­ni­ke i umet­nič­ka de­la ko­ja su uvek sa­vre­me­na. Te iko­ne bi­le su i po­tre­ba ra­se­lje­nog na­ro­da, jer su po na­lo­gu pa­tri­jar­ha Ar­se­ni­ja III Čar­no­je­vi­ća i naj­ma­nje srp­ske na­se­o­bi­ne ima­le cr­kvi­ce sa­gra­đe­ne ma­kar i od br­va­na, a nji­ma su bi­le po­treb­ne ol­tar­ske iko­ne. Pre­ma po­da­ci­ma Kar­lo­vač­ke mi­tro­po­li­je, pre­ma po­pi­su iz 1733. go­di­ne, u 110 cr­ka­va srem­ske ar­hi­di­je­ce­ze bi­lo je 2.297 iko­na, pre­ma če­mu se za­klju­ču­je da ih je u či­ta­voj Kar­lo­vač­koj mi­tro­po­li­ji bi­lo bar de­set hi­lja­da.

Komentari3
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Милан Топалов
ИСТОРИЈА "ПО СЕЋАЊУ" Након, што ми је наш поп СПЦО Српски Елемир, показао једну свеску, из које ми је читао "порекла" појединих породица-одакле су дошли, отишао сам у Архив Града Зрењанина, где сам, од стручног лица, добио одговор, да су то попови писали "по сећању", 1911.!!! Поздрав из Баната!
Radomir Istoricar i Geograf
Ova prica je samo mit popova koji ne poznaju nasu istoriju, jer nije nikada napisana. Ta davna vremena ne pripadaju Keltskim Srbima jer su se oni u istoriji pojavili tek 1878 godine na Berlinskom Kongresu. Znaci, cela prica je izmisljena od donih popova po bogomoljama pravoslavlja.
Zoran Matejić
Mislim da ste jedino u pravu da SRPSKA ISTORIJA NIJE NIKADA NAPISANA. Po meni, jos dugo ce nas narod morati da luta, sve dok ne dobije svoju, definitivnu i istinitu istoriju, od SRPSKIH ISTORICARA NAUCNIKA!

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.