Nacionalne prepreke Makronovom planu
Na samitu lidera Evropske unije u Briselu, koji je posvećen formiranju evropskog budžeta posle odlaska Velike Britanije i pitanjima vezanim za izbore za Evropski parlament iduće godine, svakako će se, barem na marginama, razgovarati i o politici reforme EU koju je predložio francuski predsednik Emanuel Makron.
Kroz budžet EU videće se zapravo kakav položaj ima svaka članica i koliko je spremna da učestvuje u deljenju dobra i zla u EU, tako da je budućnost regionalnih fondova postala vruća tema među liderima.
Svom predizbornom programu, koji je prošle godine kolokvijalno nosio naziv „Ili reforma EU ili fregzit”, Makron je i na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu dao novi zamajac. „Ambicioznijim zemljama EU mora se omogućiti napredak ka evropskoj integraciji, čak i ako druge zemlje ne žele da se pridruže”, ukratko je izrečena suština reforme koju Francuska politički predvodi, a nemačka zdušno ekonomski podržava.
Ono što se nekim članicama ne dopada u ovoj reformi jeste neizgovorena pretnja da „manje ambicioznim članicama” neće biti dozvoljeno da blokiraju ambiciozne. Podela na ambiciozne i manje ambiciozne nastala je na osnovu spremnosti da se svaka zemlja odrekne još vlastitog nacionalnog suvereniteta za račun nadnacionalnog i stepenu spremnosti da poštuje odluke koje se donose u Briselu.
Pojedinim državama, poput članica Višegradske grupe, nimalo se ne dopadaju takvi uslovi, ali se ni Nemačkoj i Francuskoj ne dopada što ove članice ignorišu odluku o obaveznim kvotama za prijem migranata, a žele novac iz evropskih fondova.
„Fajnenšel tajms” je juče izvestio, pozivajući se na predlog u koji je imao uvid, da će Nemačka tražiti da „neposlušne” države – Mađarska i Poljska – dobiju manje novca iz Brisela. To u suštini i nije novina, jer se Berlin još prošle godine, u jeku rasprava o „EU u više brzina” zalagao za takav reciprocitet. Prema ovom nemačkom predlogu, „strukturni i investicioni” fondovi EU bi trebalo da podrže one vlade koje su odlučile da prihvate migrante i preuzele odgovornost za njihovu integraciju i pravo na boravak.
Ovakav pristup bi preusmerio novac iz budžeta bogatijim državama severne i zapadne Evrope koje su prihvatile veliki broj migranata.
Iako Višegradska grupa ima jedinstven stav prema tome da ne želi da prima migrante iz Azije i severne Afrike, izvesna raslojavanja su se pojavila povodom spremnosti na učešće u zajedničkim politikama. U zahtevima da ostane u najužem jezgru prednjači Slovačka, koja je i jedina članica evrozone iz ove grupe. Češka, koja već mesecima ima problem sa vladom, jer premijer i ponovo mandatar Andrej Babiš ne uspeva da održi vladu (24. januara je podnela ostavku), ima ambivalentan odnos: nezadovoljni su položajem u EU, ali žele aktivno da učestvuju u njenom reformisanju. Ovakav stav Babiša prikazuje kao partnera s kojim se može razgovarati i na koga se može računati.
Protiv Poljske je pokrenuta procedura za primenu člana 7 Lisabonskog ugovora, a Mađarska je u ozbiljnom sukobu s Briselom, samim tim što je jedna od važnijih tema u predizbornoj kampanji obuzdavanje milijardera Džordža Sorosa, koga vlada Viktora Orbana vidi kao sivu eminenciju briselskih odluka.
Uoči samita EU briselski portal „Evroaktiv” je napravio analizu koliko članica je još preostalo koje se do sada nisu izjasnile da li podržavaju Makronov projekat „evropske demokratije”, to jest konsultacija sa građanima.
Ideja je da odgovarajući na istovetna pitanja evropski građani iznesu svoje prioritete, zabrinutost i ideje, koje će pomoći da se sastavi „mapa puta za budućnost Evrope”. I na tom spisku „neposlušnih” se opet našla Mađarska, koja se za sada još uvek nije izjasnila, dok je Poljska jedna od sveže pridobijenih članica za razgovore o ovom Makronovom projektu iako ima veoma ozbiljne primedbe u pogledu zaštite državnih interesa i vlastitih građana u drugim članicama EU. Holandija i Letonija takođe se još nisu zvanično izjasnile.
Što se tiče Višegradske grupe, čak se ni ovaj Makronov predlog ne uklapa u nacionalne strategije. Četiri države su već nekoliko puta uzastopno izrazile privrženost centralnoj ulozi država članica i poštovanju nacionalnog identiteta.
Briselski portal je kontaktirao poljske državne organe i dobio odgovor da će se prilikom konsultacija s građanima ipak morati poštovati „nacionalna praksa”. Mađarske vlasti su kao odgovor uputile istu poruku, pozivajući se na zajedničku deklaraciju Višegradske grupe o „budućnosti Evrope” objavljenu 26. januara.
U toj deklaraciji su četiri članice grupe pozvale na potrebu da se „smanji udaljenost između evropskih građana i institucija u Briselu” i izrazile spremnost da „sprovode široke javne konsultacije o budućnosti Evrope u skladu sa nacionalnim praksama”. Tek će se otkriti koliko će Makronovom projektu postaviti prepreka te nacionalne prakse.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


