Zavisnost od kompjuterskih igrica – nova bolest
Svetska zdravstvena organizacija klasifikovala je zavisnost od kompjuterskih igara kao bolest, a ova zavisnost biće uključena u jedanaesto izdanje „Međunarodne klasifikacije bolesti” koje će biti objavljeno sredinom ove godine. Kako ističu stručnjaci SZO, zavisnost od kompjuterskih igara znači davanje prioriteta igranju igrica na štetu drugih aspekata života, kao što su ishrana, spavanje, školovanje ili rad, a ova bolest zavisnosti najviše pogađa mlade muškarce.
Psihijatri koji se bave bolestima zavisnosti već godinama upozoravaju da raste broj osoba koje više vremena provode u virtuelnom umesto u realnom svetu a podaci izvedeni iz studije „Bihevioralne zavisnosti u Srbiji”, koja je rađena na reprezentativnom uzorku od 3.000 ispitanika od 2013. do 2015. godine, pokazala je da je 1,8 odsto naših sugrađana zavisno od video-igrica.
Milan Radovanović, specijalni pedagog i direktor Defektološkog savetovališta „Entera”, u kome se leče zavisnici od video-igrica, ističe da se savremena deca više igraju tabletima i „pametnim” telefonima nego igračkama i naglašava da raste broj mališana kojima je mobilni telefon postao zamena za loptu, igru i – vršnjake. Kraj polugodišta ili školske godine jeste period kada se telefon ovog savetovališta „usija” od poziva roditelja koji shvate kakve posledice po školski uspeh ostavlja višesatno „blejanje” na netu i igranje video-igrica te od stručnjaka koji rade u ovom savetovalištu traže da dete bar na mesec dana „izleče” od ove zavisnosti kako bi popravilo ocene u školi. Najveći broj osoba koji se obraća za pomoć pripada starosnoj grupi od 13 do 23 godine, a većina je zavisna od video-igrica.
– Zavisnost se ne definiše brojem sati provedenim u igranju igrice već konstantnim povećanjem broja sati i činjenicom da ostale aktivnosti kao što su škola, sport i druženje sa vršnjacima „stradaju” zbog igranja igrica. Roditeljima obično zazvoni alarm za uzbunu kada shvate da dete ozbiljno posustaje u školi, a manje su zabrinuti zbog činjenice da su deca postala prekomerno gojazna i bleda kao krpe, jer sunce ne vide gotovo nikada. Međutim, zanimljivo je da će vršnjaci bolje i preciznije od porodice dijagnostikovati zavisnost kod svojih drugara – oni ih zovu „noulajferi” to jest osobe koje nemaju život – ističe Milan Radovanović.
Naš sagovornik ističe da pravi zavisnici od igrica sve budno vreme provode uz kompjuter, a kada pokušate da im objasnite kako je to „samo igra”, oni odgovore da video-igrice imaju nagradni fond od 25 miliona evra – profesionalni gejmeri su ljudi koji na jednom turniru zarađuju koliko i Novak Đoković na gren slemu. Nažalost, ili na sreću, tek svaki stoti gejmer zaradi neke ozbiljnije pare. Međutim, ogroman novac koji se vrti u industriji video-igrica predstavlja ozbiljan motiv klincima da se takmiče.
– Mlada osoba koja deset sati dnevno igra video-igrice iscrpljena je kao da je deset sati bila na treningu, ali dodatni problem predstavlja činjenica da se ona nije bavila fizičkom aktivnošću, već je satima bila prikovana uz ekran i verovatno uzimala gomilu grickalica i energetskih napitaka. Osim školskog uspeha, strada i emotivni i socijalni život tinejdžera – oni nemaju ni devojke, ni drugare i ne bave se sportom – upozorava Milan Radovanović.
Od primećuje da broj zavisnika od video-igrica raste otkada su na tržište izbačeni android telefoni i objašnjava da je za igranje nekada bio potreban kompjuter. Roditelji su tada imali veću kontrolu nad dečjim ponašanjem jer su kompjuter jednostavno mogli da iznesu iz sobe ili da ga isključe iz struje. Danas se dete svugde kreće sa telefonom i nemoguće je kontrolisati šta dete radi na telefonu – čak i kada ode na „spavanje”, ono igra igricu ispod jorgana.
Dr Mira Kovačević, direktorka Specijalne bolnice za bolesti zavisnosti ističe da nema puno ovih pacijenata, jer zavisnici od video-igrica izbegavaju da dođu u bolnicu u kojoj se leče narkomani i alkoholičari. Drugi razlog je taj što se zavisnost od igrica još uvek ne prepoznaje kao bolest zavisnosti, iako ima iste karakteristike kao i sve druge zavisnosti.
– Zavisnici od video-igrica su mladi, bolje stojeći i obrazovani ljudi, ali svako može da razvije zavisnost jer se osnovne veštine neophodne za igranje igrica brzo savladaju. Ono što zabrinjava jesu rezultati nedavne studije koji govore o tome da oni koji igraju agresivne video-igrice vremenom otupe na virtuelno nasilje pa postaju ravnodušni na realno nasilje – zaključuje doktorka Kovačević.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


