Hosteli „maskirani” u apartmane i sobe
Broj vlasnika apartmana i soba za izdavanje u prestonici u poslednje vreme sve je veći, ali nije reč o kategoriji takozvanog stana na dan koji je takođe popularan, već o „maskiranim” hostelima.
Do pre dve godine oni su u centru grada nicali na gotovo svakom ćošku, ali se posle jedne gradske uredbe njihov broj smanjio, odnosno premenili su namenu. Mnogi od njih su preko noći dobili „novo odelo” – postali su apartmani i sobe za izdavanje.
Prema procenama Ferijalnog i hostelskog saveza Srbije, u Beogradu postoji oko 90 legalnih hostela sa 2.200 ležajeva. Podaci Sekretarijatu za privredu grada, koji isključivo koristi evidenciju Agencije za privredne registre, govore da prestonica ima samo 26 hostela, sa 606 ležajeva.
Trenutno, kako saznajemo, u velikom broju njih odsedaju migranti. Najviše ih ima oko Glavne železničke i Autobuske stanice, ali su česti gosti i hostela u samom srcu grada, u Knez Mihailovoj ulici.
Stanari zgrade u Uzun Mirkovoj, gde se nalazi jedan od hostela, požalili su se da imaju problema sa brojnim gostima, koji stalno prolaze stepeništem, galame, dolaze i odlaze kad hoće. Kažu da su se obraćali raznim gradskim službama, ali da je odgovor bio da vlasnici hostela posluju legalno. Stanarima pak nije jasno kako je to moguće. Kao ni Novobeograđanima višespratnice nedaleko od „buvljaka” gde je defile nepoznaih ljudi, kako kažu, postao već zabrinjavajući.
Da bi neko otvorio hostel u zgradi, kako je objasnio Žarko Gvero, generalni sekretar Ferijalnog i hostelskog saveza Srbije, mora da ima saglasnost skupštine stanara.
– Ovaj propis donet je 2016. godine. Kako su stanari uglavnom bili protiv hostela, vlasnici koji su ih otvorili, a mnogi pritom uložili i veliki novac, snašli su se. Da ne bi stavili katanac na vrata i da bi izbegli saglasnost stanara, pretvorili su hostele u sobe i apartmane, odnosno izvršili su kategorizaciju soba i apartmana – kaže Gvero. On ističe da je tada savez predlagao da se produži rok za rad postojećim vlasnicima hostela koji su dobro poslovali.
– Smatrali smo da treba dati šansu hostelima koji su dobro i korektno poslovali. Taj predlog nije prihvaćen pa je ostavljen rok od nekoliko meseci da se nabave potrebne dozvole. Kako mnogi nisu uspeli, pretvorili su hostele u sobe i apartmane. U neku ruku razumem vlasnike što su se odlučili na taj korak jer su pojedinci uložili od 20.000 do 30.000 evra u uređenje hostela. S druge strane, razumem i grad koji je pokušao da reši problem smeštaja u hostelima jer je u to vreme bio veliki broj migranata koji su boravili u njima. Razumem i stanare u zgradama koji su se žalili na buku, ali i potrošnju vode, struje... Sigurno je da nije svejedno ako u jedan stan dođe 20 ljudi i ako u njemu živi četvoro – ističe Gvero.
I dok hosteli nisu kategorizovani, sobe, apartmani i seoska turistička domaćinstva jesu.
– To je vrlo važno jer se na osnovu toga određuje kvalitet i cena. Kada je usvajan propis pre dve godine, naš predlog bio je da se uradi i kategorizacija hostela, ali to nisu prihvatili ni Ministarstvo turizma, ni grad. Sada se pod hostelom podrazumeva i objekat sa deset ležajeva, jednim mokrim čvorom, gde se cene boravka kreću i oko šest evra. Tako se dešava da imate jednoiposoban stan, da u jednoj sobi ima šest kreveta, a u drugoj četiri i da „dobijete” hostel. To je naravno ispod svih svetskih standarda. Sada vlasnici takvih hostela primenjuju princip – uklone nekoliko ležajeva i preimenuju ga u apartman ili u sobu za izdavanje – kaže Gvero.
Ferijalni i hostelski savez zalagao se da najmanja cena ležaja bude deset evra, da smeštaj ima dva mokra čvora – za muškarce i za žene, da u hostelu bude najmanje 20 ležajeva i da imaju bar jednog stalno zaposlenog.
I dok kod nas, ali i na balkanskim prostorima hosteli i apartmani niču kao pečurke posle kiše, uglavnom u zgradama i malim stanovima, u inostranstvu je situacija drugačija.
– U Njujorku na primer imate jedan jedini hostel, koji ima više od 1.000 ležajeva, jer je kod njih takav propis. U zapadnoj Evropi postoje hosteli, ima i onih sa 200, 300 ležajeva, a ima i onih manjih, ali ne kao kod nas. Ovi hosteli su u svakom slučaju prilagođeni mladima. Jeftiniji su od hotela, a njihove cene kreću se od 18, 19 evra pa naviše. U Evropi su hosteli malo skuplji od onih u Aziji, osim naravno Japana gde su cene najviše – kaže Gvero.
Kapaciteti privatnog smeštaja
Najveći broj smeštajnih jedinica, prema podacima Sekretarijata za privredu, koncentrisan je u užem i širem centru Beograda, a kategorizovani su i objekti na rubnim delovima prestonice.
U aprilu je registrovano 1.245 jedinica u privatnom smeštaju koje raspolažu sa 2.997 ležajeva.
602 apartmana sa 1.596 ležajeva
634 sobe sa 1.276 ležajeva
3 kuće sa 66 ležajeva
6 seoskih domaćinstava sa 59 ležajeva
Broj hostela u stambenim zgradama
(podaci Sekretarijata za privredu)
Stari grad 14 hostela 287 ležajeva
Savski venac 9 hostela 264 ležaja
Zvezdara 1 hostel 26 ležajeva
Vračar 1 hostel 15 ležajeva
Rakovica 1 hostel 10 ležajeva
U 2017. godini manji broj hostela izvršio je kategorizaciju stambenih jedinica (manje od 10) i kategorizovali su se kao sobe ili apartmani.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


