Ponedeljak, 08.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Zavisnost od kompjuterskih igrica – nova bolest

Svetska zdravstvena organizacija od ove godine u svoju klasifikaciju uvršćuje i problem onih koji sedenju pred ekranom daju prioritet nad školovanjem, radom, ishranom pa čak i spavanjem
Zavisnost od kompjuterskih igrica – nova bolest
(Фото Пиксабеј)

Svet­ska zdrav­stve­na or­ga­ni­za­ci­ja kla­si­fi­ko­va­la je za­vi­snost od kom­pju­ter­skih iga­ra kao bo­lest, a ova za­vi­snost bi­će uklju­če­na u je­da­na­e­sto iz­da­nje „Me­đu­na­rod­ne kla­si­fi­ka­ci­je bo­le­sti” ko­je će bi­ti ob­ja­vlje­no sre­di­nom ove go­di­ne. Ka­ko is­ti­ču struč­nja­ci SZO, za­vi­snost od kom­pju­ter­skih iga­ra zna­či da­va­nje pri­o­ri­te­ta igra­nju igri­ca na šte­tu dru­gih aspe­ka­ta ži­vo­ta, kao što su is­hra­na, spa­va­nje, ško­lo­va­nje ili rad, a ova bo­lest za­vi­sno­sti naj­vi­še po­ga­đa mla­de mu­škar­ce. 

Psi­hi­ja­tri ko­ji se ba­ve bo­le­sti­ma za­vi­sno­sti već go­di­na­ma upo­zo­ra­va­ju da ra­ste broj oso­ba ko­je vi­še vre­me­na pro­vo­de u vir­tu­el­nom ume­sto u re­al­nom sve­tu a po­da­ci iz­ve­de­ni iz stu­di­je „Bi­he­vi­o­ral­ne za­vi­sno­sti u Sr­bi­ji”, ko­ja je ra­đe­na na re­pre­zen­ta­tiv­nom uzor­ku od 3.000 is­pi­ta­ni­ka od 2013. do 2015. go­di­ne, po­ka­za­la je da je 1,8 od­sto na­ših su­gra­đa­na za­vi­sno od vi­deo-igri­ca.

Mi­lan Ra­do­va­no­vić, spe­ci­jal­ni pe­da­gog i di­rek­tor De­fek­to­lo­škog sa­ve­to­va­li­šta „En­te­ra”, u ko­me se le­če za­vi­sni­ci od vi­deo-igri­ca, is­ti­če da se sa­vre­me­na de­ca vi­še igra­ju ta­ble­ti­ma i „pa­met­nim” te­le­fo­ni­ma ne­go igrač­ka­ma i na­gla­ša­va da ra­ste broj ma­li­ša­na ko­ji­ma je mo­bil­ni te­le­fon po­stao za­me­na za lop­tu, igru i – vr­šnja­ke. Kraj po­lu­go­di­šta ili škol­ske go­di­ne je­ste pe­ri­od ka­da se te­le­fon ovog sa­ve­to­va­li­šta „usi­ja” od po­zi­va ro­di­te­lja ko­ji shva­te ka­kve po­sle­di­ce po škol­ski uspeh osta­vlja vi­še­sat­no „ble­ja­nje” na ne­tu i igra­nje vi­deo-igri­ca te od struč­nja­ka ko­ji ra­de u ovom sa­ve­to­va­li­štu tra­že da de­te bar na me­sec da­na „iz­le­če” od ove za­vi­sno­sti ka­ko bi po­pra­vi­lo oce­ne u ško­li. Naj­ve­ći broj oso­ba ko­ji se obra­ća za po­moć pri­pa­da sta­ro­snoj gru­pi od 13 do 23 go­di­ne, a ve­ći­na je za­vi­sna od vi­deo-igri­ca. 

– Za­vi­snost se ne de­fi­ni­še bro­jem sa­ti pro­ve­de­nim u igra­nju igri­ce već kon­stant­nim po­ve­ća­njem bro­ja sa­ti i či­nje­ni­com da osta­le ak­tiv­no­sti kao što su ško­la, sport i dru­že­nje sa vr­šnja­ci­ma „stra­da­ju” zbog igra­nja igri­ca. Ro­di­te­lji­ma obič­no za­zvo­ni alarm za uz­bu­nu ka­da shva­te da de­te ozbilj­no po­su­sta­je u ško­li, a ma­nje su za­bri­nu­ti zbog či­nje­ni­ce da su de­ca po­sta­la pre­ko­mer­no go­ja­zna i ble­da kao kr­pe, jer sun­ce ne vi­de go­to­vo ni­ka­da. Me­đu­tim, za­ni­mlji­vo je da će vr­šnja­ci bo­lje i pre­ci­zni­je od po­ro­di­ce di­jag­no­sti­ko­va­ti za­vi­snost kod svo­jih dru­ga­ra – oni ih zo­vu „no­u­laj­fe­ri” to jest oso­be ko­je ne­ma­ju ži­vot – is­ti­če Mi­lan Ra­do­va­no­vić.

Naš sa­go­vor­nik is­ti­če da pra­vi za­vi­sni­ci od igri­ca sve bud­no vre­me pro­vo­de uz kom­pju­ter, a ka­da po­ku­ša­te da im ob­ja­sni­te ka­ko je to „sa­mo igra”, oni od­go­vo­re da vi­deo-igri­ce ima­ju na­grad­ni fond od 25 mi­li­o­na evra – pro­fe­si­o­nal­ni gej­me­ri su lju­di ko­ji na jed­nom tur­ni­ru za­ra­đu­ju ko­li­ko i No­vak Đo­ko­vić na gren sle­mu. Na­ža­lost, ili na sre­ću, tek sva­ki sto­ti gej­mer za­ra­di ne­ke ozbilj­ni­je pa­re. Me­đu­tim, ogro­man no­vac ko­ji se vr­ti u in­du­stri­ji vi­deo-igri­ca pred­sta­vlja ozbi­ljan mo­tiv klin­ci­ma da se tak­mi­če. 

– Mla­da oso­ba ko­ja de­set sa­ti dnev­no igra vi­deo-igri­ce is­cr­plje­na je kao da je de­set sa­ti bi­la na tre­nin­gu, ali do­dat­ni pro­blem pred­sta­vlja či­nje­ni­ca da se ona ni­je ba­vi­la fi­zič­kom ak­tiv­no­šću, već je sa­ti­ma bi­la pri­ko­va­na uz ekran i ve­ro­vat­no uzi­ma­la go­mi­lu gric­ka­li­ca i ener­get­skih na­pi­ta­ka. Osim škol­skog uspe­ha, stra­da i emo­tiv­ni i so­ci­jal­ni ži­vot ti­nej­dže­ra – oni ne­ma­ju ni de­voj­ke, ni dru­ga­re i ne ba­ve se spor­tom – upo­zo­ra­va Mi­lan Ra­do­va­no­vić. 

Od pri­me­ću­je da broj za­vi­sni­ka od vi­deo-igri­ca ra­ste ot­ka­da su na tr­ži­šte iz­ba­če­ni an­dro­id te­le­fo­ni i ob­ja­šnja­va da je za igra­nje ne­ka­da bio po­tre­ban kom­pju­ter. Ro­di­te­lji su ta­da ima­li ve­ću kon­tro­lu nad deč­jim po­na­ša­njem jer su kom­pju­ter jed­no­stav­no mo­gli da iz­ne­su iz so­be ili da ga is­klju­če iz stru­je. Da­nas se de­te svu­gde kre­će sa te­le­fo­nom i ne­mo­gu­će je kon­tro­li­sa­ti šta de­te ra­di na te­le­fo­nu – čak i ka­da ode na „spa­va­nje”, ono igra igri­cu is­pod jor­ga­na. 

Dr Mi­ra Ko­va­če­vić, di­rek­tor­ka Spe­ci­jal­ne bol­ni­ce za bo­le­sti za­vi­sno­sti is­ti­če da ne­ma pu­no ovih pa­ci­je­na­ta, jer za­vi­sni­ci od vi­deo-igri­ca iz­be­ga­va­ju da do­đu u bol­ni­cu u ko­joj se le­če nar­ko­ma­ni i al­ko­ho­li­ča­ri. Dru­gi raz­log je taj što se za­vi­snost od igri­ca još uvek ne pre­po­zna­je kao bo­lest za­vi­sno­sti, iako ima iste ka­rak­te­ri­sti­ke kao i sve dru­ge za­vi­sno­sti.

– Za­vi­sni­ci od vi­deo-igri­ca su mla­di, bo­lje sto­je­ći i obra­zo­va­ni lju­di, ali sva­ko mo­že da raz­vi­je za­vi­snost jer se osnov­ne ve­šti­ne neo­p­hod­ne za igra­nje igri­ca br­zo sa­vla­da­ju. Ono što za­bri­nja­va je­su re­zul­ta­ti ne­dav­ne stu­di­je ko­ji go­vo­re o to­me da oni ko­ji igra­ju agre­siv­ne vi­deo-igri­ce vre­me­nom otu­pe na vir­tu­el­no na­si­lje pa po­sta­ju rav­no­du­šni na re­al­no na­si­lje – za­klju­ču­je dok­tor­ka Ko­va­če­vić. 

Komentari4
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Jagoda
Itekako crno sto vise vremena od malena na nebulozama to prazniji mozak za zdravo razmisljanje o posledicama razmislite sami a vide se svugde oko vas .
Petar V. Terzic
U nemilosrdnoj informativnoj eri zatocenici smo haosa izazovnih informacija svake vrste. U tom opstem galimatijasu narocito moraju biti oprezni i odgovorni roditelji dece koja su stalno "na kompjuteru". Ukoliko se ne ispostuju sledeci principi, deca ce postati zavisnici i tada ce biti nuzna pomoc psihoterapeuta. Naime, roditelji moraju znati: a/ postaviti svojoj deci "digitalnu granicu" od 90 minuta, b/ kontrolisiti upotrebu mobilnog telefona i c/ terati decu u spoljasnji svet. S druge strane, dobro i zlo su u stalnoj borbi. Ma koliko virtuelni svet predstavljao bekstvo od objektivne stvarnosti, ipak, ako se kompjuter racionalno koristi, nije "djavo tako crn kako izgleda". Naime, ma koliko stvara iluziju uzivanja, sto neumereno koriscenje u krajnjem slucaju povlaci zavisnost, roditelji dece "na kompjuteru" treba da znaju da deca - boraveci u svetu maste - razvijaju svoju radoznalost, motivaciju i kreativnost, sto potvrdjuje Ajnstajnov zakljucak: "Imaginacija je vaznija od znanja".
Branislav
Bihevioralno!? Postovani zdravstveni radnici imaju los rukopris, a ni recnik im nije bolji. Behaviour = ponasanje, vladanje Lako je i udobno "nabudziti" izraz koji ni sami ne razumete. Vratio bi ja vas nazad u skolske klupe. Kod inzenjera postoji "technical writer", osoba koja vodi racuna da tehnicka papirologija sasrzi jasno i jezgrovito izrazavanje. Jasno i jezgrovito izrazavanje doprinosi laksem shvatanju i prihvatanju teskog gradiva, izbegavanju nedoumica. Cini mi se da je ova oblast potpuno zanemarena u cenjenom medicinskom obrazovanju u Srbiji.
Милош Лазић
Не кривите новинарку. "Бихевиоралне зависности у Србији" је назив стручне студије, а не "паметовање" ауторке текста.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.