Utorak, 30.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Širi se lepeza nejednakosti

Privatni biznismeni čine sloj najbogatijih u Srbiji, u srednjem višem sloju su političari, stručnjaci u boljestojećim firmama i preduzetnici, a najbrojnija je grupacija onih čiji položaj označavamo kao niži srednji (42 odsto) i koji zadovoljavaju svoje osnovne životne potrebe (ishrana, stanovanje, odeća), ali ništa više od toga
Širi se lepeza nejednakosti
Најбогатији могу да приуште све што пожеле (Фотографије А. Васиљевић)
Најнижи слој се свакодневно бори да задовољи основне животне потребе

Jed­na od ključ­nih te­ma ovo­go­di­šnjeg Da­vo­sa bi­le su so­ci­jal­ne ne­jed­na­ko­sti, ali u Sr­bi­ji se o tim ne­jed­na­ko­sti­ma ma­lo go­vo­ri, kao da su one kod nas ma­nje ne­go u dru­gim ze­mlja­ma. A ni­su, ne­go su ve­će od mno­gih evrop­skih i, pre­ma ne­kim is­tra­ži­va­nji­ma, uve­ća­va­ju se. Go­vo­re­ći o raz­me­ra­ma tih ne­jed­na­ko­sti, dr Mla­den La­zić, pro­fe­sor na Fi­lo­zof­skom fa­kul­te­tu u Be­o­gra­du, ka­že da kod nas čak 33 od­sto sta­nov­ni­štva spa­da u po­pu­la­ci­ju s naj­ni­žim dru­štve­no-eko­nom­skim po­lo­ža­jem, dok ka­te­go­ri­ja iz­nad ovog slo­ja, a to su oni ko­ji za­u­zi­ma­ju ni­že sred­nje po­lo­ža­je i mo­gu da za­do­vo­lje sa­mo svo­je osnov­ne eg­zi­sten­ci­jal­ne i so­ci­jal­ne po­tre­be, ob­u­hva­ta 42 pro­cen­ta.

Ove dve u so­ci­jal­no-eko­nom­skom smi­slu naj­ni­že dru­štve­ne gru­pe či­ne, da­kle, za­jed­no tri če­tvr­ti­ne ukup­nog sta­nov­ni­štva Sr­bi­je (5,4 mi­li­o­na) i taj po­da­tak do­volj­no go­vo­ri o so­ci­jal­nom sta­nju kod nas.

Sle­de­ću gru­pa­ci­ju ko­ju po­mi­nje ovaj so­ci­o­log či­ne oni ko­ji za­u­zi­ma­ju sred­nje eko­nom­ske po­lo­ža­je. Oni ob­u­hva­ta­ju sa­mo 16,9 od­sto sta­nov­ni­štva (1,2 mi­li­o­na), dok 6,2 pro­cen­ta ili njih 440.000, za­u­zi­ma­ju vi­še sred­nje po­lo­ža­je, a one naj­vi­še – njih 1,9 od­sto (135.000).

Ko­je dru­štve­ne gru­pe za­u­zi­ma­ju sva­ki od tih po­lo­ža­ja?

Na­po­mi­nju­ći da je ova po­de­la re­zul­tat is­tra­ži­va­nja na osno­vu tri kri­te­ri­ju­ma – pri­ho­di, imo­vi­na i po­tro­šnja – pro­fe­sor La­zić ka­že da 1,9 od­sto naj­bo­ga­ti­jih či­ne pri­vat­ni bi­zni­sme­ni – vla­sni­ci sred­njih i ve­ćih fir­mi, ali i vo­de­ći me­na­dže­ri tih fir­mi i ma­nji deo po­li­ti­ča­ra. To su oni ko­ji ras­po­la­žu, za na­še uslo­ve, ogrom­nom imo­vi­nom, ima­ju sta­no­ve i ku­će, re­dov­no idu na let­nji i zim­ski od­mor u ino­stran­stvo, ima­ju ko­lek­ci­je umet­nič­kih de­la i sl.

Srednji sloj čini samo 17 odsto stanovništva

Na so­ci­jal­noj ste­pe­ni­ci ni­že, sred­nji vi­ši sloj, je­ste deo struč­nja­ka u bo­lje­sto­je­ćim fir­ma­ma i deo pred­u­zet­ni­ka – po­slov­nih lju­di ko­ji ni­su u sa­mom vr­hu, kao i naj­ve­ći deo po­li­ti­ča­ra. To su oni ko­ji svo­jim po­ro­di­ca­ma mo­gu da pri­u­šte „po­tre­be vi­šeg re­da” kao što su kva­li­tet­no ško­lo­va­nje de­ce, do­bro opre­mlje­na do­ma­ćin­stva vi­šeg kva­li­te­ta, re­dov­na pu­to­va­nja i le­to­va­nja i, re­ci­mo, re­dov­ne od­la­ske u naj­kva­li­tet­ni­je re­sto­ra­ne u cen­tru Be­o­gra­da ili ne­kog dru­gog ve­li­kog gra­da. 

Sle­de­ću gru­pa­ci­ju – sred­nji sloj – či­ne, naj­ve­ćim de­lom, struč­nja­ci, za­tim sit­ni pred­u­zet­ni­ci, pa i slu­žbe­ni­ci sa sred­njom spre­mom u bo­lje­sto­je­ćim fir­ma­ma. To su oni ko­ji mo­gu da za­do­vo­lje osnov­ne po­tre­be do­ma­ćin­stva i po­ne­ku od po­tre­ba „vi­šeg re­da”. To zna­či da po­vre­me­no idu na le­to­va­nje, pa i na zi­mo­va­nje (jef­ti­ni­ji sme­štaj), da mo­gu da pla­ća­ju ško­lo­va­nje svo­je de­ce, da so­lid­no opre­me stan itd. Pro­blem je u to­me što sred­nji sloj u Sr­bi­ji či­ni sa­mo 17 od­sto sta­nov­ni­štva, dok je naj­broj­ni­ja gru­pa (42 pro­cen­ta) onih či­ji po­lo­žaj ozna­ča­va­mo kao ni­ži sred­nji. U ovu gru­pa­ci­ju spa­da­ju bo­lje­sto­je­ći pen­zi­o­ne­ri, deo ne­za­po­sle­nih ko­ji ima­ju ne­ke dru­ge iz­vo­re pri­ho­da, ma­nji deo NKV i PKV rad­ni­ka i naj­ve­ći deo KV rad­ni­ka, kao i deo slu­žbe­ni­ka sa sred­njom struč­nom spre­mom. Reč je o tri mi­li­o­na sta­nov­ni­ka ko­ji za­do­vo­lja­va­ju svo­je osnov­ne ži­vot­ne po­tre­be (is­hra­na, sta­no­va­nje, ode­ća), ali ni­šta vi­še od to­ga.

Naj­zad, tre­ći­nu sta­nov­ni­štva s naj­ni­žim po­lo­ža­jem u Sr­bi­ji či­ni naj­ve­ći deo pen­zi­o­ne­ra i ne­za­po­sle­nih, za­tim ve­li­ki deo (64 od­sto od nji­ho­vog ukup­nog bro­ja) NKV rad­ni­ka, pa i deo KV rad­ni­ka na pri­vre­me­nim i po­vre­me­nim po­slo­vi­ma. Oni je­dva uspe­va­ju ili i ne uspe­va­ju da za­do­vo­lje svo­je osnov­ne so­ci­jal­ne po­tre­be, ma­da i u ovoj gru­pa­ci­ji po­sto­je raz­li­ke iz­me­đu naj­si­ro­ma­šni­jih i onih ko­ji su u ne­što po­volj­ni­jem po­lo­ža­ju.

Pro­fe­sor ka­že da se od kra­ja osam­de­se­tih go­di­na broj pen­zi­o­ne­ra i ne­za­po­sle­nih u gru­pa­ci­ji naj­si­ro­ma­šni­jih po­ve­ća­va, a nji­hov po­lo­žaj se po­gor­ša­va u od­no­su na za­po­sle­ne. Osim ma­log de­la po­slov­ne i po­li­tič­ke eli­te, od kra­ja osam­de­se­tih po­gor­ša­va se po­lo­žaj i osta­lih gru­pa­ci­ja i taj trend tra­je do 1995/96, ka­da do­la­zi do po­ra­sta di­fe­ren­ci­ja­ci­je, i to ne vi­še sa­mo iz­me­đu vr­ha dru­štve­ne hi­je­rar­hi­je i osta­lih ne­go i ta­ko što de­lo­vi sred­njih slo­je­va do­spe­va­ju u bo­lji po­lo­žaj. U dru­goj po­lo­vi­ni de­ve­de­se­tih po­bolj­ša­va­ju se i po­zi­ci­je sit­nih pred­u­zet­ni­ka ko­ji u to vre­me ko­ri­ste raz­ne po­god­no­sti si­ve zo­ne po­slo­va­nja. Me­đu­tim, po­sle 2000. go­di­ne struč­nja­ci po­či­nju da pri­sti­žu sit­ne pred­u­zet­ni­ke i oni za­jed­no či­ne no­vu sred­nju kla­su.

Zbog čega je razlika sve više

I po­lo­žaj osta­lih gru­pa­ci­ja se de­li­mič­no po­pra­vlja, ali rad­ni­ci – KV, a po­go­to­vo NKV – kao i ve­ći­na pen­zi­o­ne­ra i ne­za­po­sle­ni sve vi­še za­o­sta­ju za sred­njim slo­jem, ta­ko da sad ima­mo tri osnov­ne gru­pa­ci­je: one na vr­hu ko­ji se i da­lje odva­ja­ju od osta­lih, za­tim sred­nju kla­su ko­ja po­pra­vlja svoj po­lo­žaj i u ap­so­lut­nom i u re­la­tiv­nom smi­slu, dok ni­ži slo­je­vi sve vi­še za­o­sta­ju i za vr­hom i za sred­njom kla­som.

La­zić ka­že da je ova ten­den­ci­ja ši­re­nja „le­pe­ze ne­jed­na­ko­sti” re­gi­stro­va­na u is­tra­ži­va­nju od pre ne­ko­li­ko go­di­na, a da no­ve re­zul­ta­te, na osno­vu is­pi­ti­va­nja ko­je je za­ka­za­no za pro­le­će, tre­ba oče­ki­va­ti to­kom le­ta.

Na pi­ta­nje za­što je u Sr­bi­ji sve vi­še onih na naj­ni­žim i ni­žim sred­njim po­lo­ža­ji­ma i za­što ne­jed­na­ko­sti ra­stu, pro­fe­sor od­go­va­ra da je uzrok to­me re­la­tiv­no ne­raz­vi­je­na eko­no­mi­ja zbog če­ga su rad­ni­ci, po­go­to­vo oni ni­žih kva­li­fi­ka­ci­ja, ve­o­ma sla­bo pla­će­ni (200–250 evra). Pro­ble­me stva­ra i naš za­ka­sne­li na­stup na svet­skom tr­ži­štu (ka­sni­mo 10–15 go­di­na), zbog če­ga smo pri­mo­ra­ni da stra­ne in­ve­sti­ci­je pri­vla­či­mo i ni­skim za­ra­da­ma. Me­đu­tim, so­ci­jal­ne raz­li­ke se po­ve­ća­va­ju i zbog ne­spo­sob­no­sti na­ših sin­di­ka­ta da za­šti­te naj­si­ro­ma­šni­je slo­je­ve.

Ne­moć, neo­r­ga­ni­zo­va­nost i ne­za­šti­će­nost ovih so­ci­jal­nih slo­je­va naj­vi­še do­pri­no­se nji­ho­vom za­o­sta­ja­nju u od­no­su na dru­ge jer ne­jed­na­ko­sti su u ne­kim ze­mlja­ma ve­će, a u ne­kim ma­nje, ne­za­vi­sno od ukup­nog ste­pe­na nji­ho­ve raz­vi­je­no­sti. Na pri­mer, one su ma­nje u Slo­ve­ni­ji i Slo­vač­koj ne­go kod nas, a ma­nje su u ne­kim naj­ra­zvi­je­ni­jim ze­mlja­ma (Šved­ska) u od­no­su na ne­ke dru­ge (SAD). Pre­ma to­me, uku­pan po­lo­žaj sta­nov­ni­štva u Sr­bi­ji se po­pra­vlja po­ra­stom BDP-a, ali sma­nji­va­nja ne­jed­na­ko­sti u dru­štvu ne­ma bez od­go­va­ra­ju­ćih me­ra dr­ža­ve za ko­je mo­gu da se iz­bo­re sin­di­ka­ti i po­li­tič­ke par­ti­je.

Komentari3
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Jovanka Voždovčanka
Pa kako mislite da bi naši biznismeni, svih formata, bili najbogatiji sloj u Srbiji kada bi radnike plaćali pristojno i porez plaćali redovno? Dok njihove supruge obiđu sve evropske i svetske destinacije u potrazi za garderobom i nakitom, deca menjaju skupa kola kao rukavice, a svi zajedno skijaju na Kopaoniku i letuju po egzotičnim ostrvima, ne ostane ništa za plate radnika. Zato mi je muka svaki put kada, po pitanju usaglašavanja minimalnih zarada, ti isti počnu da navode silne teškoće i troškove u svom poslovanju, koje im onemogućavaju da radnike plaćaju pristojnije. A o političarima ne vredi ni pričati-dok, sami sebi, poplaćaju ogromne naknade za članstva u silnim upravnim i nadzornim odborima, za raju ne ostane ništa. Sve u svemu-katastrofa !
Jovan Milanovic
Ako se vratimo unazad i zanemarimo nazive vidjecemo da to nije novost. Na primjer, Broz i kompanija nisu bili biznismeni, niti su bili bogati, ali su imali sve.
Ivan MArkovic
Glasali su tako 90-ih i nadalje... Sad mogu da glasaju kako hoce, tu su zakoni i sudstvo da zastite interese ovih sa parama.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.