Sve je u rušenju pravila
15. BFI
Aerodrom, kako se zove moja predstava, simbolizuje svet u minijaturi. Na takvim mestima nalazite različite nacionalnosti, drugačiju hijerarhiju, nekima su dozvoljene neke stvari, dok drugima nisu. Dopušten ti je prolaz kroz jedna vrata zato što imaš dosta novca i možeš da sediš u lepoj fotelji, a sa druge strane zida su ljudi koji nemaju para. To zaista liči na scenografiju. Nekada je aerodrom bio samo mesto gde je neko radio, kupovao karte i ukrcavao se na avion, a sada se pretvorio u neku vrstu monstruma, s redovima, pravilima, hijerarhijama. Tako nešto samo ljudi mogu da stvore, kaže Kristijan Ingimarson, igrač, glumac, performer i reditelj komada „Aerodrom” koji je izveden sinoć, a gledaćemo ga još jednom večeras u 20 časova, u Pozorištu na Terazijama, na 15. Beogradskom festivalu igre.
Naš sagovornik je rodom sa Islanda, a u Danskoj je završio pozorišnu Akademiju, da bi u Kopenhagenu, gde živi i radi, pre dve decenije osnovao „Kompaniju Kristijana Ingimarsona”, često nagrađivanu u rangu trupa fizičkog teatra. Za njegov komad „Tras”, tražila se pre dve godine u Beogradu karta više. I tako je uvek na mestima gde Ingimarson gostuje sa svojim predstavama koje duhovito komentarišu i kritikuju moderno društvo i brinu o pojedincu. Plav, sa svetlim očima Kristijan Ingimarson je duhovit i rado se osmehuje. Kaže da se u Beogradu dobro oseća.
Ljudsko ponašanje je očito vaša centralna tema. Zašto vas ono toliko provocira?
Provocira me jednostavno zato što sam čovek. Prošle godine sam postavio delo pod nazivom „Morph –Rethink human behaviour” („Preobraženo”), zato što se stalno pitam zašto smo mi ovakvi kakvi jesmo. Osećam kao da stojim negde spolja i sve posmatram. Preispitujem se, smejem se, plačem, začuđen sam kako smo mi ljudi tako destruktivni, šta pravimo, gradimo….
Koliko god vas neke stvari rastužuju ipak u svoja dela unosite i komične elemente, ili mi se čini?
Da, unosim. Tužne stvari takođe mogu da imaju smešnu stranu. Želim da ukažem da ljudi često zaborave da mogu da promene nešto u životu. Imamo i maštu i moć da to uradimo. Sve je u rušenju pravila. Ponekad moraš da pomeriš granice, da bi mogao da dišeš i radiš nešto novo.
Stiven Hoking je govorio da bi život bio tragičan da nije smešan, da li mislite isto?
Ajnštajn je rekao sličnu stvar. Bilo je i onih koji su tvrdili da možeš ljudima dati nešto namenjeno njihovom umu, ali moraš im pružiti i smeh, jer je to nešto što ih spaja.
Da li mesto u kojem čovek živi određuje njegovu sudbinu? Vi ste izabrali Kopenhagen i Dansku, da li je to istina?
Potičem iz malog mesta Akureira na severu Islanda. Otišao sam iz njega, jer mi je trebalo da dođem do vazduha i do prostora za svoje misli. Smatram da bi svako morao da ode negde drugde da bi se pronašao. Bilo je potrebno da pobegnem iz tog malog mesta, da bih sebi dozvolio da budem ovako lud i kreativan, kao što sam sada.
Radite li trenutno na novim projektima?
Upravo se bavim video epizodama, zapravo kratkim pričama, u trinaest nastavaka, koje ću objaviti početkom juna. Možete ih pratiti na internetu pod nazivom „Room for one” (Soba za jednu osobu). Radi se o osobi, koja je potpuno zdrava, ali beži od života u bolnicu i tu želi da ostane. Konstantno se povređuje kako bi tu boravila što duže i pobegla od sveta. Svi ponekad imamo takvu želju za begom usled tenzija, od kojih se ja branim recimo meditacijom. I moj posao me povremeno spasava, jer sam dosta povezan sa medijima. To je ponekad stvarno lud svet i prosto si zarobljen u njemu.
Da li možete da definišete vašu životnu filozofiju i u kojim umetnostima, osim ove kojom se bavite, uživate?
Još uvek tragam za svojom životnom filozofijom i voleo bih da imam jednu. Probudim se svakog jutra i mislim drugačije, izgubim nadu, pa je nađem opet. Inače volim muzeje, slike, skulpture, apstraktnu umetnost, nadrealizam, postoji nešto esencijalno u svemu tome. Bude mi dosadno kad neko želi da mi ispriča priču, jer želim sam da razumem suštinu. Volim Anselma Kifera, nemačkog slikara i vajara.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


